LONDON, 27. travnja (Hina/AFP) - Hyde Park odzvanjat će 6. svibnja, na
proslavi 50-obljetnice savezničke pobjede, zvucima 'Lilli Marlene',
naslavnije pjesme iz drugog svjetskog rata koja je, bez razlike,
opčinjila savezničke i njemačke vojnike.
Mlada njemačka pjevačica Ute Lemper, gošća britanskih veterana,
pjevat će na pozornici 'Lilli Marlene', pored Vere Lynn (75), omiljene
među britanskim vojnicima, melodioznog glasa koja je pjevala za
'Tommies' (tommy - britanski običan vojnik) slane na frontu.
Na njemačkom, engleskom, francuskom, deklinirana i personalizirana do
beskonačnosti u redovima vojske, prihvaćena i od civila u Europi kao u
SAD-u, 'Lilli Marlene' postigla je između 1939. i 1945. godine
fenomenalan uspjeh. Bez sumnje bio je to svjetski hit broj jedan.
Prema riječima britanskog novinara Alexandera Chancellora, koji je
pisao o podrijetlu te pjesme za Sunday Telegraph, riječi 'Lilli
Marlene' na brzinu je sklepao Hans Leip, njemački pjesnik mobiliziran
u pješaštvu, uoči jedne ofenzive u prvom svjetskom ratu.
Glazba je dodata tek 1938. godine, a Lale Andersen, kabaretska
pjevačica iz Koelna, snimila ju je 1939. godine. Bio je to poluuspjeh.
Godine 1941. njemački radio koji je emitirao u pravcu Sjeverne Afrike
došao je na ideju da pusti 'Lilli Marlene' koja smjesta žanje uspjeh.
Među Rommelovih snagama Afrikakorps, naravno, ali i kod talijanskih i
britanskih postrojbi.
Njemačka vojska iskoristila je čak pjesmu kao oružje, puštajući je
što glasnije preko zvučnika svake noći u blizini britanskih crta
bojišnica. Do te mjere da je engleski glavni stožer, zabrinut zbog
velike privlačnosti pjesme, smjesta naredio jednom kompozitoru
englesku verziju iste pjesme.
Britanska vojska mogla je konačno zapjevati na sav glas "svoju" 'Lilli
Marlene', koja je uskoro postala pjev pustinje. Treba li naglašavati,
engleska verzija bila je pristojnija i govorila je o ljubavnom paru
razdvojenom ratom, uklonivši svaku sugestiju da bi Marlene mogla biti
prostitutka.
Godine 1942. pjevačica Ann Shelton prva snima pjesmu u Engleskoj, a
MarlŠne Dietrich isto to čini u SAD. S glasom 'plavog anđela' 'Lilli
Marlene' ostaje pjesma za buduće generacije.
Nedavno je književnik Nigel Nicolson ispričao na BBC-u za njega
najdirljiviji trenutak rata kad je 1943. godine pratio njemačke ratne
zarobljenike u Tunis. Idući prema zatočeništvu, ovi počinju pjevušiti
'Lilli Marlene' i pjesmu smjesta prihvaćaju njihovi britanski čuvari.
Svatko na svom jeziku ali u savršenom skladu.
Unazad pola stoljeća moć pjesme 'Lilli Marlene' nije prestala čuditi.
Je li to jednostavnost melodije, lakoća s kojom je se prisjećamo? Ili
njezin sentimentalni sadržaj koji je toliko značio osamljenim
vojnicima na fronti? Ili pak njezin ritam koji pjesmu lako pretvara u
marš?
Za Alexandera Chancellora 'Lilli Marlene' idealna je pjesma za proslavu
pobjede saveznika, jednako kao i pomirenja s Nijemcima. Ona bi,
predlaže on, trebala zamijeniti himnu radosti Beethovena kao europsku
himnu.
(Hina) bnš br
270323 MET apr 95
(Hina) bnš br