Pismo pod naslovom 'Fašizam vlada Hrvatskom', što su ga javnosti
poslali dalmatinski antifašisti u povodu 50. godišnjice pobjede nad
fašizmom ('Slobodna Dalmacija', 24. travnja 1995.), komentira Stjepan
Čuić i piše: "Da nisu promašili adresu, tj. lokaciju, moglo bi im se
vjerovati - i njihovim tvrdnjama, i bogme, njihovoj borbi u razdoblju
1941-45. Ovako, sami sile primaoce svojeg pisma da 'odvrte film'.
Po leksičkoj arheologiji, po ideološkim kvalifikacijama stanja u
Hrvatskoj, lako je zaključiti da je 'Pismo' iz staljinističkog
arhiva.
Monopolizirajući antifašizam kao vlastito postignuće, a ne kao trajno
stanje u hrvatskoj kulturi, tvrde da je njihovim silaskom s vlasti
obnovljena NDH! Ona protiv koje su se borili u Drugom svjetskom ratu.
Boreći se za Jugoslaviju u Hrvatskoj i, tom borbom, provodeći
boljševičku revoluciju. Kojom je, logično, antifašizam nadomješten
staljinizmom, pravo - revolucionarnim zakonima, privatno vlasništvo -
državnom otimačinom. A problem je jednostavan: Republika Hrvatska nije
ni NDH, ni sovjetska republika Hrvatska. Nije nastala ni voljom
boljševičke partije, ni voljom 'ustaške emigracije', nego voljom
naroda izraženom na referendumu. To je krunski dokaz da su tvrdnje u
'Pismu' obične besmislice. (...)
O čemu mi govorimo, drugovi prvoborci?!", pita dalje Čuić,
raščlanjujući pojedine dijelove pisma i potom komentira: "Činjenica da
su se partizani borili protiv fašizma ne znači da su stvorili
demokratsku državu, u duhu hrvatskih i europskih tradicija. Naprotiv,
boljševičkom revolucijom suspendirali su te tradicije. Otužna je
konstatacija u 'Pismu': 'Razračunavaju se međusobni nacionalizmi
kao i prije 50 godina. A jači - kvači, pa se točno zna tko je agresor
a tko žrtva'. Tko je tko, drugovi borci?! Zna se, ali znate li vi? Ili
ne želite znati? Nakon fašističke agresije na Hrvatsku i Bosnu i
Hercegovinu zadovoljiti se usputnom tvrdnjom 'zna se' i floskulom 'o
razračunavanju dvaju nacionalizama' nije ništa drugo nego zagovaranje
jugoslavenske prakse u kojoj je Hrvatska uvijek trebala biti na
optuženičkoj klupi. Jer, jugoslavenski dalmatinski subnoraši ni danas
se ne usuđuju spomenuti ni Srbiju, ni Jugoslaviju, ni JA. Oni se još
boje 'jačega', a kite se antifašizmom. Jer, 'jači-kvači'. A zašto
'jači-kvači', također ne tumače, jer im je u njihovoj državi bilo
normalno, a očito im je normalno i danas, da je Srbija jača". (...)
Na kraju Čuić komentira sam naslov pisma i piše: "'Hrvatskom vlada
fašizam' i zato što neki mladići pjevaju neke pjesme, a cijelo vrijeme
Jugoslavije subnoraši su stražarili nad Hrvatskom da u čitanke ne bi
ušle neke 'malograđanske pjesme'! Eto logična rezultata! Čak je i Tin
Ujević čekao desetljećima da bude 'prokrijumčaren' od 'nacionalista' u
čitanke! Proslava 50. obljetnice pobjede nad fašizmom nije u Europi
zamišljena kao obnavljanje optužnice nad cijelim narodima, nego
drukčije - kao prevladavanje tog naslijeđa. To je, uostalom, i bio
smisao pobjede, barem u zapadnim društvima. Uostalom, pobijedio je i
Staljin. Ali koga sve?!
Beogradski fašizam, preko kojega dalmatinski subnoraši rezignirano i
strašljivo prelaze 'istinom' da jači-kvači dokaz je da fašizam još
nije pobijeđen. A što je još gore, dalmatinski 'antifašisti' ne mogu
ga, ili ne žele, locirati ni vremenski, ni prostorno, ni ideološki.
Njima je lakše zaoriti staru pjesmu - da 'Hrvatskom vlada fašizam'. Pa
i vlada - velikosrpski. Kao što su mu omogućivali u svojoj državi da
se konstituira i pripremi za vladanje, tako mu - optužujući njegovu
žrtvu - omogućuju da ne bude prepoznat. Čime mu produžuju vijek
trajanja. U međuvremenu mašući optužnicom nad Hrvatskom.
P.S. Smrt fašizmu - Sloboda narodu!", zaključuje Čuić.
(Hina) dd
270845 MET apr 95
(Hina) dd