ODLUKOM
PARIZ, 21. travnja (Hina/AFP) - Oko 40 milijuna Francuza glasovat će u
nedjelju birajući nasljednika francuskog predsjednika Francoisa
Mitterranda, a taj će izbor utjecati ne samo na budućnost Francuske
već i na ritam europske izgradnje.
Dva kandidata koja se nađu u vodstvu u nedjelju ući će u drugi krug
predsjedničkih izbora 7. svibnja. Degolistički gradonačelnik Pariza
Jacques Chirac favorit je, ispred socijalističkog kandidata Lionela
Jospina koji je, krajem proteklog tjedna, prema posljednjim ovlaštenim
ispitivanjima, imao laganu prednost pred golističkim premijerom
Edouardom Balladurom.
Zbog vrlo visoke stope nezaposlenosti koja hara Francuskom,
gospodarska politika budućeg predsjednika bila je u središtu rasprava
izborne kampanje, a posljednjih dana i njezine posljedice na europski
angažman Francuske.
Chirac je dao ton kampanji kad je, predstavivši 16. ožujka svoj
program vanjske politike, izjavio da uz pet postojećih kriterija
usklađenosti europskih gospodarstava predviđenih za prijelaz na
jedinstvenu monetu ugovorom iz Maastrichta, treba dodati šesti. "Stopa
nezaposlenosti bitan je kriterij za gospodarske rezultate te
zapošljavanje treba biti naša glavna zajednička preokupacija", kazao
je on, primoravši svoje suparnike da zauzmu isto stajalište.
Taj apsolutni prioritet dan zapošljavanju dovodi Francusku u
nezavidnu situaciju kad se radi o jedinom kriteriju ugovora u kojem je
u velikom zaostatku: javni deficiti. Kriteriji usklađenosti iz ugovora
predviđaju da javni deficiti ne prelaze 3% unutarnjeg brutto
proizvoda, dok su još 1994. godine oni iznosili 5,7%, a 1995. godine
kretat će se oko 4,6%.
Iako nijedan od tri glavna kandidata nije protiv europske monete,
Balladur je jedini koji je predviđa u najkraćem roku - ako je moguće
za 1997. - dok je Chirac i Jospin ne predviđaju prije 1999. godine.
Vrlo europski usmjeren bivši francuski predsjednik Valery Giscard
d'Estaing ukazao je na "kontradikciju" koja, po njemu, postoji između
angažmana Balladura i Chiraca u korist zapošljavanja i njihovih
europskih ciljeva. Ili se brzo stvara jedinstvena moneta, na štetu
voluntarističke podrške razvoju u korist zapošljavanja, ili se ide u
obnovu ali odgađa valuta 'ad calendas graecas'.
Bivši predsjednik Europske komisije, socijalist Jacques Delors,
složio se s time izrazivši "zabrinutost što glede zapošljavanja, što
glede vanjskog angažmana Francuske" koji proizlaze iz prijedloga
dvojice golističkih kandidata.
Za brojne analitičare ta "europska" debata prikriva novo izbijanje
fundamentalne podjele koja u Francuskoj već 12 godina suprotstavlja
nositelje ortodoksne gospodarske i monetarne politike zvane
konkurentska deflacija, radi priključivanja Francuske Europi, i
pristaše onoga što se obično otada zove "druga politika".
Ovi posljednji prigovaraju jednako ljevičarskim i desničarskim
vladama da su u ime ortodoksnosti od 1983. godine vodili politiku koja
je vezala franak uz njemačku marku i pogoršala nezaposlenost uz pomoć
visoke razine realnih kamatnih stopa.
U tom se okviru razvija druga polemika koju je pokrenuo Chirac o
ulozi Francuske banke. Iako se svi kandidati slažu oko toga da ne
treba raspravljati o njezinoj nezavisnosti, nametnutoj Maastrichtom,
Chiracove pristaše voljele bi da se ona zadovolji tehničkom ulogom
čuvara monete, poslujući u općem gospodarskom okviru koji određuje
vlada.
Pristaše Balladura ali i socijalisti smatraju pak da određivanje
monetarne politike nameće izražavanje širokih gospodarskih preporuka i
da je u tom smislu Francuska banka ovlaštena intervenirati u javnoj
debati.
Ta debata ima sve izglede da se proširi na europsku razinu kad se
bude radilo o uspostavi ravnoteže između europske političke vlasti i
monetarne vlasti buduće europske središnje banke.
(Hina) bnš br
210835 MET apr 95
(Hina) bnš br