BEOGRAD, 21. travnja (Hina/AFP) - Milovan Đilas, preminuo u četvrtak u
Beogradu u 83. godini, bio je prvi disident jugoslavenskog komunizma i
najpoznatiji oponent Josipa Broza Tita.
Titov suborac za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata, zauzimajući
najviše položaje u komunističkoj Jugoslaviji, smatran je tada
maršalovim štićenikom.
Kad je Staljin ekskomunicirao Tita zbog "revizionizma" 1948. godine,
Đilas je bio jedan od prvih krivaca na koje je ukazivao Kremlj.
Rođen 1911. u Crnoj Gori, studira u Beogradu gdje pristupa
komunističkoj mladeži. Njegove političke aktivnosti u Kraljevini
Jugoslaviji početkom tridesetih godina priskrbljuju mu četiri godine
zatvora.
Tek što izlazi iz kaznionice u Srijemskoj Mitrovici, krajem 1936.
godine, susreće Josipa Broza Tita, hrvatskog komunistu zaduženog od
strane Kominterne da uvede red u jugoslavensku komunističku partiju, u
to vrijeme rastrganu unutarnjim sukobima.
Taj će susret biti odlučujući za život Milovana Đilasa i povijest
jugoslavenske partije.
Početkom rata organizira narodni otpor u Crnoj Gori gdje je surovost
njegovih "revolucionarnih" metoda ostala u nemilom sjećanju. Njegova
fakultetska izobrazba, elokvencija i lakoća pisanja dovode ga, nakon
nesuglasica, na čelo partijske propagande.
Nakon što je bio jedan od zamjenika predsjednika jugoslavenske
savezne vlade, imenovan je u proljeće 1953. godine predsjednikom
Narodne skupštine, drugim čovjekom države.
Godine 1954., na vrhuncu moći, objavljuje u dnevniku "Borba" niz
članaka u kojima ukazuje na nedostatke titoističkog komunističkog
režima.
Taj Crnogorac, pravnik i pisac po struci, pokazao se u tim napisima
protivnikom totalitarizma, usudivši se zalagati za višestranaštvo.
Gnjev partije i Tita obrušavaju se tada na njega, a iste godine
objavljuje u New York Timesu članak u kojem kritizira Tita, što je
smatrano nezamislivom herezom.
Optužen za antikomunizam, okvalificiran izdajnikom i heretikom,
'enfant terrible' komunizma osuđen je prvo na tri godine uvjetnog
zatvora. No, disident ne namjerava šutjeti. Piše "Moji susreti sa
Staljinom", daje interviewe stranom tisku. Ta neposlušnost opet ga
dovodi u zatvor u Srijemsku Mitrovicu gdje nastavlja s osudom
titoističkog režima. Razvija svoje ideje u "Novoj klasi", rukopis koje
se potajno iznosi iz zatvora i zemlje i objavljuje u inozemstvu.
Osuđen sveukupno na 13 godina zatvora, odslužit će devet, prije nego
bude amnestiran 1966. godine. Prati ga i dalje anatema i više od
20 godina nitko u Jugoslaviji ne usuđuje se glasno izgovoriti ime
"izdajnika".
Tek 1988. godine, osam godina nakon smrti maršala, 'prokletstvo'
slabi i njegova djela počinju se objavljivati u bivšoj Jugoslaviji.
Još godinu dana ranije jedna je beogradska revija zabranjena, jer je
objavila njegovu sliku na naslovnoj stranici.
(Hina) bnš br dh
210936 MET apr 95
(Hina) bnš br dh