ZAGREB, 5. travnja (Hina) -
O članku Vladimira Volkova - nekadašnjeg disidenta iz SSSR-a koji je
ime, u Francuskoj i šire, stvorio špijunskim romanima - objavljenom u
'Le Figaro magazineu' u kojem prenosi svoja zapažanja "s putovanja u
'nesretnu republiku srpsku iz Bosne'", piše u sutrašnjem Večernjem
listu pod nazivom "Nova montaža" Mirko Galić.
"(...) To je tek prava montaža: pobijajući 'neistine' o Srbima, upada
u manikejske šablone koje bi priličile kakvu propagatoru, ali ne i
jednom piscu koji, tobože, ustaje protiv laži? 'Sovjetske
dezinformacije' bile su 'suptilni model', piše Volkov, prema
'bestidnosti današnjih dezinformacija', koje su upotrijebljene na
račun Srba! Montaža je posvuda: fotografija 'živog kostura' u 'Time
magazineu' jest montaža, jer je tuberkulozni Srbin' predstavljen kao
Musliman (izmučen glađu); fotografije u 'Newsweeku' su montaže, jer su
na njima Srbi, a ne Muslimani: 'famozni masakr' pred pekarom u
Sarajevu također je montaža, jer je 'muslimanska provokacija'
prikazana kao srpski zločin; užasni 'logori za silovanje' nisu nikada
postojali, a pripisani su Srbima... Sve je to, tvrdi Volkov, poslije
posjeta Palama, samo 'antisrpska histerija'; s pomoću 'navodnih
srpskih zločina', Zapad odvlači pozornost od Palestine, od meksičke
imigracije u Sjedinjene Države, od 'galopirajućeg širenja' islamskog
fundamentalizma ili od droge!", prenosi Galić i komentirajući te
tvrdnje Volkova, dalje piše:
"Svojedobno je Vladimira Volkova lansirao Vladimir Dimitrijevich
'L'Age d'Homme', kao što je lansirao i druge 'sovjetske disidente,
oslanjajući se, izvanjski, na nihov antikomunizam; Zapadu se to moglo
dobro i lako prodati. Ali, ispod antikomunizma čak je i kod jednog
Solženjicina, kad je pao komunizam, izbio (veliko) ruski nacionalizam;
kod Volkova je to i više od nacionalizma, vjerski fanatizam koji mu
prikriva pogled tako da ne vidi što je stvarno, a što nestvarno. Ili
dobro vidi, ali još bolje montira? Zapisi pisaca su po naravi stvari
njihovi zapisi, dakle - osobni pogledi. Vladimir Volkov je, međutim, u
toj osobnosti otišao toliko da se njegovi domaćini 'Le Figaro
magazine' moraju ograđivati od njega, navodeći izrijekom - što se,
inače, podrazumijeva - da se pisci 'slobodno izražavaju' u toj rubrici
i da njihova mišljenja 'obevzuju samo autore'. Dosad francuski list
nikad nije ostavljao tako na cjedilu svoje goste, što je, očito, znak
kako se Rus ponio - kao navijač! Komentar o njegovu pisanju na svoj je
način dan i u najavi da će sljedeći pisac gost biti Daniel Rondeau (uz
Bernard-Henrija Levyja) glavni zagovornik 'bosanske stvari' u redovima
francuskih intelektualaca), i da će i on pisati o Bosni; kad je u
tjednu prije toga Juley Roy pisao o stogodišnjici Ernesta Jungera,
nije bio najavljen Vladimir Volkov.
Ali, Volkov je zanimljiv prije svega kao metafora za jednu svijest,
određenu pravoslavljem: umjesto da se mijenja pod utjecajem Zapada,
ona bi mijenjala Zapad; kao potvrda za stanje koje izbija na
ruševinama komunizma: umjesto vojne konfrontacije blokova, ono se
pokazuje kao sukob civilizacija. Što je drugo, uostalom, učinio Boris
Jeljcin kada je postavio brklje za 'zapadni AIDS'? Pokazao je gdje je
Rusija i što je Rusija!"
(Hina) dd
050829 MET apr 95
(Hina) dd