najsnažnija poslovna banka u nekoj zemlji objavi prodaju cijeloga svog
portfelja, kao što je to prošloga tjedna doslovce 'urbi et orbi' (lat.
gradu i svijetu) objavila najveća hrvatska banka, Privredna banka
Zagreb", piše Ivo Jakovljević u sutrašnjome uvodu 'Ekonomskoga
brevijara', i u nastavku opširne raščlambe, piše: "Upravni odbor PBZ
je, naime, uz očitu suglasnost Vlade, te pod pritiskom NBH, ali i uz
savjetodavnu pomoć inozemnih analitičara (osobito Svjetske banke),
odlučio staviti na prodaju sve što posjeduje u hrvatskome
gospodarstvu, a što nominalno, tj. knjigovodstveno ili prema procjeni
prodavatelja sada stoji 915.408.000 maraka, odnosno oko 600 milijuna
dolara. Na prodaji su tako i stopostotni i pedesetpostotni, i svi
ostali udjeli te banke u ukupno 48 poduzeća, od Đure Đakovića i Elcona
preko IPK Osijek i Agrolagune Poreč do Croatia Airlinesa, Jadroplova,
Elana i Vjesnika, odnosno Hotela Argentina i Atlas iz Dubrovnika te
Našičke cementare i Name u Zagrebu. Ukratko, riječ je, uglavnom, o
'biserima' hrvatskoga gospodarstva, na čijoj bi se preprodaji u
normalnim okolnostima doista morao očekivati superposao".
Podsjetivši kako su prije samo mjesec i pol vodeći ljudi PBZ javno
iznosili posve drukčiju viziju upravljanja lisnicom (da će preprodati
samo dio, da će zadržati većinu udjela u turističkim i još nekim
tvrtkama, Jakovljević dalje piše: "Stoga jer prošlotjedna objava
'radikalne prodaje kompleta portfelja, putem javnog prikupljanja
ponuda' doista šok, od kojeg tek i sama PBZ i javnost kojoj se papiri
nude moraju doći k sebi. Jer, kako i sami ocjenjuju u svom Newsletteru
PBZ, 'time je praktički srušen donedavni koncept upravljanja
vlasničkim portfeljom banke', i napravljen zaokret za 180 stupnjeva".
Upozorivši na dvojbe što su se javile u Hrvatskoj, još od prvih
privatizacijskih dana, o ulozi banaka u pretvorbi i upravljanju
dioničkim paketima, a kada su, zbog visokoga ratnog rizika, bijega
stranoga kapitala i oskudice domaćeg, banke bile gotovo prisiljene "da
u postupku pretvorbe i privatizacije postanu treća po važnosti
ulagačka skupina (poslije malih dioničara i državnih fondova),
Jakovljević nastavlja: "Ali, budući da većinom većih banaka i dalje
vladaju poduzeća koja su u pretežnom državnom vlasništvu, a državom i
njezinim ustanovama prevladavaju dužnosnici iz jedne, prevladavajuće
stranke, analitičarima se otkrila opasnost od rastućeg političkog i
financijskog utjecaja jedne stranke i čiste vlasti na svakidašnji
privredni život i djelovanje tržišnih ustanova, čime bi se sužavali
uvjeti za slobodniji pristup domaćeg i osobito stranog privatnog
kapitala. I u tom je kontekstu, u međuvremenu, uslijedila intervencija
- savjet MMF-a i ostalih stručnjaka, koji sz podržavajući Vladinu
strogu antiinflacijsku politiku, zatražili da poslovne banke svoju
nelikvidnost krpaju na tržišni način, ako treba i (ras)prodajom
imovine.
I zato, ponavljam, svoj savjet svim potencijanim ulagačima: 'kupujte
dionice PBZ, dok se opet ne predomisli'! Nastojte ih kupiti po
nominalnoj cijeni, jer je u većini slučajeva ona još iznimno povoljna
(ako računate da ratno stanje na širem postjugoslavenskom prostoru
neće trajati unedogled). Kupujte ih za gotovinu, jer ćete time
napraviti dobart posao, a istodobno spasiti PBZ kao financijsko srce
hrvatskoga gospodarstva. Kupujte osobito turističke dionice, one
građevinskih tvrtki, vojne industrije, poljoprivrede i prijevozničkih
tvrtki, jer je njihova budućnost osugurana, Kupujte ih što prije, dok
ne navale i drugi, moćniji, s više novca, koji po prirodi stvari
podižu cijenu tih papira", savjetuje Jakovljević. (...)
(Hina) mc
030814 MET apr 95
(Hina) mc