ZAGREB, 30. ožujka (Hina) - "Kad je u Kopenhagenu objavljen kompromis
o uvjetima pod kojima bi međunarodne snage ipak mogle ostati u
Hrvatskoj, upozorio sam... da se sporazum nipošto ne smije prepustiti
na 'verifikaciju' Kninu ili Beogradu; od njega u tome slučaju neće
biti ništa! Koji je, objektivno, Miloševićev interes (ostavimo
Martića, on je samo njegova marioneta) da mu 'plave' ili kakve druge
kacige dođu na granice s Hrvatskom, ili da dijele dvije 'srpske
republike', kojih se on nikada nije odrekao? Srbija na to može biti
samo prisiljena, ona dobrovoljno neće prihvatiti kontrolu svojih
granica, niti će bez velikih nevolja priznati Hrvatsku i BiH", piše
Mirko Galić u uvodu kolumne 'Na rubu Europe' u iščekivanju rezolucije
UN-a.
Procjenjujući što će još biti u UN-ovoj 'kuhinji', piše kako je bolje
pričekati jer je, uz hrvatski državni interes, posrijedi i američki
ugled.
"Za Hrvatsku bi bilo ravno uvredi ili poniženju kad bi Boutros Ghali
uspio nametnuti svoju liniju, po kojoj međunarodne snage ne bi bile u
Hrvatskoj (bile bi, ali se to ne bi isticalo u njihovu nazivu), niti
bi kontrolirale hrvatske vanjske granice. Ali, ni SAD ne bi izašle
ponosno iz toga diplomatskog okršaja ako bi morale javno priznati da
moraju ići iz kompromisa u kompromis", objašnjava Galić.
Komentirajući u nastavku ponašanje UN-a, Galić napominje kako se
svjetski 'pastiri, "svaki put kad se čini da je na putu neko janje
mira... osjećaju obveznim dati ga na čuvanje velikosrpskim vukovima;
najprije Miloševiću, pa Karadžiću, a sada i Martiću".
Dalje piše: "Po čemu bi to bivši kninski policajac imao pravo
odlučivati o tome gdje su hrvatske granice kad je cijeli svijet
priznao da su granice tamo gdje jesu? Na osnovi čega se jednom
hrvatskom državljaninu (jer, ako je Hrvatska priznata u svojim
granicama, Milan je Martić hrvatski državljanin) daje mogućnost da
drži svoju zemlju kao taoca? Koga UN priznaje kao legitimnu vlast u
Hrvatskoj? Tuđmana ili Martića? S kim je pregovarao kad je trebalo
dovesti promatrače na granice prema BiH - s Miloševićem ili s Rugovom?
A za razliku od Hrvatske, koja je sudjelovala u svim aktivnostima
međunarodne zajednice, Srbija je ili pred vratima (kao na OESS-u), ili
je unutra, zahvaljujući milostinji nekih zemalja, ili njihovoj
procjeni da ipak treba držati kontakte s Beogradom. Netko će reći: u
Hrvatskoj postoji problem 'krajine'. A što je s Kosovom u Srbiji?
Jedina je razlika u tome što se srpska većina u Srbiji koristi silom
protiv albanske manjine; a u Hrvatskoj je srpska manjina upotrijebila
silu protiv hrvatske većine. Bude li svaki sporazum stavljen na
'verifikaciju' kninskim vođama i njihovim pokroviteljima iz Beograda,
međunarodna će zajednica, htjela ili ne, jačati radikalna raspoloženja
u Hrvatskoj, ili čak gurati Hrvatsku u rat. Ako se martićima prizna da
mogu još sto godina sprečavati hrvatsku državu da dođe na svoje
granice, što joj drugo i preostaje? Ili netko želi takvu Hrvatsku?",
zaključuje u svome komentaru Mirko Galić.
(Hina) dp sp
300026 MET mar 95
(Hina) dp sp