ZAGREB, 4. ožujka (Hina) - Ministarstvo za povratak i useljavanje
(imigraciju) potrebno je Hrvatskoj, ali kod njegova osnivanja,
međutim, ne treba biti brzoplet, jer učine li se neke stvari na brzinu
može se situacija učiniti težom nego je sada. Prije osnivanja tog
ministarstva Hrvatska mora dobro proučiti primjere drugih zemalja koje
imaju iskustva s takvim tijelima, kazao je u razgovoru za Hinu
predsjednik Društva hrvatskih povratnika (DHP) Vladimir Lušić.
Hrvatska, rekao je Lušić, ne mora stvoriti ogromno ministarstvo s
velikim brojem službenika, nego to treba biti malo ministarstvo, s
malim brojem ljudi, ali velikom efikasnošću.
Ističući da je važnost takvog ministarstva mnogo veća nego što
prosječan građanin misli, predsjednik DHP upozorio je i na hrvatske
osobitosti u pitanju povratka i useljenja, precizirajući da se
Hrvatska ne može potpuno usporediti ni s jednom drugom zemljom,
"budući da nije toliko povratnička i useljenička koliko je na primjer
Izrael, niti je tipično useljenička poput Australije ili Kanade".
Govoreći o pravnim aspektima imigracije, Lušić naglašava kako je
nužno razlikovati povratnika i useljenika. "Imigracija ili useljavanje
odnosi se na sve koji se ne mogu 'vratiti' i to zato jer u Hrvatskoj
nikada nisu ni bili. Radi se o ljudima rođenim u drugim zemljama koji
su državljani tih zemalja", precizira Lušić dodajući da većina ljudi,
koje mi zovemo Hrvatima zapravo su državljani SAD, Kanade, Australije
i drugih zemalja, i u Hrvatsku dolaze sa stranim putovnicama, kao
strani državljani. Lušić ukazuje i na drugu skupinu Hrvata izvan
Domovine, od kojih je većina u Europi, na privremenom radu- oni nisu
državljani zemalja u kojima žive, nego su hrvatski državljani. Postoji
i treća skupina ljudi, koja bi željela postati državljanima Hrvatske.
Riječ je o "potpunim strancima koji nemaju hrvatsko podrijetla", kazao
je predsjednik DHP, ocjenivši da je riječ o maloj skupini.
Predsjednik Društva hrvatskih povratnika Vladimir Lušić izložio je i
mogući ustroj Ministarstva za povratak i useljavanje (imigraciju),
kojeg bi činili razni odjeli, među kojima i Odjel za promidžbu
povratka i useljavanja. Bio bi to, kazao je, jedan od najvažnijih
odjela, jer Hrvatima izvan Hrvatske, koji se žele vratiti, odnosno
useliti, "treba reći sve probleme koji postoje, treba im otvoreno reći
da zbog okolnosti u kojima se država nalazi ne možemo ulagati u
gradnju cesta, prosvjetu, socijalne djelatnosti onoliko koliko ulažu
bogate države u kojima oni žive". "Ta istina o svemu što je Hrvatska
postigla, istina i o dobrom i o lošem, psihološki gledano djelovala bi
kao magnet koji bi ljude privukao, a ne odbio", rekao je Lušić.
Ministarstvo bi imalo i Odjel za planiranje povratka i useljavanja,
Odjel za odnose s inozemnim ulagačima, a nezaobilazan bi bio i Odjel
za integraciju djece povratnika/useljenika iz drugih jezičnih i
kulturnih područja u školski sustav zemlje useljenja. Taj bi odjel
prisno surađivao s Ministarstvom prosvjete, napominje Lušić, navodeći
pri tome konkretne primjere problema s kojima se djeca hrvatskih
useljenika i povratnika suočavaju u Hrvatskoj.
Ministarstvo bi, po Lušićevim riječima, radilo i na zakonodavnom
polju, a bilo bi, u suradnji s drugim tijelima državne uprave,
odgovorno i za izdavanje državljanstava. Predsjednik DHP pri tom
ukazuje i na pojedine "nesporazume" koje su u rješavanju svog statusa
imali neki strani državljani koji su željeli dobiti hrvatsko
državljanstvo, ustvrdivši da bi za takve slučajeve trebala postojati
pripremljenije tijelo koje zna komunicirati s takvim ljudima.
Predsjednik DHP osvrnuo se i na praksu u izdavanju domovnica
naglašavajući da taj čin ne može biti sveden na izdavanje običnog,
nevažnog komada papira. "To je svjedodžba o državljanstvu i svugdje u
svijetu se oko toga prave svečanosti na kojima na primjer ministar za
useljavanje daje domovnice. Ako se takva svečanost poklopi sa
nacionalnim danom, onda i sam predsjednik ili predsjednik Vlade
predaje domovnice", kazao je Lušić.
Govoreći o odnosu Ministarstva i Matice iseljenika, Lušić je naglasio
kako postojanje ministarstva ne bi isključivalo Maticu. "Ministarstvo
bi se bavilo osobama koje su odlučile postati državljanima i žiteljima
Republike Hrvatske, a Matica je 'kulturni most' koji spaja Hrvatsku s
Hrvatima koji će i dalje biti državljanima drugih zemalja". Lušić
također ističe da s ustrojem Ministarstva neće i ne smije nestati
briga o iseljenicima i njihovim potomcima, te da je potrebna još veća
angažiranost Hrvatske matice iseljenika na održavanju kultrunih veza s
onima koji će ostati izvan Hrvatske.
Ministarstvo i njegovi odjeli usko bi surađivali i s drugim
ustanovama i institucijama. Tako bi, naglašava Lušić, suradnja s
Crkvom bila obvezatna, budući da je ona odigrala najvažniju ulogu u
odnosima s iseljenim Hrvatima. "Zbog svoje naravi Crkva je uspjela
okupiti ljude različitih političkih linija. Crkva je godinama vodila
evidenciju, i nitko nema takve podatke o Hrvatima u svijetu, kakve ima
Crkva", pojasnio je predsjednik DHP.
Kada je riječ o suradnji Ministarstva i institucija u Domovini,
Ministarstvo za povratak i useljenje (imigraciju) surađivalo bi s
drugim ministarstvima, ustanovama i institucijama, s područja
prosvjete, znanosti, razvitka, sigurnosti.
(Hina) bm dd
040854 MET mar 95
(Hina) bm dd