SPLIT, 23. veljače (Hina) - Pjesnik, esejist, romanopisac, autor
temeljnih djela suvreme hrvatske proze, akademik Živko Jeličić
preminuo je danas u Splitu.
Živko Jeličić rođen je 1920. godine u Splitu gdje je pohađao prve
škole, a studij na zagrebačkom Pravnom fakultetu prekinuo je zbog
početka rata. Nakon rata završava studij na Filozofskom fakultetu u
Zagrebu.
Od 1943. Jeličić sudjeluje u antifašističkom pokretu, te piše stihove
i uređuje "Omladinsku iskru".
Jedan je od osnivača Izdavačkog poduzeća "Nopok", kasnije "Mladost".
Živko Jeličić vraća se u rodni Split 1954. godine gdje iste godine
pokreće i dugi niz godina uređuje časopis "Mogućnosti". Do umirovljenja
predaje na Pedagoškoj akademiji u Splitu.
U književnosti se javlja s poemom "Majka" koja je objavljena u Splitu
1943. godine.
Svoje prvo značajnije prozno djelo "Kap stida" objavio je godine
1957. Zastupljen je u Antologiji hrvatskih prozaika (Split, 1959.
godine).
Za tisak je priredio čitav niz kritički uređenih djela iz fundusa
hrvatske književne baštine, osobito u okviru Čakavskog sabora i
Splitskoga književnog kruga. Kao povjesničar i istraživalac hrvatske
književne prošlosti oživio je lik Marina Držića u ambijentu tadašnje
dubrovačke sredine i približio ga našem vremenu uživljujući se u epohu
renesansnoga života na našoj obali.
Kao autor eseja Jeličić se otkrio kao kritičar djela naše suvremene
literature.
Godine 1965. izabran je za izvanrednog člana tadašnje JAZU, a
redovitim članom današnje HAZU postaje 1983. godine.
Zastupljen je u antologijama na slovenskom, ruskom, engleskom i
njemačkom jeziku. Roman "Staklenko" preveden je na slovački, a autor
je i nekoliko filmskih scenarija "Balada o djevcu", "Nedjelja",
"Bablje ljeto", "Giovanni" i drugi, dok je po njegovu romanu "Šašava
luna" snimljen film "Prijeki sud".
Najozbiljniji doprinos hrvatskoj književnosti dao je Jeličić svojim
proznim literarnim djelima "Kap stida", gdje se otkrio kao pjesnik
čakavskoga puka, iskistivši bogatstvo toga hrvatskoga dijalekta, te
romanom "Mlaka koža".
Uz ta druga najpoznatija su mu djela "Bijeli kum" (pjesme, Split,
1945.), "Knjiga pjesama" (Zagreb, 1952.), zbirka eseja "Lica i autori"
(Zagreb, 1953.), monografija "Marin Držić - Vidra" (Zagreb, 1961.),
romani "Staklenko" (Zagreb, 1964.), "Ljetnih večeri" (Zagreb, 1966.),
"Šašava luna" (Zagreb, 1973,), zbirka "Eseji" (Split, 1984.) i proza
"Posljednji bizantski car" (Zagreb, 1985.), a izborom iz djela
zastupljen je u "Pet stoljeća hrvatske književnosti".
Književni tekstovi Živka Jeličića objavljivani su u nizu književnih
časopisa i publikacija, primjerice u "Republici", "Kolu", Krugovima",
"Književnim novinama" i dr.
(Hina) ta sp
231404 MET feb 95
23HHMM MET feb 95
(Hina) ta sp