ŽENEVA, 17. veljače (Hina/AP) - Tortura je i dalje uobičajena praksa u
mnogim dijelovima svijeta usprkos njezinoj apsolutnoj zabrani po
međunarodnom pravu, izvijestio je u četvrtak posebni istražitelj
Komisije UN za ljudska prava.
Britanac Nigel Rodley, posebni izvjestitelj za mučenja i ostale
neljudske tretmane zatvorenika podnio je izvješće Komisiji za ljudska
prava u kojoj dokumentira slučajeve torture u 77 zemalja tokom 1994.
godine.
Indija i Pakistan izdvojeni su u izvješću i izloženi najvećoj
kritici. Odmah iz te dvije zemlje, zbog ozbiljne i raširene praksa
zlostavljanja, koja je potkrijepljena dokumentima, nabrojene su Kina,
tzv. SR Jugoslavija, Sudan, Turska i Venezuela.
U zatvorskim i policijskim ćelijama Indije "mučenje je prema
utemeljenim sumnjama vrlo prošireno, ako ne i endemijski fenomen",
izvješčuje Rodley, navodeći pojedinačne slučajeve 43 osobe koje su
mučene u policijskom pritvoru, od kojih su 23 podlegle torturi.
"Mora se zabilježiti da je puno slučajeva....koji rezultiraju smrću",
upozorio je istražitelj UN-a.
Rodley napominje da mu vlasti u New Delhiju nikada nisu dopustile
službeni posjet zemlji i provjeru informacija koje je prikupio. On je
izrazio posebnu zabrinutost zbog čestih optužbi za silovanje žena dok
se nalaze u pritvoru i stalne izvještaje o surovosti policije u
Bombaju.
I u susjednom Pakistanu, tortura je po svemu sudeći "endemijska,
raširena i sustavna", nastavlja se u izvješću, uz preciziranje da joj
policija pribjegava kako bi dobila informacije, priznanja ili zbog
zastrašivanja i kažnjavanja pritvorenika, a što često završava smrću.
Za prošlu je godinu Rodley prikupio dokaze o surovom mučenju 35
osoba, od kojih je 23 umrlo u pritvoru ili neposredno poslije.
Pakistan je naznačio mogućnost da sljedeće godine dopusti istragu u
jednom od svojih zatvora.
Izvješća o kršenju prava zatvorenika u Kini upućuju na zaključak da
se mučenja i drugi oblici neljudskog tretmana nastavljaju u
zatočeničkim centrima, zatvorima i radim logorima diljem zemlje, piše
Rodley.
Politički zatvorenici su, prema izvješćima, izloženi posebno surovom
tretmanu. Rodley je dokumentirao 29 slučajeva mučenja u 1994., od
kojih dva sa smrtnim ishodom.
Politički zatvorenici su izloženi surovom zlostavljanju i u Egiptu,
gdje je primjena torture, prema Rodleyu, sve učestalija usporedo s
povećanjem aktivnosti radikalnih islamskih skupina.
U svom izvješću on naglašava da se mučenje rutinski primjenjuje u
zatvorima, zatočeničkim logorima i policijskim postajama, dajući
detaljne podatke o mučenju 32 osobe, od kojih su tri preminule.
Rodley izvještava i o raširenoj primjeni torture nad Albancima na
Kosovu, političkim zatvorenicima u tajnim zatočeničkim logorima u
Sudanu, o mučenju sitnih kriminalaca i članova ilegalnih organizacija
u Turskoj i stalnim zloupotrebama kod policije i tajnih službi u
Venezueli.
U 1994. je posebni istražitelj UN-a uputio ukupno 144 hitna apela,
adresirana na 45 vlada, intervenirajući u ime 176 osoba, od čega 108
žena. On je također uputio 53 pisma dokumentirajuči 658 slučajeva
torture. Ukupno su 34 zemlje pružile objašnjenje za 239 slučajeva,
bilježi se, među ostalim, u godišnjem izvješću.
(Hina) dh rb
170019 MET feb 95
17HHMM MET feb 95
(Hina) dh rb