službeni spiker čita sljedeću obavijest: "Gledatelji koji budu bacali
predmete na teren, izlazili na parket ili prekidali igru na bilo koji
drugi način, biti će izbačeni iz dvorane i predani policiji."
Nekolicina košarkaša pita se je li u to upozorenje uključeno baš sve -
jer, i riječi mogu boljeti.
To je pitanje trenutačno pokretač mnogih raspri u NBA ligi, pogotovu
nakon incidenta u kojem je košarkaš Houston Rocketsa Vernon Maxwell
"ujurio" čak u deseti red gledališta kako bi se obračunao s jednim
"navijačem" koji ga je neprestano provocirao. Maxwella je ta mala
"boks ekshibicija" koštala deset utakmica suspenzije i 20 000 dolara
kazne, što je druga najveća kazna u povijesti lige, no neki tvrde da
je i to premalo. Međutim, oni nisu čuli Maxwellovu priču. "Mad Max"
naime tvrdi kako je dotični gledatelj konstantno prvocirao rasnim
primjedbama, a onda i neukusnim šalama na račun njegove nedavno
preminule kćerke. Nakon toga malo je onih koji neće reći da je "navijač"
dobio ono što je tražio te se složiti s igračima koji tvrde da bi,
baš kao i igrače, i gledatelje trebalo spriječiti u nepoželjnom
ponašanju.
"Iako neki navijači zaista zaslužuju dobre batine, to ne znači da ih
imate pravo istući," kazao je Charles Barkley, i sam prilično eksplozivan
temperament. Poznat je njegov incident od prije par godina kad je pljunuo
na jednog "neodgojenog" gledatelja, ali umjesto njega "pogodio" djevojčicu.
Krilo Utah Jazza Karl Malone je kazao: "Drago mi je što se konačno govori
o tome. Jer, navijači su dosad uvijek smatrani anđelima." Tzv. "trash
talking" - provociranje riječima - oduvijek je bilo dio igre - i na terenu
i sa tribina. Ali, isto tako, uvijek su postojale granice. Međutim, s
povećanjem plaća športaša i poskupljenjem ulaznica navijači su razvili
mišljenje kako za novac koji su platili mogu raditi što žele. A rezultat
takvog ponašanja često zna biti prilično ružan. Crni se športaši gotovo u
svim športovima još uvijek žale na "dijeljenje" pogrdnih rasnih epiteta.
A sada i osobni problemi, koje eksponiraju mediji, postaju "municija" za
gledatelje. Košarka predstavlja poseban problem jer su gledatelji tako
blizu košarkašima. Sad se postavlja pitanje "u kojem trenutku gledatelj
prelazi granicu?"
Navijač Washington Bulletsa Robin Ficker postao je prava institucija
poznata po tome da sjedi iza klupe suparničke momčadi i provocira ih
riječima. Phoenix Sunsi su ga čak prije dvije godine unajmili da sjedi
iza klupe Chicago Bullsa za vrijeme NBA finala. No, mnogi se igrači
žale da je nedostatak akcije u sprečavanju nasilničkog ponašanja
navijača postavio nove standarde ponašanja. "Ljudi vas zovu idolom, a
onda dođu na utakmicu i psuju vas pred djecom. Vi ne smijete
reagirati. Ja to zovem dvostrukim standardom," tvrdi Karl Malone.
I sam komesar NBA lige David Stern priznaje da je vrijeme da se nešto
poduzme po pitanju kontrole ponašanja gledatelja. All-star branič Seattle
SuperSonicsa Gary Payton kaže: "Gledatelji misle da za novac koji su
platili za ulaznicu imaju pravo raditi što žele. A pritom zaboravljaju da
smo i mi samo ljudi i da radimo svoj posao. Ne kažem da ne smiju imati
primjedbe na našu igru, to je OK, ali osobne stvari neka ne miješaju u to."
Čini se da to mišljenje njeguje većina košarkaša. O igri se može govoriti
što hoće, ali osobne stvari neka ostanu osobne. Karl Malone dodaje: "Kad
govorite o nečijem osobnom životu i porodici prelazite granicu. Ja svoju
obitelj shvaćam vrlo ozbiljno i ako neko prijeđe granicu, stvari mogu
postati neugodne." Reggie Miller, ili "Prgavac" - kako ga zovu navijači
protivničkih momčadi, tvrdi da ponašanje navijača nije samo problem NBA
ureda. I suci i osoblje dvorane trebali bi voditi računa o ponašanju
publike, smatra Miller, a i sami gledatelji trebali bi malo više pažnje
posvetiti svojem lijepom ponašanju.
(Hina) jš jš
131433 MET feb 95
131433 MET feb 95
(Hina) jš jš