Stepinca proslavljena je večeras svečanom misom koju je predvodio
nadbiskup zagrebački kardinal Franjo Kuharić u prepunoj zagrebačkoj
katedrali. Uz kardinala Kuharića, u ovom je euharistijskom slavlju
sudjelovalo nekoliko stotina svećenika, papinski nuncij u Republici
Hrvatskoj Giulio Einaudi te veliki broj hrvatskih nadbiskupa i
biskupa.
Proslavljajući taj velik datum za Crkvu u Hrvata, na početku mise
kardinal Kuharić pozdravio je apostolskoga nuncija, nadbiskupe,
biskupe, provincijale, braću svećenike i sve vjernike. Pozvao ih je na
ovo zajedničko euharistijsko slavlje u čast sluge Božjega Alojzija
Stepinca, koji je u posljednjim časovima svojega života obećao da će
moliti za nas. On moli za nas u ovome teškom trenutku, za tolike
patnike i sve one koji su žrtve ovoga rata, moli za pravedan mir u
Hrvatskoj i BiH.
Zatim je kardinal Kuharić pročitao i pismo nadbiskupa vrhbosanskoga
kardinala Vinka Puljića koji ističe da će i vjernici u Sarajevu
večeras slaviti euharistiju i u "njoj razmatrati postojanost nade
pokojnoga kardinala Alojzija Stepinca, nade koja je nama danas toliko
potrebna".
U svojoj propovjedi kardinal Kuharić je rekao da je na današnji dan
prije 35 godina u Krašiću, mjestu svojega zatočeništva, "svetačkim
predanjem Gospodinu predao svoj duh zagrebački nadbiskup i kardinal
Alojzije Stepinac. Posljednje su mu riječi bile: 'Budi volja Tvoja'"!
"Bila je to posljednja molitva velike duše i čiste savjesti. To je
prava sloboda duha. I u zatvoru i u progonstvu kardinal Alojzije
Stepinac bio je uvijek slobodan. Program njegova života bio je sažet u
toj molitvi", istaknuo je kardinal Kuharić.
Osvjetljavajući Stepinčev lik, kardinal Kuharić je rekao kako su ga
"progon i zloća satirali", pitajući se "koliko ima zloće u povijesti i
koliko nesreće u svijetu?" Kardinal Kuharić upitao je zatim "zašto
čovjek mrzi i progoni čovjeka, zašto se događaju nepravedni ratovi za
tuđe teritorije, za istrebljivanje različitim zločinima koji se
nazivaju etničkim čišćenjem. Zašto se oborio rat na Hrvatsku, poharao
BiH, zašto postoji sukob u Čečeniji i sukobi u Ruandi. Svu tu strašnu
dramu sukoba dobra i zla", napomenuo je kardinal Kuharić, "proživio je
i Isus Krist u svojoj zemaljskoj egzistenciji. Isus Krist je
najsvijetlija pojava ljudske povijesti, bio je svjetlo svojim životom,
svojim božanskim djelima, svojim naukom i svojim evanđeljem, ali je
ipak bio progonjen misterioznom mržnjom sve do smrti na križu".
"Koliko je puta zbog vjernosti Kristu zločincem nazivan i kardinal
Stepinac", pitao je zatim kardinal Kuharić i zapitao se: "U propagandi
se tvrdilo da je osobno ubijao djecu, kao što su i časne sestre u
Jastrebarskom bile optužene da su ubijale djecu za koju su se zapravo
brinule do iznemoglosti. Što je to u čovjeku da može biti strašan u
mržnji, neiscrpan u laži, okrutan u nepravdi?" "Drama sukoba između
svjetla i tame traje i trajat će do svršetka svijeta, ali u isto
vrijeme događa se u tkanje povijesti utkano spasenje, oslobođenje,
pobjeda Božja. Sve se to zbiva obraćenjem ljudi koji vjeruju, nadaju
se i ljube Boga i ljude. To su pravednici, ljudi čiste savjesti,
nesebični da čine samo dobro drugima. To su sinovi svjetlosti",
poručio je Kuharić.
"Mučeništvo je", dodao je, ""vjernost Bogu do kraja, mučeništvo je
ustrajnost u ljubavi, svjedočanstvo nepobjedive slobode i savjesti. To
je ujedno zajedništvo s Kristom za spasenje svijeta", naglasio je
nadbiskup zagrebački.
"Sjedinjenje s Kristom u otkupiteljskoj ljubavi iskustvo je kroz
koje je prošao i sluga Božji Alojzije Stepinac. Premda je veći dio
vremena svoje biskupske službe bio nasilno odvojen od svojih vjernika
i svećenika, nije šutio. Bog je prožimao njegove misli i srce, a
Evanđelje je bilo svjetlo njegove savjesti. On je neumornim
navještanjem Evanđelja - bilo pisanom riječju, bilo govorom - trajno
nastojao odvraćati svakoga čovjeka, svaku obitelj i svoj hrvatski
narod od grijeha, od svakoga nemorala. Borio se za dostojanstvo
obitelji i bračnoga zajedništva te je stalno upozoravao, opominjao i
zaklinjao da se ljudi vrate na pravi put Božjih zapovijedi".
Govoreći o današnjemu vremenu, nadbiskup zagrebački je istaknuo da
živimo u civilizaciji u kojoj je "zanijekana slika Božja u čovjeku i u
kojoj je zanijekan čovjekov smisao za vječno određenje života u Bogu.
Tako materijalistički shvaćen čovjek tone u egoizam svake vrste i
briše razliku između objektivnoga dobra i objektivnog zla".
Upozoravajući na slabosti te civilizacije, kardinal Kuharić ističe
kako "postoji urota tamnih sila protiv Boga i čovjeka, čovjek djeluje
pod krinkom slobode, a ta sloboda označena je kao sloboda za zlo. U
ime te slobode kvari se i današnja mladež, gubi se dostojanstvo
ljudske osobe, gube se sve moralne vrednote. Mi vjernici, ako smo
zaista vjernici, moramo se suprotstaviti - životom, primjerom,
riječju, kršćanskim odgojem mladih - razornoj uroti protiv života i
protiv civilizacije ljubavi."
Kako je dodao, "bila je to i poruka kardinala Stepinca u njegovoj
duhovnoj oporuci, u kojoj ističe kako svaki pokušaj izgradnje kulture
i civilizacije jednoga naroda bez Boga znači zapečatiti njegovu
vremenitu i vječnu prolaznost".
Osvrnuvši se na najnovije događaje u Crkvi u Hrvata, nadbiskup
zagrebački Kuharić je izjavio kako je prigodom svojega pastirskog
posjeta Hrvatskoj "Sveti Otac dao i najdostojniju zadovoljštinu
progonjenomu, krivo optuženom i bezbroj puta uvredama poniženomu
zagrebačkom nadbiskupu i kardinalu Alojziju Stepincu. I u tom posjetu
Svetoga Oca te u njegovu svjedočanstvu o nevinosti i zaslugama sluge
Božjega, u njegovoj sabranoj molitvi dok je klečao na časnom grobu
kardinala Stepinca moramo također čitati znak Božje prisutnosti u
povijesti. Tako Bog nalazi svoje načine da ispravlja nepravde i uzdiže
ponižene."
"Sjećamo se 11. listopada 1946. godine", rekao je nadalje kardinal
Kuharić, dodajući kako je toga dana izrečena osuda na 16 godina
zatvora nadbiskupu Stepincu. "Bilo je to vrijeme komunističke
ideologije i otvorenoga progona crkve. Sigurno su mnogi ljudi tada
postali malodušni i počeli misliti da će crkva biti zauvijek razorena,
a vjera ugašena, ali osuđeni nadbiskup zagrebački Stepinac ušao je u
svoj zatvor s geslom: 'U Tebe se Gospodine uzdam'. Vjerovao je u
pobjedu Božju, u pobjedu istine. Tko je onda mogao slutiti da će 10.
rujna godine 1994. na njegovu grobu klečati Sveti Otac i da će o njemu
govoriti onako kao što je govorio".
"Sveti Otac je izjavio da je sluga Božji Stepinac bedem Crkve u
Hrvata, da je skupa s mnogim mučenicima posvjedočio svoju vjeru i
hrabrost, u novije vrijeme, kada su se u ime ljudskih prava i
kršćanskoga dostojanstva i mnogi drugi suprotstavili jarmu
ateističkoga komunizma. Poruka s ovoga časnog groba sluge Božjega
Alojzija Stepinca neka bude poziv na molitvu u cijeloj hrvatskoj
crkvi. Molimo krunicu osobno, u obitelji i u župama. Poruka s
kardinalova groba je i poziv na međusobnu ljubav i opraštanje",
podsjeća u svojoj propovijedi zagrebački nadbiskup kardinal Franjo
Kuharić.
"Neka sluga Božji Alojzije Stepinac moli Hrvatskoj, Bosni i
Hercegovini, svim ljudima i narodima, od vječnoga gospodara i suca
povijesti - dar pravednoga mira", zaključio je svoju propovijed
nadbiskup Kuharić.
Misno slavlje u zagrebačkoj katedrali završeno je hrvatskom himnom
"Lijepa naša domovino". Uz mnogobrojne vjernike, na svečanoj misi u
zagrebačkoj katedrali bio je i predsjednik hrvatskoga Sabora dr.
Nedjeljko Mihanović, ministar obnove i razvitka dr. Jure Radić,
članovi družbe Braće hrvatskoga zmaja te drugi državni dužnosnici.
(Hina) ta sp
102231 MET feb 95
102231 MET feb 95
(Hina) ta sp