Naslov: Baltičke 'podmornice' - s krznom
Podnaslov:Misteriozne strane podmornice za kojima je Švedska tragala
već 15 godina ne samo da su bile stalno u pokretu, već su
imale i krzno, otkriva izvješće Ministarstva obrane
objelodanjeno ovih dana. Utvrđeno je, naime, da su mnogi
signali, koje je vojska registrirala uz pomoć specijalnih
plutača postavljenih tijekom lova na podmornice, dolazili
od zapljuskivanja koje nastaje prilikom plivanja vidri.
Piše: Thomas GINSBERG, AP
STOCKHOLM - Misteriozne strane podmornice koje je Švedska godinama
pokušavala otkriti ne samo da su bile stalno u pokretu, već su imale i
krzno, priznaju švedski vojni izvori u izvješću objavljenom u srijedu.
Šest mjeseci nakon prvog priznanja slučaja u kojem je životinja
zamijenila baltičku podmornicu, vojska priznaje da su mnogi signali,
otkriveni uz pomoć plutača s visokotehnološkom opremom, dolazili u
stvari od zapljuskivanja nastalog prilikom plivanja vidri.
Izvješće navodi da su životinje odgovorne za najveći dio sumnjivih
zvukova koji su se mogli registrirati u stockholmskom arhipelagu od
kraja hladnog rata. No vojni vrhovi inzistiraju da se to ne odnosi na
sve zabilježene zvukove.
Radi se o analizi iz izvješća Ministarstva obrane, koje bi ovog
tjedna trebalo biti dostavljeno vladi, a koja je procurila do dnevnika
"Dagens Nyheter" koji ju je i objavio.
"Većina zvukova mjerena je uz pomoć hidrofonih plutača koji su u
upotrebi od 1992. godine", navodi švedski dnevnik riječi načelnika
Glavnog stožera Owea Wiktorina. "Nemožemo tvrditi da svi registrirani
zvukovi potiču od vidri, ili da su sve podmornice u stvari bile
vidre", kaže on.
"Veoma je malo takvih među svim zabilježenim zvukovima za koje bi
čovjek mogao reći da potiču od životinje", tvrdi načelnik Glavnog
stožera.
Dužnosnici Ministarstva obrane nisu još dali nikakvog komentara
povodom tog novinskog izvješća.
Međunaslov: Podvodna aktivnost i nakon prestanka hladnog rata
Skoro 15 godina vojska je tragala za dokazom o nedopuštenim upadima,
govoreći da se sovjetske i druge strane podmornice skrivaju ili
prolaze švedskim vodama na svom putu za Sjeverno more.
Napori na otkrivanju su započeli kada se 1981. godine jedna
podmornica nasukala u blizini južne mornaričke baze. Mornarica, koja
je saznala o upadu tek nakon što je podmornica ostala nasukana,
poduzela je sve kako se ne bi ponovo osramotila. Počela je jačati
svoju obranu istovremeno tužeći se Moskvi i Zapadu.
Podvodna aktivnost, isticali su u mornarici, nastavljena je unatoč
završetku hladnog rata.
Početkom 90-ih godina mornarica je postavila posebne plutače, nešto
poput velikih plutajućih mikrofona, među tisućama otoka baltičkog
arhipelaga istočno od Stockholma.
Na jednoj od tih točki, prošloga travnja, ratni su brodovi prilikom
vojne vježbe zabilježili zvukove koji su upućivali na čudnovatu
podvodnu aktivnost. Vježba se pretvorila u stvaran lov na podmornicu
koji je trajao tjednima. Nikada ništa nije pronađeno i nikakvo
objašnjenje nije dano, dok prošlog kolovoza mornarica nije bojažljivo
priznala da je velika, neidentificirana životinja bila uzročnikom
buke.
U jednom drugom incidentu zabilježenom posljednjih godina, švedska je
mornarica aktivirala podvodni eksploziv protiv sumnjivog uljeza. Toga
se puta ustanovilo da se radilo o podvodnoj stijeni.
U svojoj analizi, vojska za posljednju bujicu signala okrivljuje
vidre i druge morske sisavce koji žive među otocima. Utvrđeno je da
buka potječe od zapljuskivanja koje stvaraju životinje plivajući u
potrazi za hranom.
(Hina) br br
101118 MET feb 95
101118 MET feb 95
(Hina) br br