nuklearnog otpada
Naslov: Kako riješiti pitanje nuklearnog otpada?
Podnaslov:Jedina mađarska nuklearna centrala, ruske proizvodnje,
koja zemlji osigurava polovicu potrebne električne
energije, godišnje proizvodi 300 kubičnih metara otpada
niske i srednje radioaktivnosti, za čiju pohranu
Mađarska planira skoru izgradnju posebnih postrojenja.
Otpad visoke radioaktivnosti za sada se odvozi u Rusiju,
koja se tome sve snažnije opire.
Piše: Emil VARADI, Reuter
BUDIMPEŠTA - Mađarska planira izgradnju stalnih postrojenja za
pohranjivanje 15.000 kubičnih metara otpada niske i srednje
radioaktivnosti (LMRW), objavili su ovih dana mađarski dužnosnici.
Jedina mađarska nuklearna centrala, koju su u mjestu Paks izgradili
Rusi, proizvodi gotovo polovinu električne energije potrebne toj
zemlji. Ona je ujedno i jedini izvor radioaktivnog otpada.
Zemljopisnim se istraživanjem došlo do 200 mogućih lokacija za
izgradnju takvih postrojenja na površini ili na dubini od 300 metara
ispod razine zemlje, navodi Zoltan Balla, čelnik odjela državnog
geološkog instituta.
Daljnje će se istraživanje usmjeriti na brdovito područje, površine
5000 m2, u Smogy Tolni, središnjem dijelu zemlje, gdje se očekuje da
će instituti i vladine agencije odrediti raspoložive lokacije za
odlaganje otpada iz Paksa početkom 1996. godine.
Na tim će mjestima biti podignuta postrojenja samo uz suglasnost
lokalnih zajednica, istakao je Josef Vigassy, predsjednik Nacionalnog
odbora za atomsku energiju te ujedno i čelna osoba za taj projekt.
Paks godišnje stvara 300 kubičnih metara otpada niske i srednje
radioaktivnosti, navodi Peter Ormai, dužnosnik Paks Atomic Energy
Company.
Međunaslov: Kako uskladištiti otpad visoke radioaktivnosti?
Ormai navodi kako bi Paks, završen početkom 1980-ih godina, prema
ruskim specifikacijama trebao do kraja svojeg tridesetogodišnjeg
životnog vijeka proizvesti 40.000 kubičnih metara otpada.
"No ukoliko uvedemo inovacije predviđene našim nacionalnim programom,
samo će jedna desetina otpada, predviđena ruskim specifikacijama, biti
proizvedena, što znači 4.000 umjesto 40.000 kubičnih metara".
"Jasno, moramo računati i na 11.000 kubičnih metara otpada niske i
srednje radioaktivnosti nakon prestanka rada centrale. Dakle, tražimo
prostor na kojem bismo mogli izgraditi postrojenje za pohranjivanje
15.000 kubičnih metara nuklearnog otpada", navodi Ormai.
Otpad niske radioaktivnosti uglavnom se sastoji od zaštitnih odijela,
rukavica i drugih materijala, dok ostaci od vode korištene za proces
pročišćavanja, kao što su sintetske smole korištene u filterima, čine
otpad srednje radioaktivnosti.
Otpad će biti ugrađen u cement te zapečaćen u 200-litarske čelične
kontejnere.
Do sada je 2.000 kubičnih metara otpada niske i srednje
radioaktivnosti iz centrale u Paksu odloženo u Puspokszilagy, mjesto
koje se nalazi 25 kilometara od Budimpešte, a koje je prvotno
predviđeno za pohranjivanje otpada od samo 30 kubičnih metara otpada
koji ne potiče iz same centrale već iz drugih izvora, primjerice iz
laboratorija za nuklearna istraživanja.
Očekuje se da će se otpad pohranjen u budućim postrojenjima raspasti
za 30 godina, no prema mađarskim standardima taj broj valja pomnožiti
sa 200, što znači da će vijek postrojenja biti projektiran na 600
godina, istakao je Ormai.
Otpad visoke radioaktivnosti, koji sačinjavaju potrošene šipke za
zagrijavanje, odvozi se brodom natrag u Rusiju, koja se u posljednje
vrijeme sve više opire prihvatiti ga.
"Privremeno pohranjivanje iskorištenih šipki za zagrijavanje riješeno
je u Paksu. No bude li problema s njihovim vraćanjem u Rusiju,
izgradit ćemo postrojenje u kojem će one biti sa zajamčenom sigurnošću
pohranjene na 50 godina, što će nam dati vremena da iznađemo konačno
rješenje".
(Hina) gm br
061253 MET feb 95
061253 MET feb 95
(Hina) gm br