između Ekvadora i Perua posljednji je u dugom nizu sukoba na
latinoameričkom kontinentu na kojemu su u 19. i početkom 20. stoljeća
vođeni ratovi iz istih razloga.
Posljednji granični sukob između Čilea i Argentine, koji dijele 5.300
kilometara dugu granicu, riješen je 21. listopada 1994. godine pod
pokroviteljstvom jednog latinoameričkog suda.
Čile je pristao ustupiti Argentini 532 četvorna kilometra teritorija
koji je bio predmet spora od stjecanja neovisnosti dviju zemalja
početkom 19. stoljeća. Riječ je o dijelu Patagonije, na samom jugu
Južne Amerike. To je područje faktički bilo pod argentinskom
okupacijom od 1965. godine.
Posredovanjem Pape Ivana Pavla Drugog 1978. godine izbjegnut je
mogući argentinsko-čileanski rat zbog preko sto godina starog spora
oko Kanala Beagle, koji je konačno riješen sporazumom iz Rima 29.
studenoga 1984. godine.
Smješten na jugu Ognjene zemlje, pedesetak kilometara sjeverno od Rta
Horn, Kanal Beagle zajedno s Magellanovim tjesnacem i Rtom Horn, jedna
je od tri glavne komunikacije između Atlantika i Pacifika. S tri
otočića - Picton, Nuevo i Lennox - može se nadzirati ulaz u Kanal iz
Atlantika. Posjedavanje tih triju otočića, koji nemaju neku
gospodarsku vrijednost ali od kojih ovisi pristup prirodnim
bogatstvima i strateški nadzor nad tim dijelom južnog Atlantika -
pothranjivalo je sukob između Čilea i Argentine od 19. stoljeća.
Sporazumom iz Rima Čileu je pripalo desetak otočića, među njima
Picton, Nuevo i Lennox. Zauzvrat Čile je odustao od zahtjeva za
istočnim dijelom Magellanova tjesnaca. Argentina se obvezala da će
poštovati neutralnost otvorenog morskog puta za međunarodnu plovidbu
između Atlantika i Pacifika.
Posljednji sukob u Srednjoj Americi riješen je 11. rujna 1992.
godine. Međunarodni sud u Haagu riješio je tada spor između Hondurasa
i Salvadora oko nadzora zaljeva Fonseca. Međunarodnom sudu u Haagu
trebalo je deset godina da donese presudu, koja je povoljnija za
Honduras. Honduras je tada dobio osiguran pristup Tihom oceanu.
Honduras i Salvador vodili su 1969. godine "nogometni rat" u kojem je
bilo 3.000 poginulih. Povod za rat bila je nogometna utakmica odigrana
8. lipnja u Tegucigalpi, glavnom gradu Hondurasa, između nacionalnih
selekcija u okviru kvalfikacija za svjetsko prvenstvo. Rat je trajao
od 14. srpnja do 6. kolovoza 1969. godine nakon što su honduraske
vlasti protjerale tisuće Salvadaraca koji su živjeli u Hondurasu.
Nakon toga rata bilo je još nekoliko graničnih sukoba između dvije
zemlje. One su u kolovozu 1976. godine potpisale vojni sporazum, prema
kojemu su se vojnici obiju zemalja povukle tri kilometra unutar svoga
teritorija.
Skoro 30 godina između Kolumbije i Venezuele traje spor oko
definiranja morske granice u Venezuelanskom zaljevu, gdje se nalaze
naftna izvori. Dvije su zemlje 1990. godine osnovale zajedničku
komisiju koja pokušava riješiti spor.
U 19. i početkom 20. stoljeća na južnameričkom kontinentu vođeni su
krvavi ratovi, među njima i "Pacifički rat" između Bolivije, Perua i
Čilea (1879-1883). Pobjednik u tom ratu bio je Čile koji je osvojio
cijelo bolivijsko obalno područje pokrajine Antafagosta i peruansku
pokrajinu Terapaca.
Paragvaj je 1865. godine ušao u rat s Brazilom, Urugvajem i
Argentinom i u njemu izgubio polovicu svoga stanovništva. Bolivija i
Paragvaj ratovali su od 1928. do 1930. te od 1933. do 1935. godine
zbog spornog područja Chaco.
Posljedice "Pacifičkog rata" osjećaju se i danas. Jedina zemlja na
američkom kontinentu koja nema pristupa moru - Bolivija - pokušava
više od sto godina izići iz izolacije.
(Hina) sv rb
301948 MET jan 95
(Hina) sv rb