Nadnaslov:Njemačka, pedeset godina nakon Auschwitza
Naslov: Još otvoreniji antisemitizam
Podnaslov:Pedeset godina nakon Auschwitza, skrnavljenja židovskih
groblja i spomenika zbivaju se svakodnevno. Prema
dužnosnicima židovske zajednice u Njemačkoj, a to potvrđuju
i provedena ispitivanja, gotovo jedan Nijemac na tri, više
je ili manje antisemit. "Antisemitizam se ne širi, ali se
otvorenije izražava", smatra predsjednik središnjeg
Židovskog vijeća, koji procjenjuje da 30 posto Nijemaca
latentno odobrava antižidovske teze.
Piše: Christophe BEAUDUFE, AFP
BONN - Gotovo jedan Nijemac na tri, prema dužnosnicima židovske
zajednice, više je ili manje antisemit: 50 godina nakon Auschwitza
skrnavljenja židovskih groblja i spomenika svakodnevna su, a mržnja
spram Židova ponekad je neskrivena.
Prema ispitivanju instituta Emnid iz ožujka 1994, jedan Nijemac na
četiri ne želi imati Židova za susjeda. U rujnu, ispitivanje instituta
Allensbach, iznijelo je podatke o 15% Nijemaca koji gaje "antižidovske
osjećaje", a 8% njih "žestoki antisemitizam".
Ali od 1949. godine broj deklariranih antisemita stalno je opadao,
naglašava Allensbach.
U devet prvih mjeseci 1994. godine, policija je zabilježila skoro
1.000 prekršaja antisemitskog karaktera za cjelokupnu Njemačku.
Najteži je bio požar u sinagogi u Luebecku, u ožujku, koji su
podmetnula četvorica mladih pripitih 'skinheadsa'. Većina drugih
prekršaja sastoji se u skrnavljenju groblja ili spomenika koji
obilježavaju holokaust, srušenih, razbijenih ili nagrđenih kukastim
križevima.
"Antisemitizam se ne širi ali se otvorenije izražava", tvrdi
predsjednik središnjeg Židovskog vijeća u Njemačkoj Ignatz Bubis koji
ocjenjuje da 30% Nijemaca latentno odobrava antižidovske teze. Val
ksenofobičnog nasilja iz 1991-93. oslobodio je antisemite koji su
prije šutjeli, dodaje on.
Međunaslov: Židovi još uvijek stranci
Antisemitizam nije uostalom samo svojstvo čiste i tvrde desnice.
Njemačka ekstremna ljevica osamdesetih godina istaknula se
antiizraelskim napadima podupiranim argumentima punim mržnje kojih se
ne bi stidjele ni neonacističke publikacije koje trenutno kruže
skrivene pod kaputom.
Godine 1993. tjednik Die Woche bio je pretrpan uvredljivom poštom jer
je dao ideju o kandidaturi Bubisa za predsjedništvo Republike.
Svakog mjeseca Bubis prima na kućnu adresu desetke pisama s uvredama,
često potpisanih.
Za istraživača Konrada Brendlera iz Wuppertala antisemitske reakcije
kod mladih proizlaze ponekad iz lošeg podučavanja iz povijesti
holokausta: "Iznose im se gole činjenice a ne uzima u obzir njihova
emocionalna i moralna nelagoda", kaže on.
U nekim obiteljima nacističko razdoblje i njegovi zločini još su
tabui, dodaje Brendler. To razvija kod nekih mladih otpor, čak
odbacivanje prošlosti, koje se može prevesti prebacivanjem krivnje na
druge.
Prema brojnim istraživačima, antisemitizam nailazi također na plodno
tlo u koncepciji koju Nijemci posjeduju o svojoj nacionalnosti,
temeljenoj na krvnom pravu a ne pravu podrijetla.
Dosta Nijemaca, koji se smatraju neopterećenim antisemitskim
predrasudama, smatra nesvjesno svojih 40.000 židovskih sunarodnjaka
strancima.
Michel Friedmann, koji je u studenom postao prvi Židov izabran u
čelništvo Kršćansko-demokratske unije kancelara Helmuta Kohla, priča
da mu je tijekom nedavnog sastanka s vlastima o sigurnosti u
sinagogama jedan vrlo ljubazan policijski dužnosnik rekao: "Poduzeli
smo djelotvorne mjere, uostalom, čak je i vaš veleposlanik
zadovoljan". Mislio je na izraelskog veleposlanika u Njemačkoj.
Sociolozi smatraju da antisemitski incidenti izazivaju u Njemačkoj
žešće reakcije nego drugdje, u građanskom društvu kojemu je još vrlo
stalo da ne izbriše nacionalnu odgovornost spram žrtava nacizma.
Jednog je službenika u Bremenu, koji je kolegu, u njegovom odsustvu,
nazvao "prljavim Židovom", poslodavac otpustio bez upozorenja prošle
godine. Radno pravo presudilo je u korist poslodavca.
(Hina) bnš br
220052 MET jan 95
(Hina) bnš br