ZAGREB, 31. prosinca (Hina) - Carl Gustaf Stroehm osvrće se na članak
američke veleposlanice u Beču Swanee Hunt što ga je objavio austrijski
visokonakladni 'Kronenzeitung'. Američka veleposlanica priča o
dubrovačkim ženama koje su prilikom svojeg posljednjeg nošenja šarenih
svilenih nošnji tražile od hrvatskog ministra obrane da njihovi sinovi
ne moraju u rat; te o tome da su te iste žene "u međuvremenu izgubile
tradicionalnu sposobnost tkanja svile" te pozvale bosanske žene kako
bi im pokazale postupanje sa svilom. Zaključak je bio: 'Bošnjački
muslimani i katolički Hrvati međusobno spojeni svilenim vezama...'
Komentirajući tu priču, Stroehm piše kako je to lijepa priča - "ali,
nažalost, nije istinita", jer dubrovačke žene nisu prosvjedovale kod
ministra obrane. Za drugi dio priče piše kako je tek poluistina jer
dio dubrovačkih žena stvarno se ponovno počeo baviti svilom, ali ih u
tome nisu poučavale bošnjačke žene već je bilo obrnuto. Napomenuvši
kako "gospođa Hunt nije neka beznačajna novinarka, nego visoka
predstavnica najmoćnije svjetske sile, Sjedinjenih Američkih Država i
predsjednika Clintona", Stroehm piše: "Analiziramo li njezin članak u
'Kronenzeitungu', dolazimo do zanimljivih zaključaka: čitatelj ima
dojam da gospođa Hunt žali što (fiktivni) prosvjed dubrovačkih žena
kod ministra obrane nije imao uspjeha. Ali, da sinovi nisu branili
opkoljeni Dubrovnik, grad bi pao u ruke srpskih i crnogorskih
napadača. Pacifizam, koji očigledno simpatizira američka veleposlanica
u Beču, u sudbonosnim trenucima rata značio bi - propast grada. Da
budemo još jasniji: bez hrabrih branitelja, koji su bili spremni
žrtvovati vlastiti život i zdravlje - žene iz Dubrovnika danas bi
živjele ili pod srpskom okupacijom ili životarile u nekim od
izbjegličkih logora u blizini Zagreba. Zaista je čudnovato da američka
veleposlanica ne razumije ove činjenice - ili, što bi bilo još gore,
podređuje činjenice svojim 'ideološkim' predrasudama".
Stroehm još upozorava: "I još nešto: na neki način prepoznajemo da i
gospođa Hunt smatra da su na području bivše Jugoslavije svi jednako
krivi. Ona, doduše, spominje da su dubrovačke žene pobjegle iz svojih
zapaljenih kuća - ali nigdje ne spominje tko je palikuća, tko je
ispaljivao granate što su eksplodirale po Dubrovniku i okolici. Onda i
taj banalni članak jedne Amerikanke na njemačkom jeziku ispada kao
prilog za već poznatu 'ofenzivu': svi su tamo na dalekom 'Balkanu'
jednako krivi, svi moraju u isti koš - i neka se oni međusobno
povezuju svilenim (ili čeličnim) konopcima. (...)
Hrvatska javnost i hrvatska politika ne bi smjele ignorirati takve
nastupe. Svaki pojedinačni slučaj možda i nije značajan. Ali sve te
izjave i (pogrešne) procjene zajedno stvaraju za Hrvatsku ne baš
povoljnu klimu. Upravo u situaciji kada se u Beogradu događa možda već
početak Miloševićeva kraja i jedne vjerojatno dugotrajne
destabilizacije, Zagreb mora svim sredstvima početi 'moralnu
ofenzivu'. Nije dovoljno da imaš pravo, svojedobno je rekao pokojni
Franz Jozef Strauss, predsjednik bavarskoga CSU-a. Moraš i ljudima
objasniti da si u pravu. Hrvati su izborili neovisnu državu na bojnom
polju. Sada predstoji još jedna bitka: obrana i prezentacija hrvatskih
interesa u zapadnoj javnosti. To neće stajati krvi, ali možda mnogo
napora i znoja", zaključuje Stroehm.
(Hina) dd
310012 MET dec 96
(Hina) dd