ZAGREB, 30. prosinca (Hina) - Razmatrajući položaj Hrvatske na kraju 1996. godine, Branimir Lukšić, u današnjoj "Slobodnoj Dalmaciji", ocjenjuje kako moramo biti zadovoljni i ponosni učinjenim, jer "nismo više podstanari u vlastitome
domu, imamo svoju državu" - svoj dom.
ZAGREB, 30. prosinca (Hina) - Razmatrajući položaj Hrvatske na kraju
1996. godine, Branimir Lukšić, u današnjoj "Slobodnoj Dalmaciji",
ocjenjuje kako moramo biti zadovoljni i ponosni učinjenim, jer "nismo
više podstanari u vlastitome domu, imamo svoju državu" - svoj dom. #L#
"Taj dom nije niti velik, niti raskošan, ali je naš. U njemu ćemo
drugima uvijek pružiti poznato hrvatsko gostoprimstvo, ali nećemo
dopustiti da u naše gnijezdo kukavica ponovno leže svoje jaje i da
tako iz njega izgura naše ptiće. Jer, ispadne li ptica iz gnijezda,
ugiba. Zbog toga se odlučno, ali pametno treba postaviti prema
zidarima 'nove Europe' koji nas žele uzidati u regionalne strukture iz
kojih smo uz velike žrtve izišli. Te regionalne strukture ne služe
samo strateškim i vojnim svrhama, nego stvaranju jedinstvenih područja
za promet i prodaju robe moćnih i razvijenih, a i kao kolektivni
deponij za odlaganje njihova radioaktivnog otpada. U tim delikatnim
pregovorima hrvatska diplomacija mora koristiti i sučeljavanje
američkih interesa s europskima glede regionalnih inicijativa. Ona
mora inzistirati na nemogućnosti i neodrživosti regionalne suradnje
zemalja različite civilizacijske, vjersko-kulturne i povijesne
tradicije, kao i na tome da političko zbližavanje pretpostavlja već
postojeću kulturnu i gospodarsku suradnju, a ne stvara je".
Lukšić smatra da "Hrvatska mora biti spremna preuzeti na sebe
posljedice izravnog odbijanja svakog zaplotnjačkog plana koji bi
poništio ono za što su u Domovinskom ratu njezini građani dali svoje
živote i zdravlje. Radi toga je potrebno jedinstvo svih političkih
stranaka u Hrvatskoj u očuvanju hrvatske države i njezine neovisnosti.
Jedino politički i društveno raskomadana Hrvatska može postati žrtvom
ucjena zidara novoga poretka, koji malim narodima istočne i
jugoistočne Europe nude sigurnost uz cijenu slobode", upozorava
Lukšić.
Napominje kako su Hrvatskoj u toj borbi Davida i Golijata "potrebni
državnici koji ujedinjuju lucidnost misli, kulturu duha,
nepokolebljivost moralnog karaktera i sposobnost za pravodobno i
odlučno djelovanje" i nastavlja: "Na žalost, takvi su politički
velikani rijetki, pa i među ljudima pera i duha u Hrvatskoj. Blaćenje
Hrvatske pred strancima, obeščašćenje ugleda njezinih branitelja,
niski udarci na Predsjednika hrvatske države kojemu se ne mogu
zanijekati neosporne i neusporedive zasluge za izlazak Hrvatske iz
jugokomunističkog 'klinča' i za njezino oslobođenje od velikosrpskoga
kolonijalizma, služenje tuđincima na štetu Hrvatske zbog pohlepe,
taštine ili ambicije, sve ovo ukazuje na politički amaterizam, umnu
nedozrelost i moralnu izopačenost onih ljudi od pera u Hrvatskoj koji
to rade. Zbog svoga jala, častohlepja ili pohlepe za novcem oni lako
mogu postati zatornici hrvatske državne samostalnosti", upozorava
Lukšić.
Smatra kako Hrvatskoj kao pretežito katoličkoj državi, u budućim
nastojanjima za ostvarenje socijalne države, mogu pomoći smjernice
katoličkog nauka, odnosno naglasak na europsko-katoličkoj
orijentaciji, i zaključuje: "Tada će i godina u koju ulazimo biti za
nas milosni kairos u zemlji naših koljevki nad kojima sija sunce
našega neba".
(Hina) dp mć
300717 MET dec 96
(Hina) dp mć