BISKUPSKA PORUKA ZA ISELJENIČKI DAN 1996.

ZAGREB, 28. prosinca (Hina) - "Pomažući ljudima da opet podignu krov nad glavom, ne smijemo zapostaviti ni obnovu njihovih crkava. One će biti najočitiji znak da su ti ljudi opet kod kuće, opet svoji na svome", naglasak je ovogodišnje Biskupske poruke za Iseljenički dan, koji se u cijeloj Crkvi slavi 29. prosinca. U poruci koja će se čitati na nedjeljnim misama, a koju je potpisao pomoćni biskup vrhbosanski i predsjednik Vijeća za migraciju mons. dr. Pero Sudar, ističe se da se ove godine, po naputku Svetog Oca, Iseljenički dan obilježava kao dan selilaca i izbjeglica. #L# Uz mnoge iseljenike i doseljenike, koji već godinama žive izvan svojih zavičaja i domovina, u novije doba oružana nasilja pokrenula su rijeke prognanika i izbjeglica, naglašava se u poruci i dodaje da smo svjedoci tragičnih događaja u mnogim zemljama svijeta kao i u obje naše domovine: Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. "Čuvajući se makar i prešutnog odobravanja etničkog čišćenja i preseljenja ljudi jer bi se tako ogriješila o čovjeka i o vlastito od Boga primljeno poslanje, Crkva je dužna tražiti načina kako pomoći najprije protjeranima da ne klonu duhom i ne izgube nadu u povratak jer bez njega ne mogu biti ostvarena njihova temeljna ljudska prava. Težiti za pravdom, baš kad je nema, i za pravičnošću, kad joj sile ovoga svijeta nisu sklone, prvotna je zadaća Crkve Kristove. Upravo zato obilježavajući dan iseljenika ne možemo ne pozvati sve prognane i izbjegle da se i sami ne odreknu svojih prava i svog ljudskog dostojanstva. Bolna posljedica agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu su stotine tisuća izbjeglih i prognanih u obje države. Crkva se trudi organizirano pomoći tim ljudima ne samo duhovno nego i materijalno", navodi se u poruci. "Onima koji bez nasilja sele iz mjesta u mjesto, iz kraja u kraj, Crkva želi pomoći u očuvanju ljudskog dostojanstva, nacionalne, vjerske i uljudbene istovjetnosti. Ona poziva i potiče odgovorne na vlasti da im omoguće dostojne uvjete rada, stanovanja, školovanja, te vjerskih i drugih okupljanja i izražavanja u skladu s njihovom baštinom. Pomažući ljudima ne samo da prežive nego da žive na svoj način, Crkva ih potiče očuvati veze s njihovim korijenima, zavičajima, župama i grobovima njihovih predaka. Zauzimajući se za najugroženije ona svjedoči da je i danas moguće i potrebno slijediti Krista u evanđeoskoj, nenasilnoj obrani čovjeka, ne samo slike i prilike nego i djeteta samoga Boga. Kada je riječ o iseljenoj braći i sestrama Crkve u Hrvata, u tome smo stekli velika i posve određena iskustva. Naša Crkva već dugi niz godina okuplja svoje vjernike diljem svijeta u hrvatskim katoličkim misijama, centrima i župama. Mnoge od tih misija, napose u Europi ovih godina obilježavaju 25. obljetnicu djelovanja", ističe se uz ostalo u Biskupskoj poruci. Nastojeći u Isusovo ime i na njegov način služiti prognanima i izbjeglima te onima što odavna žive u tuđini, u poruci se naglašava da se ne smije zaboraviti najjača želja da se svi prognani vrate onamo odakle su i protjerani. "Povratak prognanih i pomoć tog povratka napose u Bosnu i Hercegovinu sada nije samo pitanje prava na izbor mjesta življenja nego je i pitanje vjere", kaže se u poruci za Iseljenički dan i upućuje na iskustvo i potrebu pomoći iseljene Crkve u Hrvata. "Danas Hrvat katolik ne može živjeti od vjere Evanđelja i ljubavi prema domovini mimo govora o povratku na svoje gdje je to moguće. Naše prognanike čekaju ne samo porušene kuće, nego i razorene crkve, svetišta i samostani. (...) Svojim povratkom i obnovom ne samo kuća nego i crkava mi ćemo dokazati da je moć praštanja i ljubavi kadra zasaditi još dublje korjenje naše nazočnosti", naglasak je iz Biskupske poruke za Iseljenički dan napisane u Sarajevu o Božiću 1996. (Hina) ta gk 281311 MET dec 96