ZAGREB, 23. prosinca (Hina - Dragutin Lučić) - Tko se još uopće sjeća tzv. Motovunske grupe, koja je dobila ime po srednjovjekovnom hrvatskom gradiću u srcu Istre, oko kojega je Vladimir Nazor "smjestio" svoju legendu o divu Velom
Joži? Šira javnost, osim maloga broja upućenih, jedva da i zna da je ta "međunarodna nakladnička grupa" djelovala u bivšoj Jugoslaviji, da je nominalno promicala "kulturnu baštinu svih naših naroda i narodnosti", te da se još i 1991., kad je već počela agresija na Hrvatsku, pokušala sastati u Motovunu.
ZAGREB, 23. prosinca (Hina - Dragutin Lučić) - Tko se još uopće sjeća
tzv. Motovunske grupe, koja je dobila ime po srednjovjekovnom
hrvatskom gradiću u srcu Istre, oko kojega je Vladimir Nazor
"smjestio" svoju legendu o divu Velom Joži? Šira javnost, osim maloga
broja upućenih, jedva da i zna da je ta "međunarodna nakladnička
grupa" djelovala u bivšoj Jugoslaviji, da je nominalno promicala
"kulturnu baštinu svih naših naroda i narodnosti", te da se još i
1991., kad je već počela agresija na Hrvatsku, pokušala sastati u
Motovunu. #L#
Motovunska grupa tiskala je u bivšoj Jugoslaviji mnogobrojne knjige i
monografije, od kojih neke "drže vodu" i danas, no iza kulturne kulise
djelovali su i oni koji su imali "važnijega posla" - neki od članova,
uglavnom iz Beograda, zdušno su radili na tomu da Kraljević Marko u
Motovunu napokon zamijeni Veloga Jožu. Motovunska grupa izazvala je
nešto pozornosti pojavom na ovogodišnjem Frankfurtskom knjižnom sajmu,
a podsjetila je na svoje postojanje i održavanjem pod kraj lipnja
godišnjega sastanka u piranskom hotelu Tartini na Slovenskom primorju.
Po tadašnjim podatcima, grupa je imala nešto više od sto članova iz
gotovo svih dijelova Europe i SAD-a.
Ishodište za osnivanje "grupe" bila je Jugoslavenska revija, koja se
u bivšoj državi tiskala na više jezika, a uredništvo je u promidžbene
svrhe, uglavnom državnim ili paradržavnim novcem, tiskalo i raskošne
monografije o kulturnoj baštini naroda bivše Jugoslavije. Središnja
figura Jugoslavenske revije bio je Nebojša Tomašević, zvani Bata,
kojemu su njegova engleska supruga i sestra - narodni heroj, te
jugoslavenska veleposlanica u Norveškoj, otvarali mnoga vrata. Bata je
prvi "otkrio" Motovun s mnoštvom praznih kuća talijanskih optanata,
odnosno ezula, te je tako u središtu Istre za Jugoslavensku reviju
preuredio višekatnicu, a u okolne su kuće smješteni brojni članovi
Motovunske grupe.
Stane Stanič, član Motovunske grupe iz Slovenije, usput i bivši
ministar informiranja, upozorio je u interwievu ljubljanskom Delu, 13.
srpnja 1996., da je u bivšoj Jugoslaviji nad imovinom ezula "ruku
držao Beograd", te da je njihovu imovinu "prodavao isključivo
Beograđanima i tako zapadnu srpsku granicu u smislu svojih interesa
nastojao pomaknuti što bliže Italiji". Po njegovim riječima, tako su,
uz Motovun, nastale i brojne "srpske umjetničke kolonije" u Poreču,
Rovinju i drugdje po hrvatskoj obali. Kako se 1991. članovi Motovunske
grupe nisu uspjeli sastati u Batinoj zgradi Jugoslavenske revije u
Motovunu, sastali su se 1992. na Bledu, 1993. plovili su Volgom, a
1994. bili su na poziv češkoga predsjednika Vaclava Havela u
Hradčanima.
Na prošlogodišnjem susretu Motovunske grupe u Piranu, koji su
izabrali za stalno mjesto sastanaka, sudionike je pozdravio
predsjednik Milan Kučan, a na ovogodišnjem tek predstavnik slovenskoga
Ministarstva kulture. Umjesto u Motovun, ove su godine "motovunci"
otišli na izlet u slovenski Matavun u blizini Škocijanske jame. Hoće
li "motovunci" napokon postati "matavuncima"?
(Hina) ld mp
231009 MET dec 96
(Hina) ld mp