(od dopisnika Hine Luke Fiamenga)
LJUBLJANA, 20. prosinca (Hina) - Pitanje: možemo li u Europsku uniju i
kada, kod Slovenaca se sve više pretvara u pitanje: želimo li to i
zašto? Promjena nekada idealističkog gledanja na priključivanje Europi
ima ovdje političke i gospodarske dimenzije koje postaju sve izraženije
zbog dobrog izbornog rezultata već ranije euroskeptične oporbe, koja
je i prije izražavala rezerve prema Drnovšekovoj strategiji ulaska u
punopravno članstvo EU do 2001. godine. Euroskeptici su smatrali da bi
to, bez zaštite domaće industrije i poljoprivrede, dovelo do gubitka
nacionalne suverenosti na gospodarskom području.
O tome hoće li dvomilijunska nacija biti spremna i kada odlučiti se
na taj korak, različita mišljenja sada imaju i ekonomisti, čak i oni
koji su skloni dosadašnjoj vladi. Neki od njih ovoga su tjedna na
znanstvenom skupu na Ekonomskom fakultetu u Ljubljani izrekli
mišljenje kako Slovenija za punopravno članstvo neće biti spremna do
2010. godine, iako to mora ostati dugoročni cilj države koja 70 posto
proizvoda izvozi u EU. Je li riječ o uklapanju u nove domaće
političke trendove, iznenadnom realizmu ili rezultatu najnovijih
istraživanja po kojima Europa računa da bi godišnji troškovi primanja
sadašnjih 10 pridruženih članica, među kojima je i Slovenija, iznosili
oko 35 milijardi maraka, ostaje da se vidi.
Krugovi bliski vladi i dalje kao službeno stajalište navode
očekivanje da bi Slovenija, zajedno s Češkom, mogla biti prva država
na koju će se proširiti EU, nakon što se odluka o pregovorima s
najozbiljnijim kandidatima donese na summitu te organizacije za godinu
dana. Vladini kritičari, međutim, navode da je Češka po gospodarskim
mogućnostima već pretekla Sloveniju te da bi to možda mogla učiniti
još koja država. Oni navode da je Ljubljana pretjerano računala na
scenarij po kojemu bi bila primljena u članstvo kao model kojim bi se
željelo pokazati da je i u novim demokracijama moguće uvesti pravo
tržišno gospodarstvo.
Nakon potpisivanja tzv. pridruženog sporazuma s EU sredinom ove
godine, Drnovšek je više puta ponovio ocjenu da će Slovenija možda
prije ući u NATO-savez nego u Europu, iako i dalje tvrdi da njegova
država već sada ispunjava sva četiri maastrichtska kriterija za
prijem. Nasuprot njemu, kritičari dosadašnje vlade uvjereni su da će
proces prilagodbe još dugo potrajati. Oni tvrde kako je kod Drnovšeka
prevladala retorika koja zanemaruje da je nezaposlenost u državi već
sada 14 posto, da će inflacija, kako se računa, i u idućoj godini biti
blizu 10 posto, da se očekuje rast sada neznatnog deficita u javnim
financijama, početak vraćanja glavnice starih jugoslavenskih dugova
itd. Osim toga, navode oni, slovenska bi industrija i poljoprivreda, a
osobito bankarski sektor, nakon potpunog otvaranja europskoj
konkurenciji doživjeli udar od kojega se više ne bi oporavili.
U idućoj godini nova bi vlada mogla imati velikih problema zbog
europskih obećanja prijašnje vlade. Drnovšek je još 1994. godine
obećao da će iz ustava izbaciti članak koji ograničava vlasništvo na
nekretninama, a u sadašnjem parlamentu za takav korak nema
potrebne dvotrećinske većine. Samo u idućoj godini državna blagajna
izgubit će, naprimjer, zbog ukidanja carina na europske automobile oko
50 milijuna maraka, a još više zbog carinskih smanjenja na ostalu
industrijsku robu. Trebat će zbog toga, uz štednju, naći nove porezne
prihode, a državu još čekaju i neostavarena mirovinska reforma,
uvođenje poreza na dodanu vrijednost te drugi nepopularni potezi.
Tako bi se nekad dominantna euforija oko ulaska u Europu mogla kod
građana pretvoriti u pravu suprotnost.
Sve to daje naslutiti da bi između Ljubljane i Bruxellesa moglo doći
do zahlađenja pa neki novojoj vladi preporučuju taktiku na koju je
povremeno igrao i Drnovšek. Radi se o tome da bi Sloveniju Europi
trebalo predstaviti kao državu s ulogom stabilizacijskog jastuka
prema europskom jugoistoku i tako omogućiti zadržavanje sadašnjih
trgovinskih beneficija bez velikog otvaranja jakim europskim
proizvođačima.
Nisu, međutim, rijetki ni oni koji smatraju da su ta očekivanja
pretjerana i da su priče o velikom i važnom geopolitičkom položaju
Slovenije pretjerana. Kako navode kritičari europolitike dosadašnjeg
premijera, Slovenija ne može pretendirati na položaj europske
'krajine', odnosno tvrditi da je na samoj granici stabilnog dijela
kontinenta, a u isto vrijeme govoriti da je u srcu Europe i da želi
biti punopravni član Europske unije.
(Hina) fl br
201208 MET dec 96
(Hina) fl br