LJUBLJANA, 8. prosinca (Hina) - Malo tko zna da u venecijanskom teatru 17. i 18. stoljeća vrag na pozornici nije govorio talijanskim nego hrvatskim ili slovenskim jezikom. Takvo dugotrajno demoniziranje slavenskog svijeta - hrvatskoga
i slovenskoga - usađeno je u podsvijest i romansku narodnu kulturu, smatra dr. Božidar Jezernik, slovenski povjesničar koji se bavi upravo odnosima s Italijom.
LJUBLJANA, 8. prosinca (Hina) - Malo tko zna da u venecijanskom teatru
17. i 18. stoljeća vrag na pozornici nije govorio talijanskim nego
hrvatskim ili slovenskim jezikom. Takvo dugotrajno demoniziranje
slavenskog svijeta - hrvatskoga i slovenskoga - usađeno je u podsvijest
i romansku narodnu kulturu, smatra dr. Božidar Jezernik, slovenski
povjesničar koji se bavi upravo odnosima s Italijom. #L#
Da i učeni ljudi s druge strane Jadrana nisu bili imuni na takve
mistifikacije, pokazuje i slučaj Alberta Fortisa, pisca Putopisa po
Dalmaciji, jednog od najučenijih ljudi u Europi 18. stoljeća. Naime,
Fortis o ljudima iz Dalmacije, nazivajući ih i Morlacima, piše sa
simpatijama, ali s vremena na vrijeme vidi i ono čega nije bilo. Kad
opisuje žene Morlaka, tvrdi da imaju takve dojke da mogu "dojiti pod
pazuhom ili preko ramena". Kad mu je netko prigovorio da to,
jednostavno, ne odgovara istini, Fortis je u jednoj od brošura zapisao
da je to vidio na svoje oči, te da takva prsa imaju i Ciganke iz
Banata, iako, usput rečeno, nikad nije bio u Banatu.
Zašto su se velike grudi Fortisu činile toliko važnima? Prema
Jezerniku, u europskoj tradiciji 18. stoljeća velike su grudi bile
simbolom animalnosti. Tako se Morlaci, zapravo Hrvati iz Dalmacije,
bez obzira na simpatije, prikazuju rasno sasvim drugačijima od ostalih
Europljana.
Prema Jezerniku, neki od sličnih klišea vladaju i današnjom prosječnom
europskom sviješću.
(Hina) ld mp
080023 MET dec 96
(Hina) ld mp