PEKING, 6. prosinca (Hina-Branko Merlin) - U godini u kojoj je kineska
diplomacija, uz jačanje odnosa s Europom, Afrikom i Latinskom
Amerikom, uspjela osigurati obećanje za buduće kinesko-američke
susrete na najvišoj razini te dok, istodobno, s Rusijom razvija "nikad
bolje uzajamne odnose", posjet predsjednika Jiang Zemina Filipinima,
Indiji, Pakistanu i Nepalu još je jedan uspješan korak kineske vanjske
politike.
Ovotjedna turneja kineskog šefa države, prvog koji je u desetljećima
od uspostave diplomatskih odnosa s Filipinima i Indijom osjetio Manilu
i New Delhi, naglasak je stavila na konkretnu suradnju te propitivanje
odnosa Kine i njoj okolnih zemalja na putu u 21. stoljeće.
Uz opće uvjerenje da će iduće stoljeće biti stoljeće Azije, kinesko
isticanje potrebe formuliranja strateških bilateralnih odnosa
okrenutih budućnosti posve je razumljivo. Pogotovo u kontekstu jačanja
tendencija multipolarnog razvitka svijeta, Kini vrlo prihvatljivih i
zbog njezinih razvojnih planova, sa svrhom izrastanja Kine u
međunarodno relevatan gospodarski i politički čimbenik sa statusom
velike sile.
Za svladavanje složenog puta od zemlje u razvoju do razvijene zemlje,
uz unutarnju stabilnost Kini su potrebni i dobri odnosi sa susjedima
te mirno međunarodno okruženje. Isto vrijedi i za države južne Azije,
naglašavao je u svakoj prilici Jiang Zemin, podsjećajući usput da su
Kina i Indija formulirale pet načela miroljubive koegzistencije i
pozivajući na jačanje kinesko-indijskih, kinesko-pakistanskih, ali i
indijsko-pakistanskih odnosa.
Nakon Manile i postizanja suglasnosti o dogovornom rješavanju
otvorenih pitanja, poput onog o otočju Nansha (Spratley), tijekom
posjeta trima državama južne Azije kineski je predsjednik bio nazočan i
potpisivanju ukupno 17 sporazuma koji bi trebali unaprijediti kinesku
suradnju s ovim susjednim zemljama. Ti sporazumi, uključujući i onaj o
izgradnji povjerenja uz kinesko-indijsku granicu, također uključuju
poruku o kineskoj želji za razvitkom u međunarodno prijateljskom
okruženju čak i kad postoje otvorena pitanja. Jiangovim riječima, Kina
i Indija mogu razvijati uzajamno korisne odnose i usprkos otvorenim
graničnim pitanjima uz uvjet da se jedna i druga suzdrže od
jednostranog nametanja graničnih rješenja, zbog kojih su u prošlosti i
ratovale. Na isti način, smatra Jiang, bez obzira na spor oko Kašmira,
i Indija i Pakistan mogli bi razvijati međusobne odnose. Uzme li se u
obzir da u državama južne Azije živi trećina azijskoga stanovništva,
razumljivo je da njihova stabilnost i razvoj utječu na cijelu Aziju.
Zalažući se tijekom posjeta Filipinima, Indiji, Pakistanu i Nepalu
za jačanje "konstruktivnog partnerstva okrenutog 21. stoljeću",
predsjednik Jiang je jednaku pozornost poklanjao i konkretnim
mogućnostima suradnje sa svakom od spomenutih država i problemimma
koji tu postoje. Nije zato čudo da su u njegovoj pratnji, uz ministra
vanjskih poslova Qian Qichena i ministricu vajske trgovine Wu Yi, bili
i dvojica visokih kineskih dužnosnika, inače Tibetanaca, očito kao
predstavnici naroda čija snažna dijaspora u Indiji i Nepalu, po sudu
Peinga, koristi svaku priliku za Kinu neprihvatljivu
internacionalizaciju pitanja tibetske nezavisnosti.
(Hina) mer br
061440 MET dec 96
(Hina) mer br