GS: PRIKAZ STANJA I MOGUĆNOSTI HRVATSKE POLJOPRIVREDNE PROIZVODNJE

ZAGREB, 6. prosinca (Hina) - Institut za ekonomiku poljoprivrede Agronomskog fakulteta u Zagrebu izradio je studiju Bilančnog prikaza stanja i mogućnosti proizvodnje poljodjelskih proizvoda u Republici Hrvatskoj u kojoj se, uz ostalo, procjenjuju hrvatske godišnje potrebe za strateškim prizvodima. Prema toj studiji, čiju je izradu naručilo hrvatsko Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, hrvatske potrebe za pšenicom na godinu iznose 700.000 tona, kukuruza 1,73 milijuna tona, a potrebe za ječmom su na razini od 125.000 tona. #L# Potrebe za biljnim uljima procijenjene su na oko 55.000 tona, a uz pretpostavku da se preradom soje zadovolji 30 posto potreba za biljnim uljima, godišnje je potrebno suncokreta i uljane repice po 112.000 tona te oko 60.000 tona soje. Ukupne godišnje potrebe za povrćem procijenjene su na 423.000 tona, kontinentalnog voća na 182.000 tona, a potrebe za južnim voćem su 120.000 tona. Nadalje, prema studiji, godišnje potrebe za maslinama iznose 15.000 tona, potrebe za vinom kreću se između 250.000 i 270.000 tona, a za grožđem između 441.000 i 480.000 tona. Potrebe za mlijekom procijenjene su, pak, na 840 milijuna litara, a svake godine treba i 910 milijuna jaja. Prema procjenama iz studije, hrvatske su potrebe za goveđim mesom 60.000 tona, za svinjskim 108.000 tona, te za mesom od peradi 52.000 tona. Ta se procjena temelji na opsegu i strukturi potrošnje na domaćem tržištu, no izrađena je još jedna varijanta procjene, uvećana za očekivano povećanje potrošnje nakon reintegracije preostalog okupiranog područja te povećanje turističke potrošnje stranih turista na 90 posto prijeratnog opsega. Po toj varijanti, Hrvatska, uz ostalo, treba 755.000 tona pšenice, dva milijuna tona kukuruza, 135.000 tona ječma i 151.000 tona šećera, odnosno 1,37 milijuna tona šećerne repe na godinu. Jedan od temeljnih ciljeva agrarne politike, prema toj studiji, jest postizanje visokog stupnja pokrivenosti potrošnje poljodjelskom proizvodnjom, odnosno samodostatnost. Samodostatnost hrvatskog poljodjelstva za većinu je proizvoda znatno smanjena, tako da je Hrvatska danas ovisna o uvozu pojedinih poljodjelsko-prehrambenih proizvoda. Proizvodnja pšenice u prošloj je godini premašila potrebe za 33,8 posto, vina je proizvedeno deset posto više, mesa od peradi 3,1 posto više te kukuruza jedan posto više od godišnjih potreba. No, proizvodnja ostalih proizvoda bila je ispod razine samodostatnosti, što je uzrokovalo povećani uvoz. Pritom su potrebe za mediteranskim i tropskim voćem iz vlastite proizvodnje u prošloj godini zadovoljene tek za 12,3 posto, ovčjeg mesa za 39,4 posto, a šećera za 47,9 posto. Slijede mlijeko i mliječni proizvodi - 70,3 posto, biljno ulje - 70,6 posto, goveđe meso - 73,6 posto, ječam 79,6 posto, kontinentalno voće - 79,3 posto, svinjsko meso - 83 posto, povrće - 88 posto, jaja - 96,5 posto i krumpir - 97,9 posto. Lanjska proizvodnja maslina zadovoljila je 99,3 posto godišnjih potreba Hrvatske. Rat i ratne posljedice, liberalizacija domaćeg tržišta poljodjelskih proizvoda te prijelaz na tržišno gospodarstvo smanjili su domaću proizvodnju gotovo svih poljodjelskih proizvoda, povećali uvoz i negativan saldo hrvatske vanjskotrgovinske razmjene tih proizvoda. U prvih je sedam ovogodišnjih mjeseci uvoz poljoprivrednih proizvoda dosegnuo vrijednost od 524,4 milijuna američkih dolara, dok je izvoz iznosio 316,1 milijuna dolara. Istodobno, neuravnoteženost potrošnje i proizvodnje dovela je do viškova krušnog žita, kukuruza, duhana, mesa peradi, vina i riba te ribljih konzervi s jedne strane, a s druge se strane, uz tradicionalni manjak šećerne repe i južnog voća, pojavio i manjak mliječnih prerađevina, kontinentalnog voća i povrća te svinjskog i ovčjeg mesa. Hrvatsko poljodjelstvo ima mogućnosti ostvariti proizvodnju strateških proizvoda do razine samodostatnosti, i više od toga ako promijeni strukturu upotrebe resursa te podigne tehnološku razinu proizvodnje, ističe se uz ostalo u toj studiji. (Hina) mk sab 060940 MET dec 96