ZAGREB, 2. prosinca (Hina) - "Hrvatsko je proljeće" bilo pokušaj da se Europa oslobodi "projektiranoga svijeta" koji se pretvorio u pakao totalitarizma, a njegovi su sudionici htjeli svojoj domovini pružiti dignitet europske zemlje.
Tada, istaknuo je Vlado Gotovac, jedan od "proljećara", Hrvatska nije bila provincija već je bila na "fronti svijeta", što je izraz koji je rabio filozof Ernst Bloch kada je govorio o prostorima gdje su se rješavala bitna europska i svjetska pitanja. To su tek neka stajališta iz izlaganja Vlade Gotovca jednog od sudionika javnoga sastanka održanog danas u Preporodnoj dvorani Narodnoga doma u Zagrebu. Sastanak je organizirala Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) povodom obilježavanja četvrt stoljeća boljševičkog udara u Karađorđevu i sjećanja na "hrvatsko proljeće".
ZAGREB, 2. prosinca (Hina) - "Hrvatsko je proljeće" bilo pokušaj da se
Europa oslobodi "projektiranoga svijeta" koji se pretvorio u pakao
totalitarizma, a njegovi su sudionici htjeli svojoj domovini pružiti
dignitet europske zemlje. Tada, istaknuo je Vlado Gotovac, jedan od
"proljećara", Hrvatska nije bila provincija već je bila na "fronti
svijeta", što je izraz koji je rabio filozof Ernst Bloch kada je
govorio o prostorima gdje su se rješavala bitna europska i svjetska
pitanja. To su tek neka stajališta iz izlaganja Vlade Gotovca jednog
od sudionika javnoga sastanka održanog danas u Preporodnoj dvorani
Narodnoga doma u Zagrebu. Sastanak je organizirala Hrvatska akademija
znanosti i umjetnosti (HAZU) povodom obilježavanja četvrt stoljeća
boljševičkog udara u Karađorđevu i sjećanja na "hrvatsko proljeće". #L#
Po riječima predsjednika HAZU akademika Ivana Supeka, koji je tada
bio rektor zagrebačkoga Sveučilišta, "hrvatsko je proljeće" krenulo sa
Sveučilišta, koje je bilo glavna snaga hrvatske kulture i
inteligencije i imalo je potpunu autonomiju. U tome se, drži Supek,
"hrvatsko proljeće" i razlikuje od Praškoga koje je potaknula
Komunistička partija tadašnje Čehoslovačke. Također, kazao je Supek,
razlika postoji i u načinu na koji je Zapad prihvaćao disidente iz
Hrvatske i tadašnje Čehoslovačke kao i drugih zemalja "komunističkoga
bloka". Naime, podsjetio je Supek, hrvatske disidente Zapad nikada
nije dobro primio jer je htio imati dobre odnose s Titom.
Glavni su junaci "hrvatskoga proljeća" bili hrvatski narod i građani
Hrvatske, dok su svi drugi aktivni sudionici višedimenzionalnih,
višeslojnih i višeznačajnih zbivanja toga vremena bili instrumentima
provođenje te i takve narodne volje. Tako o zbivanjima hrvatskoga
proljeća sudi dr. Savka Dabčević-Kučar, tadašnja predsjednica CK SKH.
Vlast se u Hrvatskoj, istaknula je, tada borila za obranu identiteta i
digniteta hrvatskoga naroda, otvarajući prostor za slobodu misli,
imajući, pritom, za tu politiku legalitet iz volje naroda, a ne iz
odluka partijskoga vrha. Karađorđevo pak, po ocjeni dr. Kučar, nije
simbolom hrvatskoga poraza, nego hrvatskoga otpora, te na ta zbivanja
danas treba gledati s novih motrišta. Takav bi pristup toj temi,
drži dr. Kučar, bio dug prema sudionicima tih zbivanjima, ali i pilog
jačanju moderne Hrvatske po mjeri njezine neovisnosti.
Iz Hrvatskoga se proljeća može izvući i još jedna pouka, a ta je da
se u bilo kakvim budućim pregovorima sa Srbijom ne bi smjela
zaboraviti iskustva stečena za hrvatskoga proljeća, jedna je od ocjena
iz izlaganja Dragutina Haramije, tadašnjega predsjednika Izvršnog
vijeća RH.
Svoja sjećanja i stajališta o zbivanjima tijekom hrvatskoga proljeća
na današnjem su javnom sastanku iznijela još trojica "proljećara" :
dr. Vladimir Muljević, dr. Vladimir Veselica i Božo Novak.
(Hina) ip mc
021657 MET dec 96
(Hina) ip mc