ZAGREB, 24. studenoga (Hina) - "Čim se predsjednik Tuđman vratio iz
Washingtona, utihnule su i brojne kalkulacije o političkoj sudbini
Hrvatske. U svom prvom obraćanju javnosti hrvatski je Predsjednik imao
potrebe napomenuti kako budućnost zemlje ne može biti upitna, jer je
odraz nacionalne volje za osamostaljenjem. Jedini je problem, prema
njegovu mišljenju u tome što pojedine političke snage u zemlji
nekritički prihvaćaju političke 'recepte' koji u neograničenim
količinama stižu iz raznih međunarodnih krugova", piše u sutrašnjem
"Večernjem listu" Željko Krušelj.
Navodi kako je Tuđman pritom "posebno spomenuo izvlačenje
odgovarajućih 'pouka, iskustava i zaključaka iz velikih ideja, koje su
od pamtivijeka nuđene malim narodima" ('od kršćanstva, preko
građanskog liberalizma do socijalističkog internacionalizma') i pita:
"Znači li to da Tuđman zapravo sumnja u temelje zapadne civilizacije?
Namjerava li hrvatsko državno vodstvo krenuti i u svojevrsnu izolaciju
od dijela svjetske političke javnosti?
Na ta je pitanja odgovor, dakako, negativan, što može potvrditi svaki
pažljivi čitatelj Tuđmanovih 'Velikih ideja i malih naroda", piše
Krušelj i u nastavku objašnjava:
"Riječ je o tome da takve globalne ideje, koje su u određenim
povijesnim razdobljima vladale većim dijelom svijeta, ne trpe prevelik
stupanj nacionalne suverenosti, pogotovu malih naroda". Tako je
govoreći o kršćanstvu, objašnjava Krušelj, predsjednik Tuđman
"aludirao na dugotrajno razdoblje od antike do novoga vijeka, kada je
katoličanstvo na zapadu bila jedina integralistička ideologija, samim
tim u sprezi s pojedinim državama i vladarima", u ovom slučaju, navodi
Krušelj, Habsburške monarhije.
"Građanski liberalizam, koji se na našim prostorima snažnije afirmira
od prošloga stoljeća, lansirao je za Hrvate novu opasnost, izraženu
tvrdnjom o 'zastarjelosti' nacionalne ideje, koju bi trebalo
zamijeniti građanskim slobodama i uklanjanjem granica za slobodno
kolanje kapitala", objašnjava dalje Krušelj dodajući kako je uz tako
jednostrano shvaćeni liberalizam u obje jugoslavenske države nastajao
"politički koncept 'jedan građanin, jedan glas'", koji je bio perfidno
sredstvo beogradske dominacije nad nesrpskim narodima".
Istaknuvši dalje kako o socijalističkom internacionalizmu ne treba
posebno govoriti "jer je izravno negirao nacionalne specifičnosti,
opet na štetu malih naroda", za što kao najbolji primjer navodi bivši
Sovjetski Savez, Krušelj na kraju piše: "Sve te univerzalne
ideologije imaju, međutim, sasvim drugu vrijednost ako njihovi
nositelji prihvate osamostaljenu Hrvatsku kao potpuno ravnopravan
subjekt međunarodnih odnosa".
(Hina) dd
242140 MET nov 96
(Hina) dd