(od dopisnika Hine Branka Merlina)
PEKING, 23. studenoga (Hina) - Činjenica da su, uz njemačkog
predsjednika, istoga tjedna Peking posjetili i ruski i američki
ministar vanjskih poslova, puka je slučajnost, kažu u kineskom
Ministarstvu vanjskih poslova. Ipak, u konačnici, sva tri posjeta na
zanimljiv način ilustriraju aktualni trenutak kineske vanjske
politike, njezine smjernice i nadanja; od želje za jačanjem odnosa s
članicama EU (Njemačka), razvijanjem na novim osnovama odnosa sa
susjedima (Rusija), do one za normalizacijom odnosa s jedinom
preostalom velesilom (SAD).
Polazeći od uvjerenja da se svijet razvija u pravcu multipolarnosti,
jačanje odnosa Kine i europskih država odgovara i njezinoj želji da u
suradnji sa svijetom ne stavlja preveliki ulog na samo jednu kartu.
Pouke iz činjenice da je u protekle dvije godine dva puta dovedena do
ruba trgovinskog rata sa SAD-om nedvojbeno su pridonijele kineskom
jačanju odnosa s europskim zemljama. Raznolikost njihovih interesa,
kao i mogućnost da u pojedinim pitanjima njihovi zajednički interesi
budu suprostavljeni američkim, zanimljiva su osnovica za fino
diplomatsko tkanje čiji bi rezultat u konačnici trebao uvjeriti i
Washington da nedosljedna politika prema Pekingu nije ono najbolje što
SAD znaju i mogu.
"Činjenice pokazuju da teško prolazi praksa u kojoj samo jedna zemlja
odlučuje o međunarodnim pitanjima", rekao je šef kineske diplomacije,
Qian Qichen (Ćien Čičen) svojem ruskom kolegi Evgeniju Primakovu, koji
se, naravno, suglasio. Nije to bio poziv Pekinga Moskvi da udruže
snage u borbi protiv hegemonizma, kako je to formulirano za jednog
posjeta bivšeg ministra Kozireva Kini, ali smisao i nije bitno
različit.
U međuvremenu su Kina i Rusija svoje odnose rasteretile od ideologije
i svađa kojima je završilo bratsko stupanje prema komunizmu, odrekle
se ideja o blokovima i savezništvu i, u skladu s novim svjetskim
okolnostima i vlastitim unutarnjim promjenama, okrenule novu stranicu
u međusobnim odnosima. Težeći "strateškom partnerstvu za 21.
stoljeće", one su uvjerene da će, kada su već s više od 4.000
kilometara zajedničkih granica zemljopisno osuđene na susjedstvo,
dalje stići surađujući nego konfrontirajući se. "Danas su
rusko-kineski odnosi bolji nego ikada", kaže ruski ambasador u
Pekingu, Igor Rogačov, ocjenjujući visokim ocjenama promjene koje Kina
bilježi u razdoblju reformi i otvaranja prema svijetu.
Promjene je uočio i njemački predsjednik Herzog, koji je ovih je dana
zaključio da bi Europljani bolje vidjeli Kinu kad bi pomislili kako je
upravljati golemom zemljom s 1,2 milijardu ljudi. I on je, poput
američkog ministra vanjskih poslova, sa svojim domaćinima razgovarao o
ljudskim pravima i, poput Warrena Christophera, o tome govorio na
svojoj konferenciji za tisak. Začudo, službena agencija Xinhua
(Hsinhua) to je čak i zabilježila, dok je Christopherovo zalaganje za
ljudska prava pak elegantno svrstala pod "i još neka spomenuta
pitanja".
O ljudskim pravima, tvrdi službeni Peking, dijalog je moguć pod
uvjetom da se ne koristi za miješanje u unutrašnje stvari, i bez
konfrontiranja. Dakle, packa Christopheru, ili pohvala Herzogu? Ili,
neizravna poruka Washingtonu da možda treba pokušati isto, samo na
drugi način - uzimanjem u obzir i treći uvjet za dijalog o ljudskim
pravima (i dijalog uopće); poštivanje pravila o ravnopravnosti
sugovornika?
O dijalogu i kinesko-američkim odnosima ovdje je mnogo toga rečeno
proteklih dana, dok su obje strane pozdravljale nekoliko mjeseci staru
tendenciju vraćanja odnosa u normalu. Kojom brzinom će se oporaviti,
ovisi svakako i o najavljenom susretu dvojice predsjednika, Jiang
(Điang) Zemina i Billa Clintona, na summitu APEC-a u Manili. Ima
naznaka da bi tom prilikom mogla biti najavljena namjera dvojice
predsjednika da iduće godine razmijene službene posjete.
(Hina) mer br
230953 MET nov 96
(Hina) mer br