ZAGREB, 19. studenoga (Hina - Ivo Lučić) - Neizlječiva bolest bubrega, endemska nefroaptija, od koje je posljednjih pedeset godina oboljelo oko 750, a umrlo oko 550 stanovnika brodskog Posavlja ostala je liječnicima i dalje tajna, ali
su na nedavno održanom seminaru u Zagrebu stručnjaci suzili krug njezinih mogućih uzročnika.
ZAGREB, 19. studenoga (Hina - Ivo Lučić) - Neizlječiva bolest bubrega,
endemska nefroaptija, od koje je posljednjih pedeset godina oboljelo
oko 750, a umrlo oko 550 stanovnika brodskog Posavlja ostala je
liječnicima i dalje tajna, ali su na nedavno održanom seminaru u
Zagrebu stručnjaci suzili krug njezinih mogućih uzročnika. #L#
Iako samo pojavljivanje te bolesti pokazuje da bi uzročnik trebao
biti vezan za okoliš, neki su liječnici tvrdili o nasljednoj sklonosti
bolesti te njezinoj imunološkoj i virusno-bakterijskoj prirodi.
"Skup je odbacio takve spoznaje te učvrstio mišljenje da je neki
faktor okoliša najpresudniji za pojavu endemske nefropatije.
Najrealnija pretpostavka se odnosi na različite toksine koji mogu
imati podrijetlo iz plijesni, a vezani su za žive organizame prisutne
u okolišu", kaže predstojnica Zavoda za loboratorijsku dijagnostiku
Medicinskog fakultata Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. Ana Stavljenić -
Rukavina.
U prilog te tvrdnje dr. Stavljenić - Rukavina navodi da su za
uzročnike jedne slične bolesti u Egiptu i Tunisu otkriveni također
slični toksini.
Epidemijsko područje te teške bubrežne bolesti jest četrnaest sela
brodskog Posavlja, zapadno od Slavonskog Broda, između autoceste i
rijeke Save. Bolest se pojavaljuje bez akutnih oblježja i napreduje
sporo. Nakon razvoja nespecifičnih znakova i simptoma, javlja se
propadanje bubrega, a ne podvrgne li se oboljeli hemodijalizi ili
presađivanju bubrega, nastupa i smrt.
Kako je i devedesetak rumunjiskih, bugarskih, bosansko-hercegovačkih
i srpskih sela u kojima je primjećena bolest smješteno u blizini
rijeka, stručnjaci su istraživali prisutnost toksina u vodi i hrani
koji bi mogli dati odgovore, ali bez uspjeha.
Iz hrvatske statistike vidljivo je da je od 1957. do 1994. ukupno
oboljelo 744 osobe, a umrlo 541. Najviše je oboljelih između 1970. i
1974. - 146 (2,72 posto populacije). U isto vrijeme umrlo je 105
oboljelih osoba (2,06 posto). Prema podacima obrađenim za razdoblje
1990.-1994. oboljelo je 70 osoba što je dvostruko manje nego u vrijeme
najvećeg zamaha bolesti, od kojih je 39 umrlo, što je gotovo trostruko
manje od najbrojnije skupine umrlih.
Prenoseći najnovije spoznaje, dr. Stavljenić - Rukavina kazuje da je
od 1995. došlo do novog porasta broja endemske nefropatije, koju prati
teži i zapušteniji oblik bolesti.
"Neki stručnjaci nastoje to povezati s ratnim stresom. Treba reći da
je na tom području boravi određeni broj izbjeglica s također rizičnog
područja iz okolice Orašja", dodaje ona.
Prema znanstvenim istraživanjima za 45 godina učestalost tumora
bubrega i mokraćnog mjehura kod oboljelih od endemske nefropatije
povećala se za 3-5 puta, a pojavnost tumora mokraćnog kanala i
zdjelice 20-26 puta.
U početku kod oboljelih smrt je nastupala u prosjeku za pola godine,
a u posljednje vrijeme bolesnici u prosjeku žive dulje od sedam
godina, što je posljedica medicinske skrbi za bubrežne bolesnike.
"Nametnulo nam se pitanje strategije prevencije te dijagnostike, tj.
ranog otkrivanja bolesti. Predložen je skup dijagnostičkih pretraga
vezanih za shemu nalaza urina, kojim bi se ispitivala prisutnost malih
bubrežnih proteina u određenim dijelovima bubrega. Također, bitno je
rano otkrivanje raka, za što smo predvidjeli razne metode
citodijagnostike i molekularne dijagnostike", kazala je prof. dr. Ana
Stavljenić - Rukavina.
(Hina) li ds
191229 MET nov 96
(Hina) li ds