ZAGREB, 19. studenoga (Hina) - Nastojanja Europe, odnosno Europske unije da se stvori jedinstvena europska država, komentira Carl Gustaf Stroehm. Raščlanjujući interese i stajališta pojedinih velikih europskih zemalja, Stroehm ukazuje
na njihov različitost (tako većina zapadnoeuropskih zemalja nije za povećanje broja zemalja koje bi sačinjavale Europsku uniju; Njemačka se zalaže za 'ukidanje' ili 'prevladavanje' nacionalnih država, odnosno za ujedinjenu Europu; Francuska i Engleska, pak, nisu spremne žrtvovati nacionalnu državu).
ZAGREB, 19. studenoga (Hina) - Nastojanja Europe, odnosno Europske
unije da se stvori jedinstvena europska država, komentira Carl Gustaf
Stroehm. Raščlanjujući interese i stajališta pojedinih velikih
europskih zemalja, Stroehm ukazuje na njihov različitost (tako većina
zapadnoeuropskih zemalja nije za povećanje broja zemalja koje bi
sačinjavale Europsku uniju; Njemačka se zalaže za 'ukidanje' ili
'prevladavanje' nacionalnih država, odnosno za ujedinjenu Europu;
Francuska i Engleska, pak, nisu spremne žrtvovati nacionalnu državu).
#L#
Komentirajući, u takvu surječju, položaj Hrvatske, Stroehm piše:
"Hrvatska još nije članica Europske unije, ali je Zagreb već suočen s
nekim zahtjevima i težnjama Bruxellesa što ne odgovaraju hrvatskim
nacionalnim interesima. Težnju EU-a da se problem bivše Jugoslavije
'regionalizira' Hrvatsku vodi u neželjenom pravcu. Osim toga, vrlo je
teško utvrditi tko stoji iza takvih težnji. Europska birokracija je,
na neki način, izvan parlamentarnog nadzora - jer je europski
parlament prilično nemoćna institucija. Ali, i u drugim europskim
zemljama postavlja se pitanje mora li buduća Europa biti super-država
nad svim europskim državama. Ta super-država ne bi trpjela prigovore
ili protivljenje takozvnih nacionalnih država, osobito malih i
ekonomski nemoćnih koje ovise o financijskim institucijama i kreditima
Zapada. Ako, primjerice - Zapad - i Europska unija - Bošnjacima stalno
prijete da u slučaju 'neposlušnosti' neće dobiti ni novčića - onda je
to svakako djelotvorna mjera, ali nikako se ne može utvrditi da je to
uzoran, demokratski i ravnopravan postupak".
Ustvrdivši u nastavku kako se zaboravlja "da se u takvim velikim
super-državama suprotnosti nagomilaju unutar vlastitih struktura", i
da su se male države pokazale "djelotvornijima od velikih
mastodonata", Stroehm na kraju piše: "Buduća Europa ne može se trajno
izgraditi ni na njemačkim 'kompleksima krivnje' iz Drugoga svjetskoga
rata, niti na neoimperijalističkim težnjama nekih zapadnoeuropskih
zemalja. Europska unija - ako želi funkcionirati tako da bude
prihvatljiva za sve narode - mora se stvoriti na konsenzusu velikih i
malih, bogatih i siromašnih. Nametanje jedinstva 'milom ili silom'
vodilo bi u nove konflikte. Veliki imperiji - i, svakako, totalitarni
sovjetski imperij - loše su završili, jer su umjesto pravoga jedinstva
nametali narodima lažno jedinstvo. Unija je za male narode kao koliba
za zaštitu od nevremena u planini. Čovjek će rado ulaziti i prihvatiti
zaštitu i društvo drugih ljudi - ali uz uvjet da ga nitko ne zatvara i
prisiljava na nešto. Slobodno društvo slobodnih naroda - to je
budućnost Europe. Nacionalne države nemoguće je ukinuti. Svatko tko je
posjetio Pariz ili London - ali i središta manjih naroda Europe - već
nakon kraće šetnje spozna koliko su te nacionalne države ukorijenjene
u povijest i svijest tih naroda. Bez nacija i naroda nema Europe - i
nema slobode".
(Hina) dp mć
190100 MET nov 96
(Hina) dp mć