ZAGREB, 13. studenoga (Hina) - "Povijest se još jednom ponavlja. Nije,
jedino, sigurno da će završiti kao farsa. U Zairu može biti i znatno
gore no što je bilo u BiH i prije toga u Hrvatskoj. Milijun ljudi,
možda i više, u životnoj je pogibelji, prijete im glad, bolest, umor,
metak, mržnja, prezir. Možda najviše - ravnodušnost onoga što se zove
međunarodnom zajednicom, koja još jednom pokazuje da nije nikakva
prava zajednica, jer nema nikakvih zajedničkih mjerila po kojima bi se
ravnala pred evidentnom katastrofom. Što je činila u ex-Jugoslaviji?
Vodila skolastičku debatu o tome koliko velikosrpski konj ima zuba i
je li uopće opasan za okolinu, dok je on ujedao, grizao i ubijao oko
sebe. Agresija nije bila agresija, dikttor nije bio diktator, a žrtva
nije bila politička žrtva da bi joj se slala odgovarajuća pomoć, nego
samo fizička žrtva, pa joj je bilo dovoljno slati lijekove i hranu da
umire ili gine pri svijesti, piše u sutrašnjem "Večernjem listu" Mirko
Galić u uvodu kolumne 'Na rubu Europe'.
Komentirajući dalje neučinkovitost međunarodne zajednice na primjeru
Zaira, gdje postoje razlike u mišljenju i pristupu pojedinih zemalja,
posebno Francuske i SAD-a, i uspoređujući to s pristupom koji je ista
međunarodna zajednica imala za prostor bivše Jugoslavije, Galić na
kraju piše: "Politika se opet ogoljuje do pukog pragmatizma, ne ide za
principima, nego samo za interesima, visoki humanitarni razlozi i
motivi samo su joj pokriće za nedostatak prave akcije. Ona se koristi
emocijama, koje izaziva slika (tj. televizija), da ne bi ništa činila,
da bi djelovala u posljednji tren ili kad je već kasmo.
Je li Vukovar trebao ikad biti razoren? Jesu li u Bosni trebala tolika
stradanja? Tko je danas spreman reći da se nije moglo bez - tolikih
žrtava? Ipak, dopuštaju se nove žrtve, kao da nije izvučena nikakva
pouka iz 'humanitarne politike' koja je išla više na ruku agresoru
nego žrtvi.
Ili stvarno i nisu izvučene pouke kad se povijest tako okrutno
ponavlja?"
(Hina) dd
132247 MET nov 96
(Hina) dd