ZAŠTO PTICE LETE NA JUG?

PARIZ, 7. studenoga (Hina) - Zašto ptice lete na jug? "Zato što je put predalek da bi tamo išle pješke", našalit će se možda neki humorist. Ali za znanstvenike odgovor na to pitanje mnogo je teži nego li se čini. To da ptice bježe od zime lako je shvatljivo. Ali činjenica da lete na jug i da se iz godine u godinu kreću u istom smjeru ostaje jednom od velikih zagonetaka prirode. #L# Dio vela tajne koji pokriva taj fenomen upravo se podiže. Ali vrlo polako, jer istraživači su donekle zaskočeni brojnošću načina kojima se ptice služe pri orijentaciji. Na sreću, neki čvrsti temelji omogućuju im postavljanje hipoteza. Tako se npr. sve ptice kreću noću ili pri zalasku sunca. Za jasnih noći orijentiraju se po zvijezdama, po zvijezdi Sjevernjači, i tako raspolažu dobrom informacijom za pronalaženje geografskog sjevera i dobra smjera kretanja. Pri zalazu sunca njihovi osjeti analiziraju ravninu polarizacije svjetlosti na nebu. Iako mnoga živa bića imaju prirođen osjet za magnetsko polje, nitko ne zna kako ono doista djeluje. Promatranjem ponašanja ptica primijećeno je da ne razlikuju sjever od juga, a mi tu razliku znamo zahvaljujući kompasu. Ali zato ptice savršeno dobro znaju odrediti "nagib" Zemljina magnetskoga polja, drugim riječima, kut pod kojim njegove silnice stižu do površine. Približavajući se magnetskom polu, bilo južnom ili sjevernom, taj se parametar povećava, a smanuje se u područjima oko ekvatora. Tako ptice mogu "saznati" lete li prema polu ili se udaljuju od njega. Dakle, kad pronalaze put, one se istodobno služe sposobnošću orijentiranja s pomoću Sjevernjače i sposobnošću određivanja Zemljinih polova. A sve to nije nimalo jednostavno, jer se magnetski pol i geografski pol ne podudaraju. Prvi se nalazi kod otoka Bathursta, na sjeveru Kanade, a drugi oko 1600 kilometara dalje, što donekle zbunjuje arktičke ptice. Sve bi bilo dobro kad bi dva navigacijska sustava kojima ptice raspolažu davala iste informacije na bilo kojem dijelu zemaljske kugle. Ali to nije tako. Što su ptice bliže jugu, informacije se manje podudaraju. Kako se, dakle, u takvim uvjetima životinje ipak uspijevaju orijentirati s tolikom točnošću? Američki istraživači Kenneth i Mary Able su dokazali da se zeba jednostavno koristi razdobljima odmora na dugom putu kako bi ponovno "pripremila" svoj "magnetski kompas" prema položaju Sjevernjače. Ukratko, ako ne znaju u kojem će smjeru krenuti, zebe, kao i njihovi rođaci iz ostalih ptičjih vrsta, usklađuju svoj magnetski kompas prema stanju na nebu. No, sve to nije baš tako jednostavno. Jedan drugi istraživački par, poznat po svojim radovima o ptičjoj migraciji, Wolfgang i Roswitha Wiltschko s frankfurtskoga Sveučilišta, proučavao je crnoglavku (Sylvia borin). Njihova je ekipa ove godine dokazala da orijentiranje po magnetskom polju može biti važnije od onog po nebu, ako se podaci ne slažu. A to na prvi pogled potpuno protuslovi svim prijašnjim zaključcima. U pomanjkanju bilo kakve druge informacije, ptica naravno traži blagu zimu i leti prema jugu, tako da joj zvijezde, kako se čini, pružaju globalne podatke, a magnetsko polje služi za fino usmjeravanje leta. I genetika ima svoju ulogu. Neke se vrste ptice izlegu s prirođenim osjetom za navigaciju. Ali, kao i sve ostale značajke, i ono je podložno evoluciji. Vrlo kontroverzna studija koju je provela njemačka ekipa, bavila se crnoglavkom grmušom (Sylvia atricapilla) koja odlazi iz Austrije i Njemačke kako bi zimu provela u Velikoj Britaniji, umjesto na zapadnom Sredozemlju. A moguće je i da zagrijavanje našega planeta uzrokuje još neke promjene u ptičjim migracijskim putovima. (Hina) rug mp 070833 MET nov 96