- PREDSJEDNIKU RH DR. FRANJI TUĐMANU DODIJELJENA "MEDALJA ŽUKOV"

ZAGREB, 4. studenoga (Hina) - Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman primio je u ponedjeljak, po odluci predsjednika Ruske Federacije Borisa Jeljcina, odlikovanje "Medalja Žukov" za aktivan doprinos pobjedi protiv fašizma. #L# Medalju Žukov, koja se dodjeljuje prigodom 100-godišnjice rođenja maršala Žukova, predsjedniku je uručio veleposlanik Ruske Federacije u Hrvatskoj Leonid Keresteđijanc. "Gospodine predsjedniče, u ime i po ovlaštenju predsjednika Ruske Federacije imam posebnu čast uručiti vam medalju Georgij Konstantinović Žukov koja nosi ime po slavnom maršalu, ruskom vođi iz Drugog svjetskog rata. Njeno dodjeljivanje predstavlja priznanje osobnih zasluga i doprinosa antifašističkoj borbi. Vrpca ove medalje je obojena bojama kojima se oduvijek obilježavalo ruske vojnike za hrabrost i junaštvo. Koristeći prigodu htio bih posebno naglasiti da današnji čin simbolizira jedinstvo naših zajedničkih napora ne samo u prošlosti. Nakon uzajamnog priznanja naših država, obje su strane puno učinile za jačanje povjerenja i suradnje. Mislim da u tom pogledu, generacija kojoj pripadate Vi, Vaša ekscelencijo, i ja, ima posebnu odgovornost i iskustvo da nakon ovog nemirnog razdoblja za naše zemlje dođe do bolje budućnosti", rekao je veleposlanik Keresteđijanc. Zahvaljujući na dodijeljenom priznanju hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman je u prigodnom govoru kazao: "Gospodine veleposlaniče, zahvaljujući Vam na predanoj medalji koju mi je dodjelio predsjednik Ruske Federacije, kao sudionik antifašističkog rata dopustite da kažem da tu medalju primam ne samo kao znak osobnog priznanja nego i kao znak priznanja antifašističkom pokretu Hrvatske. Medalja nosi naslov maršala Žukova, jednog od najslavnijih vođa antifašističke koalicije u borbi protiv nacističkog bloka. Ona označava ulogu antifašističke pobjedničke koalicije u doba Drugog svjetskog rata. Hrvatski antifašistički pokret bio je sastavni dio te antifašističke koalicije koju su tvorile SAD, Sovjetska Rusija, Velika Britanija i De Gaullova izbjeglička Francuska. Hrvatski narod našao se u Drugom svjetskom ratu raspet međunarodnim okolnostima koje ga prate prije rata i poslije toga. Hrvatski narod doživio je raspad monarhističke Jugoslavije kao mogućnost izlaska iz one tamnice u kojoj su bili podjednako progonjeni i komunistički revolucionari i hrvatski nacionalni demokrati. S proglašenom NDH u okviru Hitlerovog europskog poretka, hrvatski se narod našao u bezizglednom položaju i zbog toga što je ta Hitlerova nacistička Europa odlazila u propast i zbog toga što je Pavelićeva NDH vlada bila prisiljena da pored onoga što su već stari okupatori imali u svojim rukama, kao fašistička Italija Istru, Rijeku, Zadar i otoke, da im odstupi odstupi gotovo čitavu Dalmaciju, a Mađarskoj Mađimurje i Varaždin. U takvim okolnostima u hrvatskom narodu se stvorio antifašistički pokret koji je bio jače razvijen, organiziraniji i imao veće rezultate nego u bilo kojoj zemlji bivše Jugoslavije, ali, rekao bih kao povjestičar, i nego u bilo kojoj drugoj europskoj zemlji. Masovnijeg partizanskog pokreta bilo je samo na prostorima Sovjetskog Saveza. U okvirima i okolnostima Drugog svjetskog rata, hrvatski narod opredjeljivao se većim brojem za antifašistički pokret ne zbog toga što se opredjeljivao za komunizam, nego stoga što je antifašistički pokret proklamio da se bori za slobodnu, demokratsku, federalnu Hrvatsku, za pravo hrvatskog naroda na samoopredjeljenje. U tom smislu taj antifašistički pokret, u čijem vodstvu u čitavoj Jugoslaviji nisu slučajno bila dvojica Hrvata Josip Broz i Ivan Ribar, postupno je okupio takvu većinu hrvatskog naroda u odnosu na sve druge antifašističke pokrete u bivšoj Jugoslaviji, da je taj antifašistički pokret već za vrijeme rata izgradio strukturu antifaštičke demokratske vlasti. Od sela, općina, kotareva, okružnih odbora do ZAVNOH-a. Imali smo stvorenu antifašističku vladu i antifašistički Sabor. Većina u njima bili su obični hrvatski ljudi, ali pristupili su i istaknuti pjesnici, Vladimir Nazor, Goran Kovačić i drugi intelektualci. I moja je obitelj sudjelovala. Većina ljudi do tog rata nije imala nikakve organizacijske veze s komunističkom partijom koja je stajala na čelu tog pokreta. Ali ona je proklamirala antifašističke demokratske programe koji su bili obećavajući za slobodu, demokraciju i budućnost Hrvatske. Takva antifašistička kretanja u Hrvatskoj dovela su do izgradnje federalne Hrvatske za vrijeme rata i do toga da je antifašistički pokret u Hrvatskoj iz svojih redova stvorio 5 partizanskih korpusa od ukupno 9 jugoslavenskih prije oslobođenja Srbije, koja je oslobađana tom partizanskom vojskom iz Hrvatske, Bosne i Crne Gore, zajedno sa Sovjetskom i bugarskom armijom. Uloga antifašističke borbe i pokreta u Hrvatskoj bila je od velike povijesne važnosti i u stvaranju demokratske Hrvatske znali smo uključiti sve sastavnice Hrvatske povijesti u temelje ove demokratske Hrvatske, a razumije se i tog antifašističkog pokreta. S antifašističkim pokretom Hrvatska je vratila u krilo svoje domovine Istru, Rijeku, Zadar, i one otoke koja su bili silom prepušteni talijanskim okupatorima. A Hrvatska se i našla na strani pobjedničke antifašističke koalicije. Na osnovama te pobjedničke koalicije stvaran je čitav posljeratni poredak. Bez tog udjela Hrvatske i pridonosa pobjedi antifašističke koalicije, ne bi bila moguća ni današnja Hrvatska. Na temelju rezultata antifašističkog rata, udjela hrvatskih ljudi, i toga što su zasade stečene od antifašističkog pokreta upisane u poruke ZAVNOH-a i posljeratni socijalistički ustav federalne Hrvatske i socijalističke Jugoslavije, na tim osnovima, koje su unesene i u ustav iz 1974. godine, imali smo pravo da i pred svijetom legitimno proglasimo pravo hrvatskog naroda na samovlađe. Stoga je velika povijesna uloga antifašističkog pokreta. Stoga i s posebnim uvažavanjem i zahvalnošću primam medalju maršala Žukova što mi je dodjeljuje predsjednik Ruske Federacije. K tomu, ta medalja je znak povijesnih veza između Rusije i Hrvatske, koje su doboke i koje u današnje vrijeme mogu poslužiti interesima obiju zemalja, ali i miru i stvaranju novog poretka u Europi." Uz ruskog veleposlanika dodjeli priznanja bio je nazočan ruski vojni izaslanik, brigadir Aleksandar Ivanovič Jerohin. S hrvatske su strane dodjeli bili nazočni premijer mr. Zlatko Mateša, ministar obrane Gojko Šušak, potpredsjednik vlade i ministar vanjskih poslova dr. Mate Granić, zapovjednik Glavnog stožera Hrvatske vojske general zbora Zvonimir Červenko, predsjednik Ustavnog suda Jadranko Crnić, saborski zastupnik Nedjeljko Mihanović, stožerni general Janko Bobetko i general pukovnik Miljeno Crnjac, pročelnik Vojnog kabineta Predsjednika. (Hina) vb dh 042058 MET nov 96