DNEVNI PREGLED 213 31. LISTOPADA 1996.

GLAS AMERIKE - VOA 30. X. 1996. Zaključci Ministarskoga vijeća Europske unije koji se tiču regionalnog pristupa u odnosu na države nastale na tlu bivše Jugoslavije u Hrvatskoj su doživljeni kao još jedan pokušaj Europske zajednice da se Hrvatsku gurne u Balkan. Tome doprinosi i činjenica što se rečeni plan odnosno zaključci ne odnose na Sloveniju. Za Glas Amerike ponuđene zaključke komentira Josip Paro, načelnik analitike Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske. Izvješćuje Željko Matić. - Gospodine Paro, zašto Hrvatska zazire od plana Europske zajednice? = Ne zazire Hrvatska toliko od smještanja u jugoistočnu Europu, ona na neki način jest u jugoistočnoj Europi. Ono od čega Hrvatska zazire je opasnost njezinog trajnog smještanja politički i gospodarski u balkansku regiju. Za nas je neprihvatljivo da nas se zatvara u regiju nižih razvojnih parametara, bilo demokratskih, političkih ili gospodarskih. Tako jedno zatvaranje bi moglo dovesti dugotrajno do političke odnosno gospodarske negativne nivelacije..., dakle tu vidimo izvjesnu nelogičnost u originalnom pristupu i zbog toga mi načelno odbijamo svaki projekt koji nas trajnije politički i gospodarski smještava u takvu regiju. - Koliko bi bila jaka odnosno slaba asocijacija u jugoistočnoj Europi koju nudi Europska zajednica? = Ne znam što se misli pod većom ili jačom asocijacijom. Ne radi se ni u kom slučaju o političkoj međudržavnoj asocijaciji. To, kako papir Europske komisije tako i u izjavama dužnosnika Europske zajednice se ponavlja da nema najave rejugoslavizacije toga prostora. Mi se ne bojimo toga. Mi se više bojimo onog što sam ranije rekao. Jedne negativne nivelacije gospodarstva, obzirom da je ono što Hrvtasku zanima otvorenost prema kompatibilnijim tržištima koja će opet sa svoje strane potaknuti jednu kvalitetniju proizvodnju i drugačiji nastup. Ukoliko ste vi gurnuti prema gorim od sebe u gospodarskom smislu, mislima slabijima tada je vrlo lako moguća jedna tendencija da se inertno prilagođava tom tržištu ukoliko ti je zatvoreno ono drugo. Tu vidimo opasnost, zatvorenost razvijenih tržišta za Hrvatsku. Ipak sam plan gospodin Paro ne vidi previše opasnim za Hrvatsku. = Sama Europska zajkednica odnosno Ministarsko vijeće definira regionalni pristup kao izvjesnu osnovu za definiranje napretka u odnosima s regijom i to razmatra u okviru dvogodišnjeg konsolidacijskog plana odnosno razdoblja za Bosnu i Hercegovinu. S druge strane dosta je jasno da je stupanj kooperativnosti Hrvatske u procesu Daytonskoga i Erdutskoga sporazuma koji je također jedan od uvjeta za zaključivanje bilateralnog sporazuma vrlo visoka. Tako da mi smatramo da smo sposobni postupno ritmom razrješavanja ove središnje krize u Bosni i Hercegovini, da smo sposobni postupno dovesti odnose s Europskom zajednicom oko bilateralne, na razinu ugovornih odnosa koje Europska unija ima s ostalim zemljama srednjoistočne Europe, prvenstveno iz zemalja Višegradske supine. *** S druge strane oporbernjak Vlado Gotovac tvrdi: Hrvatska politika je kriva što nas Europska zajednica smještava na Balkan. Izvješćuje slavica Lukić. "Predsjednik hrvatske države i hrvatskog Sabora su prije pola godine potpisali 21 uvjet za ulazak Hrvatske u Europu, a ni jednog nisu ispunili. Hrvatska je svoj potpis stavila na niz dokumenata koji se odnose na Bosnu i Hercegovinu, a tu državu i dalje tretira kao svoj specijalni prostor i potajno računa na njezinu podjelu. Zato se onda danas čudimo što nas je Europska zajednica u regionalnom pristupu ovom prostoru svrstala među balkanske države? Hrvatsku na zapadu doživljavaju kao državu čija je unutarnja i vanjska politika krajnje nevjerodostojna. Tako je najnoviji dokument Vijeća Europe prema kojem će Hrvatska ući u Europu skupa s ostalim balkanskim državama na današnjoj konferenciji za tisak održanoj u Zagrebu prokomentirao predsjednik liberala Vlado Gorovac. Hrvatska vlast će, istaknuo je on, ovih dana uporno ponavljati kako nas Europa gura na Balkan, ali nikada neće priznati da je to njezina zasluga. Federaciju BIH, upozorava Gotovac, Hrvatska koristi kao svoj trgovčki put prema istoku, preko nje se bez ikakovih carinskih barijera trguje s Republikom Srpskom i SR Jugoslavijom pa je ekonomska integracija s istokom de facto već na djelu. Prva bitka za uključenje Hrvatske u srednju Europu je izgubljena, ali Hrvatska je upozorava Gotovac, više nema vremena za gubljenje. Njoj su potrebne temeljite promjene na unutrašnjem i vanjskopoličkom planu. Umjesto papagajskog ponavljanja kako smo mi srednja Europa, Hrvatska mora učiniti temeljiti zaokret na unutrašnjem i međunarodnom planu, tako da je europski zapad prepozna kao demokratsku državu i poželi integrirati u svoje asocijacije. Potpredsjednik liberala Zlatko Kramarić osvrnuo se na ponašanje hrvatske vlasti u vezi s istočnom Slavonijom. Hrvatska strana se, tvrdi on, mora pridržavati potpisanih dokumenata, biti kooperativna te težiti održanju multietničnosti toga prostora. HSLS je ovih dana u Zagrebu organizirao i javnu peticiju za rješenje zagrebačke krize vlasti. Tom peticijom oni od predsjednika Tuđmana traže ili da prizna legalno izabranog oporbenog gradonačelnika ili da dopusti Saboru da izmjeni postojeći zakon koji je omogućio pad pozicije u Zagrebu i sugerirao vladi da raspiše nove izbore." *** Kalifornijski odvjetnik Russel Heinman i Ante Nobilo, odvjetnik iz Zagreba jučer su preuzeli obranu generala Tihomira Blaškića pred Haaškim sudom. Tim povodom s odvjetnikom Antom Nobilom razgovarao Željko Matić. -Gospodine Nobilo da li ste preuzeli obvezu samo generala Blaškića a ne i ostale šestorice i zašto? = Radi se samo o obrani generala Blaškića, time da to nisam preuzeo sam već zajedno s kalifornijskim odvjetnikom Russelom Heinmanom. Nas dvojica ćemo braniti isključivo generala Blaškića. Ja inače smatram da jedan odvjetnik ne bi mogao sve optužene u Haagu braniti jer mislim da će njihove obrane doći u sukob i po tom načelu jedan odvjetnik ih ne bi mogao braniti sve njih zajedno.(...) - U domaćoj javnosti je stvoren dojam, čak i u onoj oprorbenoj da se general Blaškić nije ni trebao naći pred Haaškim sudom. Vaš komentar? = Po meni ono što sam upoznao do sada, zaista je to točno. I ja sam gotovo siguran da tužilaštvo u Haagu neće naći niti jednu direktnu naredbu niti jedan dokument koji bi njega direktno povezivalo s eventualno počinjenim ratnim zločinom. Međutim, ono što sam ja od jutra analizirao vidim da Međunarodni sud u Haagu primjenjuje pravna pravila koja na neki način nisu identična sa ženevskim konvencijama koje su na ovim prostorima bile u upotrebi i koje su osnov za postupanje u ratnim situacijama. A po pravničkom načelu nema kaznenoga dijela ako u vrijeme izvršenja dijela to djelo nije bilo označeno kao kazneno dijelo i određena kazna, smatram da pravna pravila svugdje su u svijetu preširoka u odnosu na ženevske konvencije i rezultat su pravne prakse SAD-a, po kojoj zapovjednik odgovara i za eventualni eksces svojih vojnika ako zakon izvršenog ekscesa nije sve poduzeo sada da iste kazni i na drugi način onemogući". (VOA) BRITANSKI RADIO - BBC 30. X. 1996. Izvjestiteljica The Financial Timesa u Bosni i Hercegovini Laura Silber u današnjem izviješću ukazuje na sve učestaliju pojavu uništavanja i rušenja obiteljskih kuća i stanova, kako bi se i na taj način obeshrabrio ili potpuno onemogućio povratak prognanih pripadnika druge etničke skupine. U mjestu Hambarine u sjeverozapadnoj Bosni u kojem je prije rata živjelo 10 tisuća Muslimana, Srbi su prošloga tjedna srušili preko stotinu kuća kako bi spriječili povratak svojih bivših susjeda. Međunarodni dužnosnici upozoravaju da su rušenja sve učestalija i drugdje u Bosni te da bi ona mogla označiti početak šire kampanje osobito u zonama razdvajanja između muslimansko-hrvatske Fedreracije i Republike Srpske.Diljem Bosne i Hercegovine iz svojih domova je tijekom rata prognano više od dva milijuna osoba. Uništavanjem obiteljskih kuća gotovo u potpunosti se uništavaju i izgledi za povratak ljudi. Također prošloga tjedna, piše Laura Silber, Hrvati su zapalili preko 50 napuštenih srpskih kuća u obližnjem Drvaru, koji su hrvatske postrojbe prošloga listopada osvojile od Srba. Dim je još vidljiv kada je Drvar i okolna sela posjetio doktor Michael Steiner, njemački zamjenik međunarodnog pregovarača Carla Bildta. Govoreći među ruševinama sela Donja Mahala koje je na teritoriju Republike Srpske 15-ak kilometara udaljeno od linije razdvajanja s muslimansko-hrvatskom Federacijom, gospodin Steiner je upozorio kako uništavanje muslimanskih kuća narušava same srpske političare čija je vlast potvrđena na rujanskim izborima. Svaka eksplozija predstavlja izravni napad na legitimitet Republike Srpske. Srpske vođe su u izborima i provedbi Daytonskoga sporazuma vidjeli ključnu priliku za utvrđivanje njihove vlasti i prava na postojanje Republike Srpske, no Daytonski sporazum nije okvir u kojemu se odredbe mogu birati po volji. Ovakve akcije uništavaju temelje Daytonskoga sporazuma i zbog njih on neće zaživjeti, rekao je gospodin Steiner. Vođe bosanskih Srba priznaju kako ne mogu zabraniti povratak Muslimana i Hrvata, ali tvrde da su se srpske izbjeglice uselile u sve raspoložive stambene objekte. Gospodin Steiner je rekao kako je posjet Hambarinama i drugim selima u kojima se uništavaju kuće pokazao da to očigledno nije istina. Izvjestiteljica The Financial Timesa njegove izjave ocijenjuje mogućom najavom uskraćivanja međunarodne financijske pomoći za obnovu onim dijelovima Bosne i Hercegovine u kojima vlasti uništavaju kuće u vlasništvu manjinskog stanovništva. Gospodin Steiner je još pozvao i same izbjeglice da pojačaju pritisak na svoja politička vodstva da se prekine s uništavenjem kuća. U protivnom izbjeglice će predstavljati faktor nestabilnosti na objema stranama. Izbjeglice nigdje nisu dobrodošle, navodi The Financial Times riječi Michaela Steinera. Od drugih međunarodnih tema na naslovnim stranicama britanskih listova dominiraju izvještaji s jučerašnjog prvog dana spektakularne jeftimbe umjetnina koje su nacisti opljačkali od austrijskih Židova tijekom Drugog svjetskog rata. The Times izvještava da je londonska dražbaonica Christis, koja je organizirala bečku aukciju, priopćila da je već u ranim poslijepodnevnim satima utržila više od pet milijuna dolara što je iznos za koji se procijenjivalo da će biti prikupljen od cjelokupne jeftimbe. List prenosi izjavu predstavnice Christis kako rezultati jeftimbe izražavaju snažan emotivni naboj i iznimnu umjetničku vrijednost ponuđenih radova. The Times navodi i izjavu Petera Nevera, ravnatelja Bečkog muzeja za primjenjenu umjetnost, koji je upozorio kako spektakularni novčani iznosi prikupljeni dražbom ne trebaju biti razlogom za slavlje. Danas prodajemo i kupujemo ostatke mrtvih, prognanih i zaboravljenih, ukradenu umjetnost od ukradenih života. Umjetničku zbirku koja uključuje slike, skulpture, rijetke knjige, kovani novac, skupocjeni namještaj na kraju Drugog svjetskog rata savezničke su snage pronašle u rudniku soli blizu Salzburga. Zbirka je predana austrijskoj državi na koju se apeliralo da je što prije vrati njihovim vlasnicima. Umjesto toga predmeti su bili ili uskladišteni ili posuđeni austrijskim muzejima. Višegodišnje snažno lobiranje navelo je austrijsku državu da organizira sadašnju dražbu čiji će prihodi u potpunosti biti proslijeđeni židovskim zajednicama i obiteljima svih austrijskih žrtava Holokausta. U zaključku The Timesovog izvjestitelja naglašava se kako je u govoru koji je prethodio jeftimbi austrijski kancelar Franz Vranizky izrazio novi pomirljivi ton upućujući ispriku židovskom narodu zbog patnji koje su mu nanesene u Austriji. O posljednjim danima predizborne kampanje u Americi posvećeno je u listu The Independent. Rapert Cornwel javlja o sve uočljivijem trendu među republikancima koji se natječući za kongres okreću leđa svom kandidatu za Bijelu kuću Bobu Doleu, kojemu ispitivanja javnog mišljenja svakog dana u sve većoj mjeri predviđaju neuspjeh. The Daily Telegraph pak izvještava kako je posljednjih dana otputovao cijeli niz stranačkih dužnosnika glavnih britanskih političkih stanaka kako bi stekli iskustvo za vlastitu kampanju u parlamentarnim izborima u Britaniji koji će se održati do kraja svibnja. *** Glavni tajnik Ujedinjenih naroda Butrous Ghali predložio je da snage Ujedinjeih naroda u istočnoj Slavoniji ostanu ondje do srpnja sljedeće godine. Čini se da je to u supotnosti s jučerašnjom izjavom hrvatskog predsjednika Tuđmana da je Hrvtaska spremna nakon istjeka sadašnjeg manadata na formulu, prema kojemu bi UNTAES ostao tri mjeseca s mogućnosti produljenja na još tri mjeseca. Kolega Zvonko Tomić zamolio je hrvatskog veleposlanika u Ujedinjenim narodima Maria Nobila da prokomentira prijedlog Butrousa Ghalija. = Ja mislim da je to izvješće koje jest kritičnim tonom prema stavu hrvatske Vlade u pogledu brzine događanja prijenosa vlasti u istočnoj Slavoniji ipak sadrži formulu tri plus tri, dakle predviđa da se prijenos vlasti može dogoditi na proljeće u optimalnom scenariju nakon izbora u hrvatskom Podunavlju i da bi tada mandat zvršio na ljeto s tri plus tri ugrađeno u ovu formulu, samo kažem postoji zabrinutost od strane Kontakne skupine i Tajništva za zaoštravanje stava prema UNTAES-u. S hrvatske strane su dublji unutrašnjopolitički razlozi a da nije nužno vezano uz dinamiku rada i rezutata UNTAES-a. Mi se dakle razlikujemo po brzini a ne u pristupu jer uostalom 80 posto teksta govori o postignutim rezultatima u reintergraciji i idućim potezima koji su precizno navedeni u smislu reintegracije. - Koje su zapravo primjedbe koje se upućuju na račun hrvatske vlade u primjeni sporazuma o mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavalja? = Pa osnovno što se želi time postići je po mome mnijenju da se Hrvatskoj poručuje da nestrpljenje s kojim ona poslije dva mjeseca izražava svoj stav prema UNTAES-u nije opravdano, da je potrebno nekoliko mjeseci duže jer stvari idu dobro, da je nepotrebno stvarati nervozu zbog izbora i ne samo u susjednim zemljama i u Hrvatskoj nego i u Americi, da je potrebno stabilizirati regiju i zbog novih odluka koje moraju doći uskoro oko sudbine IFOR-a. Dakle to ima jedan širi međunarodni kontekst zbog čega Kontaktna skupuina, posebno SAD šalje vrlo jasne poruke o tome da reintegeracija nije upitna, ali da brzina kojom bi Hrvatska strana htjela stvari postaviti posebno izbore u hrvatskom Podunavlju nije realna obzirom na tehničke i druge proceduralne stvari koje treba riješiti. - Spominje se da je jedan od razloga zbog kojih je Hrvatskoj stalo da se što prije okonča mandat UNTAES-a taj da što bi sredinom ljeta sljedeće godine trebali održati predsjednički izbori u Hrvatskoj i da je to glavni razlog protivljenju Hrvatske. Da li se vi slažete s takvim procijenama? = To nije nikakva tajna. Mi smo po Ustavu obavezni na lokalne i predsjedničke izbore sljedeće godine. Hrvatska strana naprosto nastoji da pitanje istočne Slavonije i mirne reintegracije završi mnogo prije zato da bi to prestao biti uzrok radikalizacije na hrvatskoj političkoj sceni, na predizbornoj sceni na bilo kojoj strani i mislim da je to razlog koji se razumije u svjetskoj diplomaciji koji je i doveo do toga da je realno i predviđeno da se mandat UNTAES-a završi do ljeta sljedeće godine kako bi se taj problem skinuo s dnevnog reda na hrvatskoj političkoj sceni. - Kada predočavate Ujedinjenim narodima, Vijeću sigurnosti UN probleme s kojima se Hrvatska susreće prilikom primjene sporazuma o reintegracije, koje probleme zapravo ističete kao glavne? = Pa nas najviše frustrira što se naravno još nije ni jedan Hrvat vratio u to područje iako smo zadovoljni s rezultatima demilitarizacije i nekim drugim potezima reintegracije službe i skorog uvođenja kune itd. No prvi povratci u nekoliko sela bit će vrlo skoro organizirani i stvari idu svojim tokom. Međutim najviše spora imamo s definiranjem izbornih pravila. Naime, ne sporimo da lokalno stanovništvo ima pravo na sudjelovanje u izborima međutim mi mislimo da Srbi iz drugih dijelova bivše Jugoslavije nemaju to pravo što naravno je lako razumljivo, ali da Srbi iz drugih dijelova Hrvatske mogu naravno glasati, ali mi nastojimo da ipak glasaju u mjestima njihovog porijekla. To je glavni spor u definiranju mase onih koji imaju pravo temeljem prava na hrvatsko državljanstvo da sudjeluju na tim lokalnim izborima. To naravno isto tako znači da ti izbori moraju biti provedeni po hrvatskim zakonima. Ima niz tehničko-političkih pitanja vezanih za izbore koji su u ovom trenutku možda najvažnija pitanja koje treba dogovoriti."(BBC) FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI 30. X. 1996. Prilog suradnika Emira Habula iz Sarajeva. "Tročlano bosansko predsjedništvo jučer se suglasilo s imenovanjem od strane MMF-a Sergia Roberta na mjestu guvernera središnje banke u sljedećih šest godina. Također je predsjedništvo formiralo radnu skupinu koja će napraviti prijedlog organizacije vijeća ministara, što je ime za zajedničku bosansku vladu. Jučer se očekivala i odluka o imenima ministara, ali je ona izostala dok se ne pripreme predpostavke za rad vlade BIH. Za sada je samo Jadranko Prlić fiksan na mjestu ministra vanjskih poslova, a premijera će predložiti bosanski Srbi. Priopćenje i atmosfera koja je pratila treću sjednicu kolektivnog šefa BiH intonirana je tako da je dojam da ovo tijelo radi normalno i da će proces izgradnje zajedničkih institucija teći po planiranoj dinamici. Istog dana u Sarajevu je zasjedala i Kontaktna skupina na razini političkih ravnatelja. Nije objavljena čak ni vijest da se ovo tijelo sastalo što upućuje na informativni karakter skupa. Ipak nije nepoznato o čemu se razgovaralo. Kontaktna skupina trenutno je zaokupljena na izradbi strategije svog angažmana u Bosni u sljedeće dvije godine. Pritom je polazište da se sve tri strane tretiraju kao ravnopravni partneri i da se do kraja primjeni metoda dijaloga i beskrajnoga diplomatskog uvjeravanja u korist izgradnje zajedničkih institucija. Praktično takvu koncepciju primjenio je i Kinkel za vrijeme posjeta Sarajevu i susreta s Krajišnikom. Rezultat takve politike je održavanje sjednica predsjedništva, ali u potpunom aranžmanu Bildtova ureda uključujući i pripremu prijedloga dokumenata. Bez međunarodne nazočnosti ovo se tijelo ne bi ni sasatalo. To potvrđuje i stanje na terenu. Dok se na vrhu prividno prave dogovori o izgradnji zajedničkih institucija i kuju planovi o obrani zemlje, na terenu imamo proces razgradnje Daytonskog sporazuma. Ifor je u posljednjih petnaestak dana registrirao preko 70 eksplozija. U nedjelju je ... zamjenik vodio novinare u helikopterski obilazak terena po zapadnoj Bosni. Gorile su bošnjačke kuće u okolici Prijedora, a srpske u Drvarskom kraju koji je pod nadzorom HVO-a. Ti plameni i eksplozije ne slute na dobro iako se sjednice predjedništva održavaju u sve boljoj atmosferi, ali to nije jamstvo da će zajedničke institucije raditi. Tek se zapravo dogovori i o njihovom radu i riječ je o načelnim odlukama. Pravi test će biti kad vijeće ministra i zastupnički dom BiH počnu sa svojim redovnim radom." *** Iz Zagreba javio Marinko Čulić. "Nakon jučerašnjeg posjeta jugolavenskog šefa diplomacije Milana Milutinovića Zagrebu ovdašnji tisak podvlači da je uz obostrane znake dobre volje postignut novi napredak u normalizaciji odnosa dvija zemalja. Jučer je potpisan sporazum o ukidanju viza za diplomatske predstavnike, a do kraja godine bit će potpisano još desetak sporazuma iz oblasti gospodarstva, financija, mirovina, zdravstva itd. Ističe se da jedino imovinsko-pravna pitanje neće moći biti riješena u najskorije vrijeme već se to očekuje polovinom sljedeće godine. Kuriozitet jučerašnjeg susreta je da se na zgradi hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova prvi put mogla vidjeti izvješena jugoslavenska zastava. Istodobno je međutim Milutinovićev posjet iskorišten za iskazivanje hrvatske odlučnosti da se ne popusti u dvjema stvarima. Kako je jugoslavenskom ministru rekao Franjo Tuđman Hrvatska neće prihvatiti ni jednogodišnje ni polugodišnje produženje mandata UNTAES-a već samo produženje tri plus tri mjeseca. Isto tako kako je Milutinoviću ukazao hrvatski šef diplomacije Mate Granić, Zagreb ne pristaje na obnavljanje nikakvih balkanskih političkih i ekonomskih integracija. S tim u vezi s velikim se zanimanjem očekivalo jučerašnje zasjedanje Ministarskog vijeća Europske zajednice i najavljeni stavovi ovog tijela oko takozvanog regionalnog pristupa u postupnom uključivanju zemalja bivše Jugoslavije u ovu organizaciju. U Zagrebu se sa stanovitim olakšanjem konstatira da je Europska zajednica prestala govoriti o nekakvim novim balkanskim udrugama ili unijama, ali se i dalje strahuje da neugodna iznenađenja ni u budućnosti nisu sasvim isključena. Teško je procijeniti koliko je ovaj strah iskren jer je Tuđmanov HDZ s završetkom rata izgubio mamac za birače s kojim se dosad pojvljivao na izborima. Zato je naglašavanje navodne opasnosti od obnove Jugoslavije kao i od povratka komunista na vlast po svemu sudeći samo dimna zavjesa iza koje HDZ vrši pripreme za dosad najneizvjesnije izbore na koje će izaći."(RFI) NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 30. X. 1996. Oko Zagreba "Dobro je da je ministar vanjskih poslova posjetio vladu u Ljubljani; Slovenija zaslužuje potporu i stalnu prijateljsku pozornost. No kako stoje stvari između Njemačke i Hrvatske? Kinkel je tamo bio u veljači. U rujnu je savezni premijer Herzog posjetio Sloveniju i Makedoniju: Hrvatska koja je usput, nije bila na programu putovanja. Tamo već godinama uzalud čekaju saveznoga kancelara Kohla. Ranije se iz Bonna slušalo kako je Hrvatska još u ratu. Čudnovat razlog: zemlja koju su pogodili agresija i zločini genocida mora čekati. Njemačka je BND kao zadnja među tajnim službama, čak poslije ruske, uspostavila uobičajenu suradnju s hrvatskom. Sada se u Europskoj uniji ozbiljno razmišlja da Hrvatska, nova Jugoslavija koja se sastoji od Srbije i Crne Gore, Bosna i Hercegovina kao i Makedonija i Albanija trebaju usko surađivati i zajedno biti primljene u EU. Napadnutom se velikodušno želi omogućiti izjednačavanje s napadačem. Hoće li i Bonn sudjelovati u tako štetnoj gluposti?" - pita komentator lista Rm. SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 30. X. 1996. Gospodin i gospođa Jugoslavija "Autorica nadahnuto gleda u općinstvo, rukom hladi zagrijano lice. Jedna mlada glumica upravo čita iz njezinog najnovijeg djela, jednog dnevnika. 'Cijelo vrijeme smo znali da Srbi pale hrvatske i muslimanske kuće', deklamira dramatično dotjerana osoba. 'Silovali su hrvatske i muslimanske žene, tukli hrvatsku i muslimansku djecu, opljačkali hrvatske i muslimanske obitelji i neprestalno sijali mržnju na Hrvate i Muslimane, čak na sve ljude koji nisu Srbi.' U dvorani općinstvo sluša. U prvom redu u oči upada čovjek koji prati čitanje s uglađenom pozornošću. Došao je zadnji - nitko drugi do li srpski predsjednik Slobodan Milošević. Autorica s crnim šiškama je njegova žena, Mirjana Marković. S predsjedničkog stola razmjenjuje s njim kratak pogled. (...) Čitanje je u međuvremenu dostiglo vrhunac. 'Za smrt i rat u bivšoj Jugoslaviji nema ni opravdanja ni objašnjenja', recitira glumica. 'Pravi odgovor čeka u mraku.' Gosti ne ostavljaju dojam da su inače pročitali puno knjiga. Neki su došli s tjelohraniteljima, neki u pratnji žena, mnogi djeluju polusvileno, pretjerano odjeveni. Među njima su ministri i poslovni ljudi, često u istoj osobi. U prvom redu sjedi i Bogoljub Karić. Braći Karić pripada jedna banka, televizijska ustanova BK, čak i jedno svučilište. Ovih je dana klan, kako javlja beogradski tisak, u prigodi osnivanja filijale zaklade braće Karić u Washingtonu, predao Hillary Clinton 'kao osobni poklon prof. dr. Mirjane Marković' američko izdanje prvog sveska njezinih dnevničkih zabilježaka. Sada je u Beogradu predstavljen drugi svezak: 'Između Istoka i Juga'. To su bilješke koje je Miloševićeva žena od 1992. objavljivala u tjedniku 'Duga'. U Beogradu ih čitaju kao politički horoskop. (...) Na predstavljanju knjige nijednom se riječi ne spominje da se bira novi parlament, da će JUL prvi put izaći na izbore - i to u izbornom savezu s vladajućom strankom SPS. To su prvi izbori od svršetka rata. No koncem sljedeće godine prema ustavu istječe mandat predsjednika. Milošević se mora pripremiti da bi nastavio vladati. Izborni savez SPS-a i JUL-a dao je novi poticaj za bavljenje 'državnim brakom'. Iz oporbe već dugo dolaze usporedbe s rumunjskim diktatorskim parom Nikolaeom i Elenom Ceausescu koji je završio pred streljačkim vodom. Kći Marija, šefica glazbenog odašiljača Košava i sin Marko, divlji vozač auto relija upotpunjuju sliku vladajuće obitelji Milošević u miljeu novih bogataša srpskog režimskog 'visokog društva'. Oporbeni narodni tribun Vuk Drašković iz Srpskog pokreta obnove jednim je pismom upozorio ministre vanjskih poslova EU da je u Srbiji umjesto 'jednostranačkog uveden jednokrevetni sustav'. Strani diplomati i njihovi domaćini raspravljuju tko u tom paru nosi hlače. Pozivanjem na 'Umijeće ljubavi' Ericha Fromma klade se na 'Folie a deux', ludilo u dvoje. Podsjećaju i na ono što to dvoje veže na mračan način: Miloševićevi su roditelji počinili samoubojstvo; i Mira je svoju majku izgubila u tragičnim okolnostima. Sve u svemu, mistifikacija koju vladajući par provodi ne uklapa se loše u manevre obmane kakvi se rabe na Balkanu. (...) Na predstavljanju knjige nastupila je i folklorna skupina 'Legenda'. Njihova je zadnja pjesma nenametljivo posvećena majci nacije: pjevaju 'Mama'. Sljedećem govorniku hvalospjeva teško pada uzdizanje. Suprugu visokog gosta hvali kao 'angažiranu intelektualku iz epohe postmoderne'. No naposljetku mu uspijeva spasonosna dosjetka: njezina knjiga da je štivo za XXI. stoljeće" - piše među ostalim Jens Schneider. ITALIJA IL PICCOLO 30. X. 1996. Balkan, za EU je nulta godina "Europska Unija objavila je novu strategiju pristupa prostoru bivše Jugoslavije. U Luxemburgu su ministri vanjskih poslova Petnaestorice donijeli odluku o nekoj vrsti 'regionalne suradnje', koja se treba ostvariti kada će balkanski sugovornici dati precizna jamstva koje zahtijeva Bruxelles. Glavni tvorac ovog oblika nekakve 'realpolitike'jest Nijemac Carl Bildt. Visoki povjerenik za civilna pitanja u Bosni i Hercegovini. Tri državna subjekta su izravno uključena u inicijativu. Hrvatska, federativna republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) i Bosna. Odbor je jučer dobio mandat da sa Zagrebom, Beogradom i Sarajevom pokrene izravne bilateralne pregovore. U početku će Petnaestorica krenuti s ispitivanjima, i ako će utvrditi da pojedine strane poštuju Daytonske sporazume, one Erdutske o istočnoj Slavoniji, što se ponajprije odnosi na Hrvatsku, i da ne ugrožavaju ljudska i manjinska prava, dati će zeleno svjetlo pokretanju pravih pregovora koji bi se mogle prvo proširiti na uključivanje u gospodarske programe zajednice, prije svega 'Phare', novi za Bosnu ... i 'zaleđen' za Zagreb, i potom na prvi korak koji vodi na prag Europe: sporazum o suradnji. Europska Unija od tih država, između ostaloga, traži da ostvare veću suradnju i potpunu noramlizaciju međusobnih odnosa. Što, precizirano je u Luxemburgu, ne znači da se na bilo koji način želi ponovno stvoriti, niti oživjeti, stara jugoslavenska federacija. Izgleda da je poruka primljena. Upravo jučer je u Zagreb u radni posjet došao jugoslavenski ministar vanjskih poslova, Milan Milutinović, koji se susreo s hrvatskim 'kolegom' Matom Granićem. Radi se prvom službenom razgovoru nakon međusonog priznavanja 23. kolovoza. Petnaestorica su, što se tiče Zagreba, razmotrila probleme vezane uz istočnu Slavoniju. EU želi da se u toj regiji stvori jedno multietničko društvo (Srba i Hrvata) i upozorila je Hrvatsku vladu da ne stvara nove okolnosti koje bi dovele do novih (srpskih) seoba iz tih područja. Zajednica je uz to pozvala vlast u Zagrebu i lokalne srpske vlasti da započnu jedan niz razgovora koji će dovesti do potpune normalizacije u cijeloj istočnoj Slavoniji. EU je također zatražila da Zagreb obnovi mandat UN-ovih multinacionalnih snaga koje će djelovati, kazano je, 'dok one ne zaključe svoju misiju'. No snažniji naglasak Petnaaestorica su stavila na temu manjina. Uvjet za pokretanje potpunog izravnog dijaloga između Europske Unije i Hrvatske biti će samo njihova puna zaštita i poštivanje pripadajućih prava.(...)", piše Mauro Manzin. SJEDINJENE DRŽAVE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 30. X. 1996. Rusi osvajaju svemir "Rusi su izgubili hladni rat, ali počinju pobjeđivati u međunarodnoj utrci za slanje stotina novih satelita i svemirskih brodova u nebo, izazivajući zapadne raketne znanstvenike i kompanije da pokrenu poslove vrijedne milijune dolara. Uspon Rusije kao komercijalne svemirske sile temelji se na pogonskim strojevima i letjelicama koji su jednostavni, pouzdani i jeftini i koji još k tome često lete oko svojih zapadnih konkurenata", piše William Broad. "Analitičari procjenjuju da je tijekom hladnoga rata Moskva usavršila možda deset puta više vrsta raketnih strojeva na tekuće gorivo nego Washington. Očito je da se više trudila i usavršila brojne karakteristike raketne tehnike koje su njihovim motorima dali prednost u performansi i pouzdanosti. (...) Takav napredak sad počinje donositi komercijalnu dividendu dok privatne kompanije žurno pokušavaju lansirati novu generaciju komunikacijskih satelita i dok američka vlada odabire nove rakete kojima će zamijeniti svoju zastarjelu flotu. (...) Kad je završio hladni rat, Rusi su pokušali, ali nisu uspjeli, prodati u inozemstvu svoje lansirne sustave. Zapadne države, u strahu od konkurencije, blokirale su većinu pokušaja, posebno kad je Moskva ponudila da će lansirati u svemir inozemni 'korisni teret'. S druge strane, sadašnje aktivnosti karakterizira izvoz ruskih ideja, strojeva i letjelica zapadnim državama, čak i dok sve bolji odnosi između Istoka i Zapada započinju poticati niz komercijalnih lansiranja s ruskoga tla". Bonn ne zadovoljava uvjete za jedinstvenom valutom "Šest najuglednijih gospodarskih instituta u Njemačkoj izjavilo je u utorak ono što se niti jedan dužnosnik vlade ili središnje banke prije nije usudio reći: Njemačka, samoimenovani europski financijski provoditelj discipline, nije na putu da zadovolji kriterije proračuna za projekt jedinstvene europske valute sljedeće godine. 'Na temelju trenutnih procjena, Njemačka u 1997. godini neće zadovoljiti uvjete Maastrichtskog sporazuma za kriterije za javne deficite i kumulativni dug', izjavili su instituti u svojoj polugodišnjoj prognozi. Vodeći vladini dužnosnici u Bonnu odmah su uzvratili izjavom da Njemačka ima političku volju učiniti ono što je potrebno da uspije u 1997., kritičnoj godini za ostvarenje ciljeva jedinstvene valute. Usprkos tim uvjeravanjima, vlada će biti dužna određenije odgovoriti na prognoze instituta, koje bi mogle produbiti već oštre domaće rasprave oko usvajanja jedinstvene valute, nazvane euro, a koja bi zamijenila njemačku marku. Za srijedu je sazvan hitni sastanak parlamenta na kojem će se raspravljati o onome što oporbeni političari nazivaju 'kaotičnim' državnim financijama. Uz to, očekuje se da će sada već odvažni njemački lobi, koji se protivi jedinstvenoj valuti euro, uzeti maha ove zime ako, kao što se očekuje, njemačka nezaposlenost dosegne nove poslijeratne rekorde i premaši rekord od 4,27 milijuna iz veljače ove godine. Financijska strogost i masovna privremena otpuštanja radnika raspaljuju javnost protiv eura, a oporbeni političari tvrde da je strogi kriterij deficita ugušio gospodarstvo, stavio pritisak na gospodarstvo i ostavio premalo prostora vladi da potiče gospodarstvo. Prognoza koju je donijelo šest instituta naglašava stajalište da će njemačka nezaposlenost uskoro dostići novi rekord. Prema njihovom izvješću, nezaposlenost će narasti na 10,4 posto u 1997. s 10,3 posto u 1996. i 9,4 posto 1995. (...) Za kancelara Helmuta Kohla, koji će sljedeće godine ući u povijesne knjige kao njemački kancelar s najdužim stažem, ovo izvješće je podsjetnik da se, usprkos gospodarskom oporavku Njemčke, on još uvijek suočava s velikim preprekama prema cilju ujedinjenja Europe s jedinstvenom valutom. Plakati za 'skupove protiv eura', kao što su oni koji su se ovaj tjedan mogli vidjeti u Njemačkoj, pokazuju da protivnika jedinstvene valute ima i da su dobro organizirani. Protu-europski pokret već ima pristaše na visokim položajima: Gerhard Schroeder, političar koji bi vrlo vjerojatno mogao izazvati Kohla na izborima 1998., prošli je tjedan razbio tabu pozivajući na odgodu uvođenja nove valute. Kad se sve uzme u obzir, tijek događaja pokazuje da će nesklonost prema euru u Njemačkoj rasti u najkritičnijoj godini za najambicionozniji europski projekt. Ispitivanja javnog mišljenja pokazuju da su mnogi Nijemci sumnjičavi prema euru, pa čak i otvoreno neprijateljski raspoloženi zbog gubitka njemačke marke. Ova posljednja prognoza također otežava Njemačkoj da se usprotivi ranom priključenju Španjolske i Italije u projekt jedinstvene valute, od kojih se također očekuje da neće ispuniti uvjete ali one očajnički žele biti u prvoj rundi zemalja koje će usvojiti euro kad se on uvede 1999. godine, kažu gospodarstvenici. Analitičari smatraju da bi ponovne spekulacije o neispunjavanju uvjeta mogle također uzrokovati nervozu na financijskim tržištima i razdore u mreži europske valute", piše John Schmid. AUSTRIJA DER STANDARD 30. X. 1996. Između savezne države i samostalnosti "Kao jedina republika bivše Jugoslavije Crna je Gora ostala u savezu sa Srbijom. Kako dugo još, pitaju se Srbi zabrinuto - a Crnogorci s nadom: u izbornoj borbi puno se govori o neovisnosti Crne Gore. Osim izbora za jugoslavenski savezni parlament u nedjelju će se odlučiti i o vlasti u općinama i u parlamentu republike. 'Mi nismo nacionalni romantičari koji čeznutljivo teže za samostalnošću', izjavljuje Slavko Perović, šef Liberalnog saveza. No za njegovu zemlju je Srbija međunarodno prozvana kao ratni huškač sa svojim ogromnim političkim i gospodarskim problemima teret, kaže. Neovisna Crna Gora bi sa solidnim gospodarskim granama poput turizma, industrije aluminija i drvne industrije uskoro mogla postati 'lijepim malim strojem za stvaranje novca.' Kao i 1992. godine, liberali, najvažnija oporbena skupina Crne Gore, bojkotirat će izbore jer ne priznaju Jugoslaviju. Za izbore u svojoj republici liberali su međutim ušli u neobičan oporbeni savez, naime s inače prosrpskom Narodnom strankom. Njezin predsjednik Novak Kilibarda doduše još vjeruje u federaciju sa Srbijom ali je hoće pod 'pravednim uvjetima' i nipošto sa Slobodanom Miloševićem. Ako oporba postigne većinu od 85 mjesta u parlamentu, prepustit će narodu da referendumom odluči o samostalnosti republike. U Crnoj Gori vladajuća Demokratska socijalistička stranka pak podupire u saveznom parlamentu srpske Miloševićeve socijaliste. Prije izbora demonstrira jedinstvo a oporbu predstavlja kao divlje separatiste. Pri tome u Crnoj Gori za razliku od Srbije, albanska manjina ne bojkotira izbore a sudjeluju i Muslimani. Oni bi mogli biti jezičac na vagi. Demokratska socijalistička stranka skrbi za nepolitičke teme razgovora. Angažirala je Claudiju Schiffer da hvali ljepote Crne Gore. Čini se da su privremeno zaboravljeni prigovori zbog navodno krivotvorenih izbornih lista" - izvješćuje Andrej Ivanji. RUSIJA SEGODNJA 30. X. 1996. Srbijanska oporba prijeti bojkotom izbora "Prvi put u cijeloj predizbornoj utrci u Jugoslaviji oporbena koalicija Zajedno ozbiljno je zaprijetila da će bojkotirati izbore. Dogodilo se to točno tjedan dana prije izbora zastupnika u savezni parlament koji će se održati 3. studenog. Sve je počelo priopćenjem vođe koalicije koja ujedinjuje Srpski pokret obnove (SPO), Demokratsku partiju (DP) i Građanski savez Srbije, da u nekoliko gradova lokalne vlasti ne dopuštaju predstavnicima oporbe pristup u izborna povjerenstva. To se, prema njihovim podatcima, dogodilo u nekim dijelovima Beograda, Požarevcu, Jagodini, Ćupriji i Nišu. Čelnici Zajedno su se nadali da vijest o kršenju izbornih pravila neće Zapad ostaviti ravnodušnim. No u jugoslavenskim političkim krugovima već se odavno priča da između srbijanskog vodstva na čelu sa Slobodanom Miloševićem i Zapada postoji prešutni sporazum. Njegov je smisao otprilike sljedeći: Milošević se obvezuje da će i dalje provoditi u život Daytonski mirovni plan, a Zapad mu neće smetati da razjasni svoje odnose s oporbom. Neki tvrde da je upravo taj sporazum razlog odbijanju 'oca jugoslavenskog gospodarskog čuda', bivšeg direktora Narodne banke SRJ Dragoslava Avramovića da stane na čelo izborne liste Zajedno. Predstavnici zapadnih veleposlanstava u Beogradu tobože su mu nagovijestili da je Milošević za njih sada 'poželjniji'. Zato su beogradska glasila, pošto je oporba iznijela nove činjenice glede 'lopovske politike vlasti', neočekivano objavila priopćenje 'iz diplomatskih izvora' da na izborima neće biti međunarodnih promatrača budući da su i EU i OESS 'prekasno' dobili poziv. Gotovo je istodobno vođa niških socijalista Mile Ilić javno izjavio da Socijalističku partiju Srbije podupire Amerika. Iako priopćenje 'iz diplomatskih izvora' za sada još nitko nije potvrdio, Zajedno je odlučila da više neće čekati i na izvanrednoj tiskovnoj konferenciji izjavila da će možda bojkotirati izbore. Konačna odluka treba biti donesena u najskorije vrijeme. Vođa SPO Vuk Drašković također je izjavio da je koalicija poslala ultimatum Saveznom izbornom povjerenstvu sa zahtjevom da kršenja presiječe na licu mjesta i pismo američkom veleposlanstvu s molbom da komentira navedene slučajeve te poruku samom Miloševiću. 'Spomenuo sam mu nekoliko stvari - rekao je Vuk Drašković. - Da su na pregovorima sa zapadnim predstavnicima dužnosnici Socijalističke partije obećali da će, ako SAD i EU zatvore oči pred porazom oporbe, Kosovo odmah nakon izbora postati republikom, Sandžak (područje u Srbiji s većinskim muslimanskim pučanstvom, S. R.) će dobiti poseban status, a Srbi iz Baranje i Srijema (sada istočna područja u Hrvatskoj, S. R.) bit će u dogovoru sa hrvatskim predsjednikom Tuđmanom deportirani u druga mjesta. Prema Draškovićevim riječima Milošević mora prekinuti 'svoju izdajničku i kukavičku igru, inače će sam biti odgovoran za sve posljedice'. Za sada je na poziv koalicije reagiralo samo američko veleposlanstvo u Beogradu koje je priče o američkoj potpori Miloševiću nazvalo 'potpunom besmislicom'. Međutim, smatraju promatrači, oporba je izazvala ovaj skandal s namjerom da prodrma birače. Više - manje miran tijek predizborne utrke njoj ne odgovara - Zajedno za sada zaostaje za socijalistima, posebno kada je riječ o uspjesima posljednjih u vanjskoj politici. A na optužbe za 'izdaju srpskih interesa' ili 'predaju Kosova' nitko u zemlji neće ostati ravnodušan. 'Srpska ideja' je kao i prije adut i za socijaliste i za oporbu, bez obzira na druge razlike", piše Sergej Rjabinjin. HRVATSKA VJESNIK 31. X./1. XI. 1996. The Jerusalem Post najavljuju skoru uspostavu diplomatskih odnosa Hrvatske i Izraela Tvrdnju iz naslova, analizira Marko Barišić, citirajući članak Stevea Rodana koji se poziva na tamošnje 'diplomatske izvore'. Barišić prenosi: "'Tuđman je ispravio knjigu 'Bespuća povijesne zbiljnosti i hrvatski počasni konzul u Izraelu Dan Baram kaže kako će to rezultirati promptnom odlukom Jeruzalema da uspostavi diplomatske veze sa Zagrebom'". Novinar piše kako se za taj list drži da izražava "stajališta bliska utjecajnim krugovima u vrhu Izraela", te da je to neslužbeni signal Zagrebu "da je uklonjena većina nesporazuma koji su dosad stajali na putu uspostave punih diplomatskih odnosa". Dodaje kako u hrvatskom Ministarstvu vanjsih poslova, razumljivo, nisu htjeli komentirati pisanje izraelskog lista, i nastavlja: "Međutim, neslužbeno smo saznali kako je Hrvatska i dalje 'živo zainteresirana' za uspostavu diplomatskih odnosa sa Izraelom te se u tom smjeru čine 'česti kontakti' kako bi se to što prije realiziralo. (...) Tekst u 'The Jerusalem Postu' izazvao je posebnu uznemirenost u Beogradu", upozorava dalje Barišić i komentira: "Naime, SR Jugoslavija i Izrael još nisu uspostavili diplomatske odnose te se i sama najava da će to uskoro učiniti Hrvatska i Izrael shvaća kao politički poraz Beograda. Stoga je dopisnik 'Večernjih novosti' razgovarao s direktorom Direkcije za Istočnu Europu u izraelskom Ministarstvu vanjskih poslova koji mu je 'kategorički demantirao' da se bilo što mijenja u odnosima Hrvatske i Izraela. Kao, razlog, opet je navedena knjiga hrvatskog predsjednika 'Bespuća povijesne zbiljnosti' iz koje, navodno, nisu izostavljeni sporni dijelovi. Međutim, očito je da beogradske novine, u svom poznatom stilu, opet pokušavaju podmetati jer, kako je to objavio i 'The Jerusalem Post', nesporazum oko predsjednikove knjige je riješen", piše Barišić. SDAH samo stanuje u Hrvatskoj Uoči Treće skupštine stranke SDA Hrvatske, na kojoj će se usvojiti novi strateški program, izabrati novi Izvršni odbor i predsjednik stranke, Andrija Tunjić piše kako će sve "biti kao što je i bilo. Znači - i odsad kao i dosad - SDA Hrvatske će biti filijala SDA BiH i provodit će politiku koja se kreira izvan Hrvatske, u Sarajevu", komentira Tunjić. Potvrđujući svoju ocjenu Tunjić izdvaja neke ocjene predsjednika SDAH dr. Šemse Tankovića koji tvrdi da se prava Bošnjaka u Hrvatskoj "sustavno krše, te da se o njima ne razmišlja kao o pravima Hrvata u BiH". Dalje Tunjić piše: "Govoreći o 'ugroženosti' svojega naroda u Hrvatskoj, osim što podsjeća na one koji su započeli rat na prostorima bivše Jugoslavije, Tanković opet ponavlja da Bošnjaci u Hrvatskoj trebaju imati ista prava kao i Hrvati u BiH. Dakle, po Tankoviću, Bošnjaci u Hrvatskoj trebaju biti konstitutivni narod. 'Prije tristo godina u Slavoniji su živjeli Bošnjaci-Muslimani', izjavio je ne tako davno Tanković, pa temeljem toga, valjda, i razmišlja o njihovoj konstitutivnosti. Dakako, osim po pravu na prošlost, vodstvo SDA Hrvatske ni po čemu ostalome ne živi u Hrvatskoj", ocjenjuje Tunjić i pita kako to da ta stranka ne sudjeluje ni u oporbenoj politici Hrvatske. "Odgovor je logičan. Upravo zato što samo stanuje u Hrvatskoj i brine što se događa u BiH, a najlakše je da za ono što za svoj narod ne čini optuži državu u kojoj živi. I ne pada mu na pamet reći svojim Bošnjacima da ih je svojim političkim procjenama i koalicijama dovedo do toga da u hrvatskom Saboru nemaju svojega zastupnika, kao ostale nacionalne manjine", piše na kraju Tunjić. HHO trese 'špijunska afera'?! "Sukobi u Hrvatskome helsinškom odboru (HHO), o kojima je Vjesnik pisao prošli tjedan, a čiji su javni protagonisti Ivan Zvonimir Čičak, predsjednik HHO-a, i Drago Pilsel, član Predsjedništva (od siječnja do lipnja 1996. dopredsjednik HHO-a), ušli su u novu - 'špijunsku epizodu'!", piše Branko Madunić i objašnjava kako je nakon pisanja D. Pilsela u 'Novom listu' i njegove kritike odnosa predsjednika HHO-a prema Katoličkoj crkvi, I.Z. Čičak odgovorio u 'Nacionalu' i optužio Pilsela da je 'špijun ubačen u redove HHO-a'. Novinar navodi kako su o toj tvrdnji htjeli dobiti izjavu predsjednika HHO-a Čička, a on im je preko telefona dao 'izjavu' "inače rečenu retorikom koja blago rečeno) ne dolikuje jednom branitelju ljudskih prava. Gospodin je Čičak, naime, tom prigodom rekao da smo u zadnjem napisu u Vjesniku o raskolu u HHO-u 'besramno lagali' te dodao da mu nije jasno 'kako se uopće usuđujemo tražiti komentar'", navodi novinar i dodaje kako ni gospodin Pilsel također nije htio dati svoj komentar "rekavši da neće govoriti ni za jedne novine, dok se problem ne raščisti na Predsjedništvu HHO-a". Madunić je o svemu htio dobiti i izjavu bivšeg člana HHO-a Bone Zvonimira Šagija jer je "(javni) detonator polemike Pilsel-Čičak bio odnos prema Crkvi". Na upit novinara je li to bio razlog njegova napuštanja HHO-a, Bono Šagi je odgovorio 'da su počele jako česte izjave za koje ja nisam mogao imati potpune informacije o tome kako je do njih došlo, pa se nisam zbog toga mogao s tim izjavama solidarizirati', ali i da osobno nije 'otišao ni zbog kakve svađe, ni zbog kakva raskola'. Novinar, međutim, napominje kako je Bono Šagi u svojoj stalnoj kolumni u reviji 'Kana' oštro polemizirao s Izjavom br. 33 HHO-a, ocijenivši kako je takva izjava o slobodi vjere kontraproduktivna i 'oduzima Odboru vjerodostojnost nepristranog arbitra i stvara sumnju u dobronamjernost i onih vrijednih i potrebnih intervencija protiv kojih ne bi smio biti nitko, a ponajmanje iskreni katolik'. U nastavku se Madunić poziva na sugovornika iz HHO-a koji želi ostati anoniman i piše: "On drži da HHO ne bi trebao biti u stalnoj napetosti prema Crkvi, a ni prema vlasti, te dodaje da samo, bez osobnih animoziteta prema predstavnicima vlasti i vjerskih zajednica, poglavito ljudima najveće vjerske zajednice u Hrvatskoj, a s ljudima uglednim u hrvatskoj javnosti, HHO može ostvariti svoju misiju na korist svih hrvatskih građana. No, naš sugovornik drži da se Čičak ponaša u stilu: 'HHO - to sam ja', pa nije čudno da su odnosi u HHO-u u krizi, a ugled HHO-a u hrvatskoj javnosti nije primjeren njegovu značenju". Na kraju Madunić piše: "Prema informacijama koje su do sada dostupne, može se zaključiti da se, zapravo radi o dvije struje u HHO-u. Jedna struja je 'reformistička', koja smatra da se HHO 'unutarnjim dijalogom' može promijeniti. 'Reformisti' su uvjereni da se i bez 'karizmatskog vodstva Ivana Zvonimira Čička' Helsinški odbor ne bi raspao, dapače. Druga, pak, struja u HHO-u jesu 'konzervativci' koji drže da bi se HHO bez Čička na mjestu predsjednika jednostavno raspao. Neizvjestan je rasplet ove epizode, ali je izvjesno da je velik broj članova HHO-a u zadnjim godinama 'u stanju mirovanja', što se vidi kod slabog odaziva samih članova HHO-a na njegove skupove. Stoga je nepoznanica, do skorog njihova izjašnjavanja, koliko među 'umirovljenicima' ima 'reformista', a koliko 'konzervativaca'. No, pitanje je hoće li njihovo izjašnjavanje donijeti rasplet kroze u kojem se nalazi ta institucija. Ako pobijedi model djelovanja HHO-a Ivana Zvonimira Čička, 'reformisti' su, čini se, odlučni napustiti HHO i pridružiti se dugoj listi ljudi koji su ga napustili". Ghali protiv Kleina Najnovije izvješće glavnog tajnika UN-a B. B. Ghalija, u kojem on predlaže produžetak mandata UNTAES-a do 15. srpnja iduće godine i nastavak UN-ova nadzora Podunavlja kroz promatračku misiju, a ujedno optužuje Hrvatsku za neispunjavanje obveza iz Temeljnog sporazuma, pomanjkanje suradnje s UNTAES-om te podgrijavanje atmosfere konfrontacije, komentira Miroslava Rožanković. "To da Ghali optužuje Hrvatsku nije ništa novo", piše novinarka i nastavlja: "Zbunjujuće je, pak, što je Ghali ovaj put u očitoj konfrontaciji s prvim čovjekom Prijelazne uprave u Podunavlju, generalom Jacquesom Kleinom. Samo dan prije, Klein je u Bruxellesu izjavio da bi prijenos vlasti s UN-a na Hrvatsku mogao uslijediti u proljeće, da je zadovoljan postupkom i brojem izdanih hrvatskih dokumenata, i što posebno upada u oči, da će Hrvatska prvog studenog preuzeti vlast u pet do šest sela u blizini Lipovca u kojima živi srpsko stanovništvo. Potpuno suprotno izvješću Boutrosa Ghalija. Znači li to da Ghali dobiva informacije od nekog drugog, a ne od samog Kleina koji je zasigurno najupućeniji u stvarno stanje na terenu?", pita na temelju svega novinarka i upozorava kako obojica svojim izvješćima mogu utjecati na odluku Vijeća sigurnosti o Rezoluciji o mandatu UNTAES-a. Uz pitanje - tko o svemu zna više - novinarka na kraju piše: "Logično bi bilo da su stavovi generala Kleina, pa i o odnosima između Hrvatske i UNTAES-a, relevantan pokazatelj međunarodnim čimbenicima. Tim više što Ghali očito ne zna, ili ne želi znati - za razliku od Kleina - da se u istočnoj Slavoniji i dalje pljačka hrvatska imovina i da se događaju incidenti, da hravtska javna poduzeća još nisu tamo počela raditi. I što je najvažnije, niti jedan se hrvatski proganik dosad nije vratio kući". VEČERNJI LIST 31. X./1. XI. 1996. Čiju igru igra Ghali Tomislav Držić komentira najnovije preporuke glavnog tajnika UN-a Ghalija iz njegova posljednjeg izvješća u kojem ocjenjuje kako mandat UNTAES-a u hrvatskom Podunavlju treba produžiti za još šest mjeseci i predlaže tzv. promatračku misiju za izbore u Podunavlju koja bi 'kontrolirala' "ispunjavanje obveza preuzetih Temeljnim sporazumom". Držić piše: "Indikativno je i spominjenje u njegovu izvješću i Miloševićeve ponude da se Srbima u Podunavlju dade jugoslavensko državljanstvo ako u iduće tri godine žele napustiti to područje. Na stranu i želja g. Ghalija, koji želi nagovoriti već osiromašeni UN na novo plaćanje 5000 UNTAES-ovih vojnika još pola godine i na dovođenje promatrača, ali dotični gospodin ili je loše obaviješten, ili radi za nečije interese kad predlaže 'uspostavu dugoročne promatračke misije' na međunarodno priznatom hrvatskom teritoriju. Također, podloga za preporuku g. glavnog tajnika u kontradikciji je s izjavom g. Jacquesa Kleina u ponedjeljak u Bruxellesu, sigurno najupućenijeg za pitanja Podunavlja, koji, zadovoljan suradnjom Hrvatske, očekuje nakon izbora u proljeće prijenos vlasti s UN-a na Hrvatsku. Čini se da je nekome bliskom savjetniku glavnog tajnika UN-a stalo do toga da hrvatsko Podunavlje ostane dugotrajan problem poput Cipra i opravdanje za miješanje u unutrašnje probleme Hrvatske. Čiju igru igra g. Ghali?" Regionalni pristup "U europskoj diplomaciji nešto je ostalo sumnjivo i poslije 'političkog razjašnjenja' iz Luxembourga: zašto toliko forsira 'regionalni pristup' za zemlje koje su međusobno tako podijeljene?", piše Mirko Galić u uvodu redovite kolumne 'Na rubu Europe' i ocjenjuje: "Sama ideja o 'regionalnom pristup ima u sebi nešto što izaziva nedoumice: zašto se Europa služi tim sredstvom kad na izbor ima i jačih? Umjesto što sebično kaže: sredite odnose između sebe, pa kucajte na naša vrata, bi li se mogla postaviti drukčije: vrata Europe otvorena su za svaku državu koja se europski ponaša, koja ima razvijeno tržište i demokratsku politiku. Zašto bi Hrvatska, primjerice, trebala dokazivati da je zrela za Europu tek u odnosu na Srbiju ili na BiH?" Podsjećajući na vrijeme poslije drugog svjetskog rata, Galić piše kako su i Francuzi 1945. "mogli misliti da nikad neće prelaziti Rajnu; sad na Rajni nema ni granice", i nastavlja: "Nijemce i Francuze pomirila je Europa; Hrvate i Srbe, ili Muslimane i Srbe, Europa misli pomirivati tako da ih izolira u njihovu regiju! Učini li to, napravit će fatalnu pogrešku: više će ih iznova suprotstaviti nego što će im stvarno pomoći da izađu iz dosadašnjeg suprotstavljanja (ako je to stvarni cilj europske politike). Zamislite da je netko 1945. rekao Francuzima: sad ćemo vas zatvoriti s Nijemcima dok se ne pomirite s njima! (...) Briga Europe za pomirenje plemenita je ideja. Samo, smije li i ona zanemarivati da je pomirenje moguće samo među slobodnim narodima i voljom samih naroda. Misle li u Bruxellesu na to kakva bi bila reakcija prosječnog Hrvata da mu kažu - pomirite se sa Srbima i bit ćete primljeni u naše društvo!". Na kraju Galić piše: "Ako Europa treba misliti na iskustvo francusko-njemačkog pomirenja, ni zemlje koje se trebaju danas miriti, ni oni koji ih mire ne bi smjeli zanemariti to da su se Francuska i Njemačka mogle pomiriti (i) zato što su imale razvijenu demokraciju. Samo tržište, dakle otvoreno gospodarstvo, i samo demokracija, dakle slobodna politika, mogu određivati granice regionalne suradnje. Sve drugo neplodni je ili kontraproduktivni pritisak". 310133 MET oct 96