ZAGREB, 23. listopada (Hina) - Uoči rasprave petnaestorice na
ministarskoj razini o politici Europske unije prema zemljama na
jugoistoku Europe, Gordana Grgas pokušava raščlaniti što se krije iza
tzv. regionalnog pristupa.
"Dio zapadnoeurospkih diplomata tvrdi da se zemljama u regiji neće
nametati međuovisnost u dinamici pregovora o odnosima s Europskom
unijom, dio smatra da je i to jedan od prijedloga na stolu. Najavljuje
se sklapanje bilateralnih sporazuma, ali iz prijedloga Europske
komisije proizlazi da će veći dio sadržaja tih sporazuma zapravo biti
sličan. O tome kada pregovori mogu početi, nema izjava", piše
novinarka i napominje da "Hrvatska inzistira na svom položaju
sredjoeuropske (i sredozemne) zemlje, te očekuje i takav tretman".
Pitajući je li 'regionalni pristup' dovoljno fleksibilan da to
omogući?, autor ističe da je "odgovor na to pitanje načelno pozitivan,
zaključujući iz onoga što su tumačili predstavnici EU zadnjih
mjeseci".
"Hrvatska se diplomacija", ističe Grgas, "naime, ove jeseni potrudila
da Zapadnom Europom odlučno razglasi kako ne dolazi u obzir bilo kakva
politika 'guranja' Hrvatske u jugoslavenske veze, a rezultat su
prilično decidirana uvjeravanja zemalja Europske unije: ne stvara se
'Euroslavija', ona nije niti željena, a i kome bi trebala? Došlo je
dotle da u svakom novinarskom razgovoru s diplomatima iz EU o
međunarodnom položaju Zagreba, sugovornici (i neupitani) odmah spremno
odgovaraju kako Hrvatska nema razloga za slične 'regionalne' brige".
Uspoređujući položaj Hrvatske s albanskim i makedonskim primjerom
(prva država još od 1992. godine ima parafiran sporazum o trgovini i
suradnji s EU, a druga ga je upravo potpisala), novinarka komentira
kako, dakle, nisu morale "čekati da to učine i drugi u susjedstvu.
Sudeći prema mekedonskom iskustvu, sporazumi koji se spremaju za
ostale zemlje s jugoistoka Europe bit će 'obogaćeni' nužnošću njihove
međusobne regionalne suradnje i dobrosusjedstva; prema najavama iz
Bruxellesa, u sporazume će biti ugrađena i mogućnost stalne buduće
uvjetovanosti odnosa s EU stupnjem te suradnje.
Proizlazi, zaključuje Grgas "da se nude pregovori o sporazumima koji,
i kad budu sklopljeni, mogu biti korišteni kao dio politike 'mrkve i
batine'. Tu se pak priča vraća na početak, koji kaže: pregovori se
otvaraju u uvjetima dobrosusjedske suradnje zemalja europskog
jugoistoka, i pridržavanja odredbi daytonskih sporazuma".
(Hina) dp gk
230832 MET oct 96
(Hina) dp gk