(od dopisnika Hine Branka Merlina) PEKING, 18. listopada (Hina) - Hoće li, nakon nedavnog usvajanja najnovijeg partijskog dokumenta o izgradnji "duhovne civilizacije", kineski trgovci postati uslužniji, službenici na šalterima
ljubazniji, mladež pristojnija, odrasli međusobno solidarniji, a vlast uviđavnija? Sudeći po širini zahtjeva koje na planu daljnje izgradnje "duhovne civilizacije" postavlja najnoviji dokument CK KP Kine, tako bi trebalo biti.
(od dopisnika Hine Branka Merlina)
PEKING, 18. listopada (Hina) - Hoće li, nakon nedavnog usvajanja
najnovijeg partijskog dokumenta o izgradnji "duhovne civilizacije",
kineski trgovci postati uslužniji, službenici na šalterima ljubazniji,
mladež pristojnija, odrasli međusobno solidarniji, a vlast uviđavnija?
Sudeći po širini zahtjeva koje na planu daljnje izgradnje "duhovne
civilizacije" postavlja najnoviji dokument CK KP Kine, tako bi trebalo
biti. #L#
Kina bi, kako je odlučeno, u 21. stoljeće trebala ući svjesna da se,
uz sve promjene koje svakodnevno donosi brz gospodarski razvitak, ona
mora i duhovno mijenjati, odbacujući u hodu navike i način mišljenja
što su u raskoraku sa željenom slikom o materijalno razvijenom,
tehnološki naprednom, kulturnom i uljuđenom društvu. Pritom se,
naravno, misli na projekciju Kine kao društva uspješnog "socijalizma s
kineskim značajkama" pa ovaj partijski dokument - poznatim stilom i
retorikom - na tom putu traži i jačanje ideološkog i domoljubnog
obrazovanja, ističe duh kolektivizma i nesebičnosti, zadaće medija i
instrumentalizirane kulture i umjetnosti, a sve u svrhu jačanja
sustava vrijednosti koji bi istodobno nadahnjivao mase i osiguravao
ostvarenje planova o hvatanju razvojnog koraka sa svijetom.
Potrebu za ovakvim dokumentom nije teško razumjeti. Otkako je, naime,
Kina - a to znači partijski vrh okupljen oko reformskih planova Deng
Xiaopinga - odlučio okrenuti leđa u razvojnom smislu nimalo
djelotvornoj politici Mao Zedonga (da bi tako i sačuvao vlast, nakon
što se partija kompromitirala katastrofom "kulturne revolucije"),
dinamičan gospodarski razvitak otvorio je pred partijom i društvom
brojna nova pitanja. S pozicija vlasti, među najvažnija sigurno spada
sustav društvenih vrijednosti, što i jest središnje pitanje "duhovne
civilizacije".
Napasti novca i moći, nepotizam, korupcija koja po logici stvari
cvjeta u krugovima koji imaju moć, ukratko, pitanje kako osigurati
"čistu vladu", za partiju na vlasti postalo je nezaobilazno ali i
nimalo lako rješivo. Dokument o izgradnji "duhovne civilizacije", s
pozivanjem na jačanje ideološke i organizacijske discipline, jedan je
od mogućih odgovora na takvo stanje. Ostaje, međutim, otvorenim
pitanje o njegovoj djelotvornosti u uvjetima brzog socijalnog
raslojavanja društva, jačanja regionalizma i odgovarajućeg neposluha u
odnosu na centar. Jednako tako, pitanje je u kojoj mjeri dokument
eventualno predstavlja kompromis snaga unutar partije koje vjeruju da
na izazove tržišnoga gospodarstva treba odgovarati jačanjem pravnoga
sustava i vladavine prava, nasuprot snaga koje još vjeruju da je
izgradnja "novoga čovjeka" odgovor na sve.
Potreba formuliranja društvenog sustava vrijednosti, što znači i
normi društvenog morala, pitanje je koje se ne od jučer postavlja u
Kini okrenutoj reformskim procesima i otvaranju prema svijetu. Pritom
se neželjne forme društvenog ponašanja, od eksplozije kriminala do
prostitucije i narkomanije, uobičajeno tumače inozemnim utjecajima, pa
i kao smišljenu podvalu "Kini neprijateljskih sila". Odgovor na stanje
kakvo ono jest na razini prakse traži se u organiziranijem
sučeljavanju društva s negativnim pojavama, ali i u medijskom
njegovanju kulta uzornih građana koji ne pitaju za plaću i radno
vrijeme, predajući se bez ostatka izgradnji "socijalizma s kineskim
značajkama".
Na putu od isticanja društvenih uzora do uzornog življenja,
rezolucija o izgradnji "duhovne civilizacije" predstavlja kako jasan
politički program tako i zalaganje za potrebu boljeg kućnog odgoja.
Usvojena godinu dana uoči partijskog kongresa, ona predstavlja
dokument koji svojim isticanjem discipline, ideologije i uloge vojske
u promicanju "duhovne civilizacije" zavređuje pozornost. S druge
strane, primjenjivost rezolucije kao teksta za "opću uporabu" u
društvu toliko je široka da joj je uspjeh svakako osiguran. Jer, na
"duhovnu civilizaciju" poziva se već i istaknuti stručnjak za AIDS,
tvrdeći kako će ona pomoći smanjivanju broja zaraza kao posljedica
nesigurnog seksa i uzimanja droge. A u njezinu korist rade i seoske
"škole civilizacije" za odrasle, s ciljem da polaznike uvjere kako
civilizacija ne podnosi psovanje, bacanje opušaka ili pljuvanje po
ulici.
(Hina) mer br
181329 MET oct 96
(Hina) mer br