VJESNIK: IZBOR HRVATA U BIH

ZAGREB, 18. listopada (Hina) - Nedavno su se u domaćoj političkoj javnosti opet mogla čuti mišljenja kako postoje dvije hrvatske politike prema BiH. Neki politički čimbenici stalno ponavljaju priču o tobože deklarativnoj politici o cjelovitoj BiH koju državna politika iznosi javno i o djelovanju u cilju podjele BiH na kojoj ista radi tajnim diplomatskim kanalima, i to - s Miloševićem. Umjesto utemeljene analize hrvatske politike prema BiH (ako su to kadri napraviti), takvi sve svode na insinuiranje o tajnim dogovorima s Miloševićem koji su, po njima, determinirali politiku službenog Zagreba prema BiH, piše u današnjem Vjesniku Andro Ozretić te nastavlja: #L# Prava je istina da u odnosu prema BiH svih ovih godina postoje dvije različite politike, jedna je ona legitimna državna politika, a druga je ona dijela oporbene političke javnosti, stranaka i pojedinaca. Svojedobno je dr. Ivo Banac zapisao da se hrvatska politička javnost svrstava na one za i one protiv politike predsjednika dr. Franje Tuđmana prema BiH, izostavivši pritom omjer jednih i drugih, a i propustivši iznijeti stav Hrvata u BiH (nedavni su izbori u BiH demokratska potvrda njihovog stava znanog i otprije. Ona politika kojoj je 'krunski dokaz' tobožnji tajni dogovor o podjeli BiH zapravo pokušava obmanuti hrvatsku javnost radi prikrivanja javnih zabluda u odnosu na BiH, piše Ozretić, a zatim opisuje kakav je sadržaj te politike, koju on smatra "promašenom kada je u pitanju interes hrvatskog naroda u BiH. U vrijeme hrvatsko-muslimanskog sukoba oni su jednostrno optuživali hrvatsku stranu kao krivca, ne obazirzući se na islamski fundamentalizam koji je u cilju stvaranja islamske države u BiH zaprijetio zatiranjem hravtstva na stoljetnim ognjištima, i to nakon što su Hrvati prethodno odoljeli velikosrpskoj agresiji očuvavši tako i BiH. Pri tomu nisu ti hrvatski političari i stranke pokazali nimalo bratske ljubavi prema sudbini ugroženih sunarodnjaka, a još manje kršćanske solidarnosti, što taj narod teško može zaboraviti. Takvi su vlastitim zalaganjem za građansku BiH cijelo vrijeme bili glasnogovornici politike Alije Izetbegovića (kojemu je građanska samo sredstvo za ostvarivanje islamske BiH) praktično nudeći Hrvatima status nacionalne manjine kroz nekakvu kulturnu autonomiju, iako su Hrvati u BiH konstutitivan narod. Upravo to da je hrvatski narod u BiH suveren nisu štovali kada su sustavno navodili da osnivanje HR Herceg-Bosne vodi cijepanju BiH, što je, po njima, trebalo posljedično dovesti do cijepanja Hrvatske od strane pobunjenih Srba po 'sustavu spojenih posuda'. Ti isti ne samo da nisu razumjeli ili su svjesno negirali ustavnopravno određenje suverenog naroda i nacionalne manjine (valjda je i slabije upućenima znano da su Hrvati u BiH konstitutivan narod, a Srbi u Hrvatskoj nacionalna manjina), iz čega su nesvjesno ili svjesno izvlačili krive premise, nego su potpuno promašili rasplet 'krajinske' avanture pobunjenih Srba u 'Bljesku' i 'Oluji'. Lako se prisjetiti da su neki od tih političara i stranaka poradi vlastitog defetizma ili pritajenog jugoslavenstva zagovarali federalizaciju Hrvatske, što je svoje obličje poslije zadobila i u planu Z-4", navodi Ozretić i na kraju raščlambe piše: "Hrvatski je narod u BiH, odlučujući o vlastitoj sudbini, na demokratski način presudio i o vjerodostojnosti hrvatskog političkog dvopuća prema BIH. Ili, koristeći sintagmu dr. Banca, Hrvati iz BiH su vlastitim izborom sebe svrstali na stranu koja je za politiku predsjednika dr. Tuđmana. Oni su na toj strani još od 1990., svojim narodnim instinktom i razborom odbacujući putove koji vode samouništenju kroz ponore povijesnih promašaja kojih je bilo zahvaljujući dobrim dijelom i onima koji u prošlosti nisu znali promišljati sukladno ukupnim hrvatskim interesima. Što se tiče hrvatske politike prema BiH, predsjednik dr. Tuđman ju je i nedavno ocijenio kao jedinu moguću, a da tu činjenicu do danas neki nisu shvatili. Ipak je najvažnije da su je shvatili oni kojima je najvažnije, Hrvati u BiH, čija je politička zrelost izrasla iz tegobnoga povijesnog iskustva. Vrijeme bi bilo nekima shvatiti da hrvatska politika prema BiH nema stranački nego općenacionalni karakter, tako da tu ne bi smjelo biti presudno jesmo li po uvjerenju demokršćani, liberali, konzervativci ili socijaldemokrati, već da smo prije svega Hrvati". (Hina) mc 180809 MET oct 96