ZASTUPNIČKI DOM SABORA O DENACIONALIZACIJI

ZAGREB, 9. listopada (Hina) - Konačni prijedlog zakona o vraćanju i odšteti za oduzetu imovinu uz amandmane koje će hrvatska Vlada usvojiti, a koji bitno ne mijenjaju koncept zakona već dosljedno provode načelo naknade u novcu ili vrijednosnim papirima i iznimno u naturi, ravnoteža je između opravdanih zahtjeva za povrat imovine, ali i mogućnosti hrvatske države, istaknuo je na današnjoj sjednici Zastupničkog doma hrvatskog Sabora ministar pravosuđa Miroslav Šeparović. Nakon što je u ime Odbora za zakonodavstvo Vice Vukojević izvijestio o sedamdesetak amandmana tog Odbora, na zahtjev Vladimira Primorca u ime Kluba HSLS-a data je stanka kako bi se zastupnici upoznali i zauzeli stajalište o amandmanima. #L# Od uspostave hrvatske države pitanje denacionalizacije, odštete, naknade ili povrata oduzete imovine pobudilo je najveći interes hrvatske javnosti, naglasio je ministar Šeparović. Mišljenje je Vlade da je riječ o najsloženijom pravnom i političkom pitanju, koje dodatno opterećuju oštro suprostavljena mišljenja prijašnjih vlasnika koji očekuju povrat i sadašnjih korisnika koji traže zaštitu stečenih prava. Ministar Šeparović naveo je da je, prema dostupnim podacima, zahtjeve podnijelo 25.059 prijavitelja, a podnijeto je 67.433 prijave, od čega više od 1.800 za poduzeća, oko 14,5 tisuća za stanove i poslovne prostore, više od 49 tisuća za zemljište, te više od 1.700 za pokretnine. Rješenje što ga predlaže Vlada, naglasio je, imalo se u vidu da hrvatska država ima i druge prioritete, kao što su obrana, briga o stradalnicima domovinskog rata te svekoliki gospodarski razvoj, pa denacionalizacija ne smije biti ograničavajući faktor. Vlade je pri izradi konačnog prijedloga zakona polazila od pravnih i političkih načela da se ispravljanjem starih ne počine nove nepravde, kao vremensku granicu uzela je 15. svibnja 1945. godine. Načela su i da se denacionalizacijom ne stvaraju financijske obveze državi u mjeri u kojoj to nije nužno (zato naknada prvenstveno u novcu ili dionicama do maksimalno 3,7 milijuna kuna), polazi se od maksimalne zaštite stečenih prava (stanarima u nacionaliziranim stanovima dati pravo na otkup, dok bi se konfiscirani stanovi vraćali u vlasništvo, ali ne i u posjed), od vraćanja onoga što se može vratiti (poljoprivredno zemljište, šume, poslovni prostori), a pravo na povrat priznalo bi se samo hrvatskim državljanima. Kod stranih osoba Vlada predlaže načelo povrata ili naknade samo iznimno, kada se to utvrdi međudržavnim sporazumima, kazao je ministar Šeparović. Pojašnjavajući neka rješenja, naglasio je da će vraćanjem poljoprivrednog zemljišta i šuma Vlada iskazati skrb za selo i seljake. Osjetljivim je označio pitanje zemljišnih zajednica koje su 1947. ukinute i izgubile su pravni kontinuitet pa je sporno kome vratiti to zemljište, a Vlada smatra da tu imovinu ne treba vraćati, ali ostavlja mjesta za moguću odluku da se to zemljište prenese na jedinice lokalne samouprave i uprave. Kod stanova, naglasio je ministar Šeparović, Vlada je vodila računa o 150.000 stanara koji su se osjetili ugroženima pa se predlaže mogućnost otkupa stanova na kojima postoji stanarsko pravo, a vlasnicima isplata naknade i to 25 posto u gotovini, a ostatak u vrijednosnim papirima po izboru. Kod konfisciranih stanova povrat se temelji na načelu uređenja odnosa prijašnjeg vlasnika i stanara sukladno odredbama pratećeg Konačnog prijedloga zakona o najmu stanova. Kod poslovnih prostora, ministar ukazuje na dvojbu jer nema pravnog sljednika između sadašnjih dioničkih društava i prvih vlasnika, a s druge strane nisu isti ni obujam ni vrsta imovine. Po zakonu o pretvorbi, podsjetio je, u Hrvatskom fondu za privatizaciju rezervirane su dionice za takve slučajeve. Osvrćući se i na neke prigovore i prijedloge još iz prvog čitanja, ministar Šeparović je kazao da ne postoji ustavno-pravna obveza vraćanja, odnosno naknade za oduzetu imovinu. Zato je na primjedbe o maloj naknadi, upozorio da svako povećanje naknade ide na teret poreznih obveznika. Dodao je da nisu prihvaćene ni primjedbe o proširenju nasljednih redova, te primjedbe da se vremenska granica utvrdi i prije 15. svibnja 1945. Odbor za zakonodavstvo, izvijestio je Vice Vukojević, podupirući Konačni prijedlog zakona utvrdio je i podnosi amandmane (njih 70) kojima se na razvidan način utvrđuje vraćanje u vlasništvo, a kad god je to moguće i u posjed za konfisciranu imovinu s tim da to pravo može biti ograničeno samo odredbama predloženog zakona te iz razloga obrane ili nacionalne sigurnosti. Odbor, naglasio je, posebno podržava rješenja da se zakon odnosi na konfisciranu imovinu primjenom bilo kojeg propisa kao i u slučajevima oduzimanja bez propisa i bez pravnog osnova. Amandmanima Odbor uz ostalo predlaže promjenu naziva zakona u zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, te precizira odredbu prema kojoj je naknada za oduzetu imovinu prijašnjim vlasnicima u smislu zakona u načelu isplata u novcu ili vrijednosnim paprima, a iznimno u naravi. Odbor također amandmanom predlaže da se pravo na naknadu osim prijašnjem vlasniku daje samo nasljednicima prvog nasljednog reda, te precizira da bi zakon stupio na snagu 1. siječnja 1997. godine. (Hina) bn ds 091139 MET oct 96