JELJCIN I LEBED: HOĆE LI SLOŽENA IGRA PREDSJEDNIKA STAJATI FOTELJE?

ZAGREB, 7. rujna (Hina - Maša Taušan) - Tajnik ruskog Vijeća sigurnosti general Aleksandar Lebed, koji je javno izjavio da pretendira na mjesto šefa države te više i ne skriva nestrpljenje da zauzme fotelju koja pripada Borisu Jeljcinu, predsjedniku službeno zadovoljavajućeg zdravstvenog stanja a vidljivo vrlo upitnog, u ovom je trenutku osoba izolirana u državnoj upravi i političar bez stvarne moći. #L# General obnaša dvije, navodno važne dužnosti, ali se jasno vidi da njegove odluke mogu, ali i ne moraju biti provedene. On vodi mirovni proces s Čečenijom, pri čemu svaku njegovu odluku treba odobriti vlada ili predsjednik države. Uz to, on je na čelu ruskog Vijeća sigurnosti, savjetodavnog tijela zaduženog za koordinaciju politike nacionalne sigurnosti, ali ne može održati ni jednu plenarnu sjednicu tog tijela bez nazočnosti državnog predsjednika. Budući da Jeljcin više ne može biti na sjednicama, Vijeće sigurnosti neće se ni jednom sastati najmanje do početka 1997., te - posljedično - do tada neće moći donijeti ni jednu odluku. Lebed je, iako tajnik Vijeća, ipak u tom tijelu lišen stvarne moći. Jeljcin s Lebedom igra vrlo složenu igru - želi ga držati na stalnoj provjeri, ali ne i previše pritisnuti kako ga ne bi pretvorio u svojeg neprijatelja i suočio se s opasnošću da Lebed postane karizmatični oporbeni vođa. Želi ga zadržati uz sebe, ali mu ne daje mogućnost da pokaže svoje mogućnosti i političku težinu. Jeljcin ga ne želi pustiti jer - dok je Lebed unutar administracije, on nije vođa i ima točno određene dužnosti. Međutim, ako ode, može dobiti auru vođe svih oporbenih snaga i znatno oslabiti položaj vlasti. Lebed, pak, sadašnji politički položaj, bilo da ga smatra napredovanjem ili nazadovanjem, duguje isključivo Jeljcinu. Ušavši u Kremlj, general je napustio svoje mjesto u parlamentu i nema više političku stranku ni bazu na koju bi se mogao osloniti ako pređe u opoziciju. "Tko je Lebed ako sada ode?" pita se politički analitičar Aleksandar Konovalov. "On nema političku strukturu iza sebe ni način da izvrši pritisak. Ako da ostavku, a predsjednik se brzo oporavi, ima male izglede da djeluje i suočen je s mogućnošću da ga javnost brzo zaboravi jer su predsjednički izbori još daleko", ocjenjuje Konovalov. S druge strane, dok je na svojoj dužnosti, može mu se dogoditi da ga javnost, koja mu je u ovom trenutku naklonjena, poistovjeti s nepopularnom vladom. Ipak, ostavši na svojoj dužnosti, general ima medijsku pozornost te tako ostaje prisutan pred svojima mogućim glasačima. Isto tako, on ima mogućnost pokazati da je "čovjek od akcije" ako uspije ispuniti obećanja o borbi protiv kriminala i trajnom miru u Čečeniji. Lebed, naravno, stalnim balansiranjem u takvomu mutnom političkom ozračju ne može biti zadovoljan. Tako se krajem prošlog tjedna nije pojavio na sjednici novostvorenog Vijeća obrane, čiji je jedan od članova, a kojem je umjesto Jeljcina predsjedao premijer Viktor Černomirdin. Analitičari ocjenjuju da je razlog tome Lebedova želja da pokaže kako je vrlo loše volje zbog svojeg statusa. Naime, Vijeće obrane, kako se ocjenjuje, stvoreno je kao protuteža Lebedovu Vijeću sigurnosti budući da to tijelo, sastavljeno od najvažnijih ministara i šefova službi zaduženih za sigurnosna pitanja, može zasjedati pod predsjedavanjem premijera te tako djelovati i za vrijeme bolesti Borisa Jeljcina. Osim toga, Jeljcin je imenovao svojeg savjetnika Jurija Baturina, predstavnika tvrde linije tijekom čečenskog sukoba te tako mogućega Lebedova protivnika, tajnikom Vijeća obrane. Baturin je također imenovan na čelo povjerenstva zaduženog za imenovanja na vojne dužnosti, odnosno na dužnost koja je prije njega pripadala Lebedu. Prošlog tjedna Jeljcin je primio generala, te u obraćanju na televiziji nakon sastanka kritizirao arogantno stajalište svojega sugovornika, koji je zaprijetio da će dati ostavku u znak prosvjeda zbog promocije Baturina, te ga također optužio da ne surađuje dovoljno čvrsto s vladom. Lebed je, dakle, potencijalni protivnik vlasti, ali njegova je teškoća što je izoliran, što ne može računati ni na koga unutar Kremlja i što nema prijatelja, pisao je nedavno glavni urednik političkog tjednika "Itoguj" Sergej Parhomenko. Budući da je morao tražiti potporu izvan državnih struktura, on se približio bivšem šefu predsjedničke garde Aleksandru Koržakovu koji je u ovom trenutku u nemilosti, ali koji ima veliku financijsku moć i nekoliko kompromitirajućih dosjea o važnim političarima. Koržakov, nekadašnji "najbolji prijatelj" i sjena predsjednika države, u interviewu koji je krajem rujna dao dnevnom listu "Komsomolskaja Pravda" rekao je da smatra Lebeda potencijalnim nasljednikom Jeljcina. Naravno, uz njegovu veliku financijsku pomoć za koju bi zauzvrat dobio mogućnost uspona u državnoj hijerarhiji. Hoće li Lebed-Koržakov zaista biti pakleni par koji će ciljati na Kremlj, ostaje pitanje koje će riješiti bliža ili dalja budućnost. Uglavnom, ako u tome uspiju, obojica će imati ono što žele - Lebed predsjedničku fotelju, a Koržakov službeni državni "broj dva". (Hina) maš sb 071307 MET oct 96