(od dopisnika Hine Branka Merlina)
PEKING, 3. listopada (Hina) - Potreba stalnog diplomatskog i medijskog
uvjeravanja svijeta da Kina jest čimbenik regionalne i globalne
stabilnosti, drugo je lice one iste medalje čije je naličje tvrdnja o
"kineskoj prijetnji". Riječ je o stajalištu po kojem golema i
mnogoljudna, komunistička Kina, izrastajući u svjetski značajnu
gospodarsku silu ubuduće i ne bi morala pribjegavati diplomatskim
finesama u svojim odnosima sa susjednim državama, namećući im
jednostavno svoju volju, po potrebi "agumentiranu" i vojnom silom.
Nasuprot logici po kojoj kineski gospodarski razvoj u sebi krije
prijetnju regionalnoj stabilnosti, predsjednik Kineske akademije
društvenih znanosti Hu Sheng, u jednom ovih dana objavljenome članku,
reći će kako iskustvo dokazuje da je u ovom stoljeću Kina bila teret
svijetu i čimbenik nestabilnosti samo do 1949. i osnutka NR Kine, dok je
bila slaba, podijeljena, siromašna i nesposobna rješavati svoje
probleme. Da Kina može pridonositi razvoju i miru u svijetu, kaže
akademik, njezini stanovnici moraju razmjerno pristojno živjeti, u
prvom redu biti siti, a zemlja mora biti sposobna za samoobranu u
mjeri dovoljnoj da odvrati mogućeg agresora.
Da je upravo gospodarski razvoj faktor bez kojega nema stabilne
Kine, a onda ni stabilnosti u regiji i šire, tvrdnja je službenog
Pekinga koji rado postavlja retoričko pitanje nije li današnja Kina
čimbenik stabilnosti već po tome što na sedam posto svjetskih obradivih
površina uspješno prehranjuje 22 posto svjetskog stanovništva. Uz to,
smatra se, kako bi ona mogla biti faktor nestabilnosti, ako za
dinamični gospodarski razvoj, na koji je s pravom ponosna, uz
unutarnju stabilnost, prije svega treba mir u svojem međunarodnom
okružju?
Ako su točna inozemna predviđanja, Kina bi se, kako navodi
predsjednik Kineske akademije društvenih znanosti, uz zadržavanje
godišnje stope gospodarskog rasta od devet posto, po vrijednosti
ukupnog nacionalnog proizvoda uvrstila među vodeće zemlje svijeta
20-ih godina idućeg stoljeća. Ali, upozorava akademik, po kriteriju
dohotka po stanovniku ona će još uvijek biti zemlja u razvoju, a
njezina će obrambena moć daleko zaostajati za velikim vojnim silama.
Svjestan koliko još treba da bi se sredinom 21. stoljeća ostvarile
prognoze Deng Xiaopinga o "velikoj i uspješnoj" Kini, Peking u svojim
reagiranjima na tvrdnje o "kineskoj prijetnji" sve češće u njima
prepoznaje prste SAD-a i Japana. U tom smislu službeni tisak u
analizama i komentarima optužuje SAD i zbog igre na kartu disidenata i
ljudskih prava i zbog potpore tibetanskim i tajvanskim separistima.
SAD se optužuje zbog pokušaja destabilizacije Kine, sračunate i na
podrivanje poretka i na usporavanje gospodarskog razvoja, kao i zbog
plašenja kineskih susjeda nepredvidivim posljedicama prerastanja Kine
u silu kakva dosad nikad nije bila.
Samoj Kini, optuživanoj zbog kršenja ljudskih i manjinskih prava te
gušenja demokracije, ali i širenja nuklearne tehnologije, oružanih
prijetnji tajvanskoj demokraciji, krijumčarenja oružja u SAD, u njezinu
dokazivanju da svojim razvojem koristi i drugima, umjesto da
predstavlja prijetnju, ne preostaje drugo do li stalna uvjeravanja i
vješta diplomacija. Isto vrijedi i za rješavanje sadašnjeg spora s
Japanom oko otoka Diaoyu. Dodaju li se tome i problemi s Tajvanom,
Dalaj Lamin angažman u internacionalizaciji pitanja Tibeta, sporenja
sa susjedima oko dvije skupine otoka u Južnokineskom moru, kao i
proces razgraničavanja s nizom susjednih država, problema je dovoljno
i za diplomaciju kakvu ima Kina. A, uz to, i ništa manje prilike za
isticanje "hegemonističke" prirode američke politike, ili za
ukazivanje na tendenciju oživljavanja japanskoga militarizma.
(Hina) mer br
031601 MET oct 96
(Hina) mer br