ZAGREB, 2. listopada (Hina) - Današnji je "Vjesnik" objavio razgovor
Dražena Ćurića sa Živkom Kustićem, uvoničarom 'Glasa koncila'.
Neposredan je povod polemika što se vodi između njega, nadbiskupa u
mirovini Frane Franića i novinara 'Obzora' i 'Večernjeg lista' Milana
Ivkošića, a razgovaralo se i o odnosu Katoličke crkve i hrvatske
vlasti, ocjenama predsjednika HHO-a I. Z. Čička i drugim temma.
Iz razgovora izdvajamo Kustićev komentar Franićeve ocjene da on svojim
napisima pomaže komunistima da dođu na vlast. "Kad sam vidio taj
naslov počeo sam se gotovo grohotom smijati. Tko god me pratio, tko
god me godinama zna, tko god je čitao moje knjige i članke, taj mora
reći: dečki se ili šale, ili ne znaju što govore. Ili se mora upitati:
kome to služi? Što se pak tiče nadbiskupa Franića, usuđujem se reći da
ga je netko ružno izmanipulirao. (...) Ne bih nagađao tko je to. To
moraju biti prilično utjecajni ljudi. Oni svakako imaju utjecaja u
uredništvu, recimo 'Večernjeg lista'. Ali, ne samo u njemu. Žele
sustavno rušiti ugled i 'Glasa Koncila' i mene osobno. Očito žele
vršiti politički pritisak na biskupe ne bi li se oni politički
angažirali. U ovom slučaju protiv oporbe. A gotovo istodobno, s
nedavnim štrajkom glađu ing. Kokića, doživjeli smo jedan vrlo sustavan
i promišljen pritisak na Crkvu od stanovitih krugova iz oporbe. Dakle,
Crkva je izvrgnuta pritisku od ljudi koji se proglašavaju
državotvornima (ne kažem iz vlasti), ali i drugih, koji žele politički
djelovati protiv stranke na vlasti. I jedni i drugi su valjda toliko
umorni da ne znaju što će, pa hoće da im Crkva pomogne. A Crkva ne
želi biti uvučena u međustranačku borbu. Prema tome, kada Franić traži
da biskupi označe Tomca kao ateistu za koga se ne smije glasovati,
onda je to pokušaj da Crkva na političkom području diskriminira ljude
prema njihovom vjerovanju".
O tvrdnji nadbiskupa Franića da neizjašnjavanje Crkve vodi u
svojevrsni vjerski indiferentizam, Kustić kaže: "On indiferentizam
povezuje s mojim upozorenjem da Crkva i država ne smiju vršiti
diksriminaciju na temelju vjerovanja i nevjerovanja, jer je II.
Vatikanski sabor u svojoj izjavi o vjerskoj slobodi stavio jasan nauk
da svaki čovjek smije pripadati bilo kojoj vjeri i da mu državna i
crkvena vlast tu slobodu ne smiju oduzimati. Razumije se da bi mi
kršćani željeli da svi budu kršćani. Uvjereni smo duboko da je naša
vjera prava. Ali, ne smijemo vršiti dikriminaciju. Ne smijemo ni
pomisliti da se Crkva ponaša kao državna crkva, ili da govori za
nekoga da ne može biti dobar političar jer ne ide u Crkvu. Osim toga,
čovjek može i mijenjati mišljenje. To bi u krajnjoj liniji značilo
uvođenje inkvizicije u politički život, jer bi ljudi bili žigosani
prema tome kakvi su vjernici. Franić to nije razlikovao i mislio je da
time želim kazati da se ljude ne smije upozoravati da nije isto
vjerovati ili nevjerovati".
(Hina) dd
020804 MET oct 96
(Hina) dd