PEKING, 21. rujna (Hina) - Petodnevno zasjedanje 96. konferencije Interparlamentarne unije završeno je u petak usvajanjem tri rezolucije: o većoj zaštiti ljudskih prava, posebno prava žena i djece, o načinima osiguravanja prava na
hranu, u uvjetima globalizacije gospodarstva i liberalizacije trgovine, te zabrani nagaznih mina i njihovom uklanjanju iz humanitarnih razloga.
(OD STALNOG DOPISNIKA HINA-E, BRANKA MERLINA)
PEKING, 21. rujna (Hina) - Petodnevno zasjedanje 96. konferencije
Interparlamentarne unije završeno je u petak usvajanjem tri
rezolucije: o većoj zaštiti ljudskih prava, posebno prava žena i
djece, o načinima osiguravanja prava na hranu, u uvjetima
globalizacije gospodarstva i liberalizacije trgovine, te zabrani
nagaznih mina i njihovom uklanjanju iz humanitarnih razloga. #L#
To su, uz raspravu o političkim, gospodarskim i društvenim prilikama
u svijetu, bile i glavne točke dnevnoga reda skupa u Pekingu, u čijem
je radu sudjelovalo i hrvatsko izaslanstvo koje je vodio dr. Mate
Meštrović, zastupnik u Županijskome domu Sabora.
Usvojenim rezolucijama, Interparlamentarna unija koja sada okuplja
predstavnike iz 135 država, još jednom je skrenula pozornost na akutne
probleme svijeta čija je petina stanovnika pothranjena, petina
nepismena, i u kojem milijarda ljudi živi bez odgovarajuće liječničke
zaštite. I zauzela se za njihovo rješavanje. Doduše, rezolicije
Interparlamentarne unije za parlamente i vlade nemaju obvezujuću
snagu, što znači da neposredno neće nikoga ni nahraniti, ni zaposliti,
ni ozdraviti. Njihova je svrha pozivati na zakonodavnu i političku
akciju, i rješavanje globalno uočenih problema koji muče svijet u ovo
naše vrijeme neviđenog znanstvenog i tehnološkog razvitka.
Upravo zbog neobvezujućeg karaktera dokumenta koje usvaja, neki u
Interparlamentarnoj uniji vide samo debatni klub, dok drugi kao njezinu
nesumnjivu vrijednost ističu mogućnost osobne razmjene mišljenja među
parlamentarcima iz različitih država, te različitih idejnih i
stranačkih profila. Sve je to, ističe se, solidan temelj za razvoj
parlamentarne diplomacije i dijaloga, kojeg u svijetu kakav jest nikada
nije previše.
Upravo mogućnost boljeg uzajamnog poznavanja u svakoj su prilici
isticali kineski domaćini konferencije u Pekingu, okupivši po prvi put
svjetske parlamentarce u svojoj sredini. Ipak, nudeći gostima i obilje
pisanih materijala o kineskom parlamentarnom ustroju, o zaštiti
ljudskih prava u Kini i o Tibetu kao neodvojivom dijelu kineskog
teritorija, pozive nekih parlamentaraca (primjerice norveškog,
austrijskog i estonskog) da otvore dijalog s Dalaj Lamom i porade na
zaštiti ljudskih prava u Kini domaćini nisu ocijenili kao
dobronamjerne.
Primjer je to kako dijalog jest dijalog, ali države su države, pa u
općoj raspravi o prilikama u svijetu ni ovdje nisu izostala verbalna
sučeljavanja, za koja upućeni kažu da su uobičajena na ovakvim
sastancima. Ruski je govornik nalazio zamjerke proširenju NATO saveza,
na primjer, Argentinac je imao što reći Britancu glede Maldiva, Panama
je kritizirala američki hegemonizam, Meksiko se pitao tko profitira od
trgovine drogom ako 15 posto zarade ostaje u Latinskoj Americi, a 85
posto u SAD, i tako dalje. Napokon, da svi ne misle jednako, pokazala
je i rezerva koju je kinesko izaslanstvo izrazilo glede rezolucije o
zabrani nagaznih mina, smatrajući ih legitimnim obrambenim sredstvom,
posebno kod država s dugačkim kopnenim granicama.
Raznolikost mišljenja i množina postavljenih pitanja, sigurno su
dvije najvažnije značajke proteklog skupa. Ako o pravu na hranu ovisi
sam život, rečeno je, sramotno je da milijarda triso milijuna ljudi
nema niti jedan američki dolar za dnevno preživljavanje, dok pritom 75
posto siromašnih u svijetu živi na selu, gdje se hrana i proizvodi.
Hoće li globalizacija privrede i liberalizacija trgovine, koje su na
djelu, te probleme smanjiti ili čak povećati otvoreno je pitanje.
Rastuće potrebe za hranom, uz istodobnosmanjivanje obradivih površina
i manjak vode, morali bi biti poticaj za akciju. Ostaje pitanje kako
je osigurati u svijetu koji bilježi rastući jaz između bogatih i
siromašnih, koji se plaši novih blokovskih podjela (čak u Europi), a
uočavajući dvostruke standarde u politici, u kojoj još važe pravila
jačeg, izražava i bojazan da globalizacija vodi dehumanizaciji
politike.
Kako onda u uvjetima globalizacije privrednih tokova pomoći zemljama
u razvoju u hvatanju koraka s tržišnim privredama, i osigurati da puko
siromaštvo u nizu država ne zaustavi razvoj parlamentarne demokracije,
pitali su jedni. Kako iskorijeniti dječji rad, olakšati položaj žene,
riješiti probleme terorizma, svakovrsne diskriminacije, droge,
korupcije? Kako svijet osloboditi nuklearne prijetnje ili kako
zaštititi okoliš? Sva su ta pitanja - uz još mnoga druga - postavljena
ne prvi put, već kako još jedno snažno upozorenje parlamentaraca da
bez željenih rješenja svijetu prijeti nimalo ružičasta budućnost.
(Hina) mer dr
210933 MET sep 96
(Hina) mer dr