NOVI KINESKI BOGATAŠI: "ČASNO JE BITI BOGAT"

(od dopisnika Hine Branka Merlina) PEKING, 28. kolovoza (Hina) - U pravom obilju tiska što se danas na šarenim uličnim tezgama nudi kineskom čitatelju, mameći i štivom i fotografijom, najnoviji broj časopisa "Bogatstvo" osvanuo je čitav posvećen kineskim bogatašima. #L# "U Pekingu su oni s najviše novca. U Guangzhouu oni koji najviše troše. U Shenzhenu oni koji najviše vole novac. U Shanghaiu pak oni koji o novcu najviše znaju", tvrdi "Bogatstvo", naslovivši broj o istaknutim poduzetnicima iz zemlje koja se trudi oko izgradnje "socijalizma s kineskim značajkama" jednostavno i dojmljivo: "Bogati i moćni". Već na prvoj stranici pregledno iskazane brojke opravdavaju nasmiješena lica na 120 stranica predstavljenih četrnaest muškaraca i jedne žene: njihova ukupna imovina premašuje naime 14 milijardi juana, odnosno više od milijardu sedamsto milijuna američkih dolara. Pritom se najbogatiji na popisu diči s tri i pol milijarde juana, a slijede ga onaj s dvije milijarde, pa s milijardu osamsto te onaj s milijardu dvjesto milijuna. Imovina četvorice sljedećih iznosi okruglo po milijardu, dok se do kraja tablice nižu oni s imutkom od pola milijarde do stotinu milijuna juana (dakle s najmanje 12,5 milijuna dolara). Svi jednako elegantni na fotografijama snimljenim u raskošnim uredima, a jednako ozbiljni na onima snimljenim u društvu s državnim i partijskim dužnosnicima (ne zna se tko koga više treba), kineski su bogataši sve što imaju stekli tijekom posljednjih petnaestak godina. Oni su najveći baštinici Deng Xiaopingove parole "časno je biti bogat", gospodarskih reformi čija dinamika prekraja lice i svijest Kine te otvaranja prema svijetu koje je Kinu definitivno gurnulo sa startne crte u utrku za što bolji plasman na međunarodnom gospodarskom polju. Uostalom, bez svega toga ne bi bilo ni časopisa "Bogatstvo", uredništvo kojeg se nalazi u Shenzhenu, ponosu kineskih reformista. Narastavši od zapuštenog gradića na granici s Hong Kongom u danas višemilijunski grad, Shenzhen, kao središte istoimene posebne gospodarske zone oko njega, dokaz je mogućnosti i ispravne gospodarske strategije zemlje. Upitne političke posljedice uvođenja tržišta u centraliziranu državu pod komunističkom vlašću, drugo su pitanje. Očito je ideja gospodarski snažne i svjetski relevantne Kine prevagnula nad ideološkim čistunstvom iz Maove ere: Kina se mijenja, tranzicija je na djelu, a opći se napredak u tom smjeru cijeni i vrtoglavim bogatstvom pojedinih poduzetnika. Iako su, uz uspone i padove, bogatstvo stjecali baveći se različitim poslovima, najbogatijim Kinezima zajednička je spremnost na brzo uočavanje prilike koju tržište nudi, što znači i djelovanje diljem Kine, gdje god se može "pokupiti" novac. Uz to, više ni granice nisu prepreka: zarađuje se i na poslovima od Rusije i SAD-a do Kazahstana, kao i u Japanu, Hong Kongu, Maleziji, Južnoj Koreji i Singapuru. Investicijski i financijski poslovi, brodarske tvrtke, dionice u stranim zrakoplovnim kompanijama i željeznicama, stanogradnja i nekretnine, vanjska trgovina, turizam, prehrana, bezalkoholna pića, stočna hrana, kišobrani, staklane i tkaonice, lijekovi i konfekcija, sve su to područja na kojima se okušala većina njih. Zarađivali su i na telekomunikacijama, bioinženjeringu, razvijanju softwarea, elektronici i filmskoj industriji, bogatili se i ulaganjem u taksi službu i proizvodnjom skupocjenog rezbarenog namještaja, farmama kokoši i tiskarama. Dok jedan od kineskih bogataša s popisa časopisa "Bogatstvo" radi na doktoratu, uz trojicu fakultetski obrazovanih i jednu kućanicu, kako se glede školske spreme predstavlja jedina dama na popisu, ostali su završili srednju školu, ili su bar krenuli u nju. I rano uspjeli, jer prosječna dob sugovornika u "Bogatstvu" iznosi samo 44 godine; najstariji je rođen 1942., najmlađi 1968. Među njima su i jedan politički zatvorenik iz doba "kulturne revolucije"; ugledni i nagrađivani televizijski i filmski scenarist; jedan kojega je žena ostavila kad su joj dojadila njegova poslovna putovanja; pa čovjek koji je prvi u Kini kupio vlastiti porsche... I gotovo svima je zajednička odluka da u jednom trenutku ostave ono čime su se bavili te da se posvete biznisu. Ili, modernom frazom rečeno, da se "bace u more". Rezultati se vide. Najstariji i najbogatiji na popisu, Rong Zhijian, sin kineskog potpredsjednika Rong Yirena (na ovom popisu iznimka po naslijeđenim obiteljskim vezama), za "Bogatstvo" je izjavio kako je oduvijek bio kapitalist. Danas su to, na ponos Kine, i njegovih trinaest kolega i jedna kolegica. (Hina) mer br 281145 MET aug 96