DNEVNI PREGLED 159. 16. KOLOVOZA 1996.

NJEMAČKI RADIO - RDW 15. VIII. 1996. Hrvatski predsjednik je nakon sastanka sa Miloševićem u Ženevi ponovio ono što je javnosti otkrio već nakon susreta u Ateni. Potpisivanje ugovora o normalizaciji i uspostavljanju diplomatskih odnosa između Savezne Republike Jugoslavije i Hrvatske trebalo bi biti u Beogradu 23. kolovoza. I Franjo Tuđman je jučer govorio o važnom skupu u Ženevi. Demantirao je da je u Ženevi bilo pritisaka na hrvatsku delegaciju i istaknuo da je Zagreb spreman na konstruktivan prilaz rješavanju krize, ali da, kako se izrazio, ne može oduastati od važnih interesa hrvatskog naroda u matičnoj državi i Bosni. O hrvatskim reakcijama na jučerašnji skup u Ženevi, naš suradnik iz Zagreba Žarko Modrič. "'Sastanak u Ženevi bio je još jedan korak u učvršćenju Federacije BiH, veliki uspjeh hrvatske diplomacije i hrvatske politike.' To je kratka ocijena ženevskog sastanka, koju je na pulskom aerodromu po povratku dao hrvatski predsjednik Tuđman. On je priznao da je u razgovorima s muslimanskim vodstvom bilo teškoća, ali se pohvalio zajedničkom izjavom, kojom je, kako jer rekao, sve riješeno. Tuđman je naglasio da će se funkcije Republike Bosne i Hercegovine i hrvatske Herceg-Bosne do kraja mjeseca prenijeti na Federaciju Bosne i Hercegovine, čime će biti zagarantirana puna ravnopravnost hrvatskog naroda u Federaciji i povezivanje Federacije s Hrvatskom. Ta se izjava ne podudara s riječima američkog državnog tajnika Warrena Christophera, koji naglasio da će se do kraja mjeseca ukinuti Herceg-Bosna, ali već je postalo uobičajeno da se izjave poslije zajedničkih sasatanaka podosta razlikuju. Tuđman je u Ženevi s Christopherom razgovarao i o istočnoj Slavoniji. Prema njegovim riječima on je Christopheru rekao da Zagreb neće pristati na još godinu ili šest mjeseci produženja mandata privremene uprave Ujedinjenih naroda. Razlozi za to su i ekonomske naravi, jer Hrvatska mora plaćati velike troškove Ujedinjenih naroda, kao i pomoć za oko 80 tisuća prognanika, pa želi što prije završiti proces reintegracije. Zagreb će pristati na tri mjeseca produženja mandata, ali želi izbore već u prosincu. Tuđman je objasnio Christopheru i da Hrvatska surađuje s Međunarodnim sudom u Haagu, ali da se od Zagreba ne može tražiti da pošalje sve svoje optužene ratne zločince, ako to ne učine i drugi. Tuđman je jednu rečenicu posvetio i svom, kako je rekao kratkom susretu s Slobodanom Miloševićem. Na tom je sastanku dogovoreno da se normalizacija nastavi u duhu atenskog dogovora, što bi trebalo značiti da će se 23. kolovoza hrvatski šef diplomacije Granić doći u Beograd da bi se uspostavili diplomatski odnosi. *** Domaćin trojice predsjednika u Ženevi, američki šef diplomacije Warren Christopher, pokazao se nakon jučerašnjeg skupa kao optimista. Završivši razgovore s Izetbegovićem, Tuđmanom i Miloševićem, Christopher je izjavio: 'Tri strane su obećale da će osigurati slobodu kretanja za sve građane i slobodan pristup glasačkim mjestima u cijeloj zemlji. Također su se složili da će poduzeti korake da zaustave nasilje, kao i prijetnje i zastrašivanja političara opozicije, novinara ili nacionalnih grupa. General Georg Joulwan je utvrdio da IFOR planira igrati značajnu ulogu u pripremi izbora... Komentator radio postaje Deutsche Welle Heidnold Streier? razmatrao je nakon jučerašnjeg skupa koji je inicirao Washington, tko će preuzeti ulogu koju u Bosni sada imaju Sjedinjene američke države. Odgovor je jasan. Nitko. Englezi i Francuzi su već na licu mjesta nazočni najvećim mogućim brojem vojnika. Nijemci se iz povijesnih razloga ne žele više angažirati u Bosni. Još važnije je da Europa još uvijek nema zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku, i to kako Europska zajednica tako ni Organizacija za europsku sigurnost i suradnju. Kada se Amerikanci zaista povuku iz strateški značajnog područja na sjeveru Bosne, postoji opasnost da zemlja ponovno padne u rat. *** U Mostaru je jučer napokon održana povijesna zajednička sjednica hrvatsko-muslimanskog Gradskog vijeća, na kojoj je izabran zajednički gradonačelnik. Obzirom na sve pripreme uoči zasjedanja, moglo bi se očekivati da se kaže: 'Poslije te sjednice ništa više neće biti isto.' Ali postoje svi razlozi da se kaže: 'Poslije sjednice sve će biti isto kao što je i bilo, barem u skoroj budućnosti.'Izvještaj Martina Bauera. "Sinoć se je konačno ostvarilo ono što je prije nekoliko mjeseci dogovoreno. Hercegovački grad Mostar ponovno ima zajedničkog gradonačelnika. Gradsko vijeće jednoglasno je glasalo za Hrvata Ivicu Prskala. Ovaj gradski političar kojeg drže za administrativnog stručnjaka, dosad se javno gotovo nije ni pojavljivao. Za njegovog zamjenika je, u skladu sa dogovorom, izabran Musliman Safet Oručević. On je dosad bio gradonačelnik muslimanskog, istočnog dijela Mostara. Rezultatima osmosatne sjednice Gradskog vijeća gotovo cijelog jučerašnjeg dana prethodili su teški pregovori između dvije protivničke stanke, Muslimana i Hrvata. Muslimani su tražili garancije da će guverner Upravnog okruga Neretva kojem pripada Mostar i nakon općih izbora u Bosni 14. rujna ostati Musliman. To je bilo dogovoreno još prije tjedan dana u okviru političkog sporazuma između Hrvata i Muslimana uz posredovanje Europske zajednice. Što stoji iza ovog zahtjeva za garancijom? Na izborima 14. rujna bit će izabrana i kantonska vijeća koja će postaviti nove guvernere kantona. Kako Hrvati u kantonu Neretva predstavljaju većinu, apsolutno je moguće da hrvatska stranka HDZ ovdje osvoji većinu. Time bi prijetila opasnost da nadležni guverner upravog okruga Mostar postane Hrvat, budućnost koji su Muslimani željeli isključiti odgovarajućom garancijom od strane Hrvata. Pod posredništvom specijalnog izaslanika Europske zajednice Martina Garoda, Hrvati su konačno dali tražene garancije. Obje strane su, prema Garodovom mišljenju, pritom učinile značajne ustupke. Međutim, nije poznato na što je on konkretno mislio. Izborom gradonačelnika od strane Gradskog vijeća formiranog još 30. lipnja, trebalo bie da se stvore temelji za vlastitu upravu u Mostaru. To su dosada bojkotirali Hrvati, koji nisu priznali rezultate gradskih izbora zbog neregularnosti izbornog mjesta u Bonnu. To je izazvalo tešku političku krizu, koja zamalo nije dovela do povlačenja uprave Euopske zajednice iz Mostara, a koja je prije tjedan dana završena kompromisnim rješenjem. Ovo predviđa da se poslije izbora zajedničkog gradonačelnika rad Gradskog vijeća prekine do daljnjeg. Znači, Gradsko vijeće će nastaviti s radom tek kada najviši sud muslimansko-hrvatske Federacije donese presudu o hrvatskom opovrgavanju izbora. Međutim, taj sud još ne postoji. Upravo će na tom mjestu izbiti najvjerojatnije novi sukob, naime, prilikom imenovanja sudaca vrhovnog suda Federacije."(RDW) GLAS AMERIKE - VOA 15. VII. 1996. Dio razgovora Ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske Mate Granića sa Zdenkom Novačkim. ...- Gospodine ministre, spomenuli ste suradnju Hrvatske sa Sudom za ratne zločine, a i čuli smo da je državni tajnik izrazio amričko nezadovoljstvo činjenicom da se osobe osumnjičene za ratne zločine slobodno šeću Hrvatskom? Je li američka strana tražila jučer poduzimanje određenih mjera u tom smislu? = Gospodin državni tajnik je razgovarao sa predsjednikom Tuđmanom globalno, gdje je tražio suradnju Republike Hrvatske, a isto tako je tražio i neka objašnjenja. Republika Hrvatska surađuje sa Sudom u Haagu otpočetka. Donijela je Zakon o suradnji sa Sudom, general Blaškić je sam otišao u Haag. Isto tako je na teritoriju Republike Hrvatske uhapšen i vodi se sudska procedura za izručenje gospodina Aleksovski, a što se tiče nekih ljudi koji su optuženi, mi smo izvijestili da su oni bili u Republici Hrvatskoj, nekoliko njih, međutim donošenjem zakona ti ljudi su otišli u Federaciju, odnosno u Bosnu i Hercegovinu. Mi nemamo spoznaje da se oni nalaze u Republici Hrvatskoj, prema tome mi smo dodatno ukazali dosad na neke nelogičnosti Suda za ratne zločine, a to znači da nitko nije optužen za zločine nad hrvatskim narodom u Bosni i Hercegovini, niti jedan čovjek. A mi smo dali preko tisuću dokumenata, odnosno Hrvati iz Bosne i Hercegovine, ali jednako tako i dokumente koje smo mi imali smo predali. O tome treba voditi računa iako je bilo više puta istaknuto od Suda da će biti podignute optužnice. Isto tako su samo četiri čovjeka optužena za Ovčaru i Milan Martić, za sve zločine koji su učinjeni '91. godine, posebno u Republici Hrvatskoj. To bitno otežava, isto tako nama otežava provođenje, naravno, svih odluka Suda za ratne zločine, međutim, ni stojimo vrlo čvrsto da ćemo svoje obaveze prema Sudu za ratne zločine ispunjavati. *** Nakon jučerašnjeg izbora Ivana Prskala za gradonačelnika Mostara, s njim je razgovarao naš izvjestitelj Pejo Gašparević. - Gospodine Prskalo, što kao gradonačelnik namjeravate uraditi u Mostaru? = Kao novi gradonačelnik grada Mostara, obzirom na naše velike poteškoće, velike poslove, velike zadatke, namjeravamo se najprije suočiti sa pravim stanjem na terenu, da vidim zapravo što sam to dobio u zadaću, koji su stvarni problemi na terenu i tada bi pristupio rješavnju tih problema, jer trenutno onako kako bih ja ocijenio ... - Na koji se način, po vašem mišljenju mogu rješavati mostarske teškoće? = Moram naglasiti da sam komunalac, odnosno operativac i da ću se više baviti operativom i rješavanjem stvarnih problema koji su značajni za život građanstva i mogu se riješavati samo radom, upornošću i dobro razrađenom tehnikom rješavanja problema po oglasima?, sa uvažavanjem pravog odabira ljudi koji će biti ... - Što Vi u ovom trenutku, kao gradonačelnik Mostara, htjeli učiniti za grad na Neretvi? = U ovom trenutku bilo bi navažnije poboljšati život i uvjete za život svih građana grada Mostara. Kada bi to uspijelo u što kraćem roku ... - Što ćete učiniti u vezi ... odnosa u Mostaru? = Moram kazati da rješavanje tih odnosa neće biti jednostavno. To nije moguće ..., to je posao koji je započet i dugo rješavao prije mene, zahvaljujem se tim ljudima koji su radili na tim poslovima, dosadašnjem gradonačelniku Miji Brajkoviću, Safetu Oručeviću i svim njihovim suradnicima, jer držim da su puno toga riješili prije mene, a isto tako smatram da će nastaviti, zajedno sa mnom da ostali i sa ostalim suradnicima koji budu dodijeljeni da rade s nama pokušati da što prije riješimo stanje i sporove koji će se u narednom periodu riješavati između nas. Ja sam svjestan, kako sam sad ja, kao Hrvat prvi gradonačelnik grada Mostara, dobijenom podrškom... hrvatskog naroda, isto tako, što sam i prijatno iznenađen i muslimanskog naroda, znači jednoglasno. To mi daje snage i uvjerenje da ću puno lakše provoditi neke svoje odluke na terenu, jer vjerojatno uživat ću povjerenje ...(VOA) BRITANSKI RADIO - BBC 14. VIII. 1996. Pregled tiska The Times i The Guardian donose kratka izviješća svojih dopisnika o inspekciji vojnog kompleksa bosanskih Srba u Han Pijesku, koju su jučer izvršili vojnici IFOR-a. The Times naglašava kako je najavljena inspekcija označila samo inspekciju, a ne i akciju za uhićenje generala Ratka Mladića čiji je to stožer. Isti list piše da NATO nije sklon akciji uhićenja generala Mladića, budući da je on, kako kaže kultna osoba među bosanskim Srbima te da bi njegovo uklanjanje podijelio vojsku bosanskih Srba, čime bi ona postala teže savladiva. The Guardian javlja da se IFOR i dalje nalazi u najvišem stupnju pripravnosti, unatoč jučerašnjoj odluci čelništva bosanskih Srba da ipak dozvoli inspekciju kompleksa u Han Pijesku. U The Independentu Christopher Bellamy tvrdi da su čelnici bosanskih Srba svoje mišljenje promijenili nakon što su Pale u ponedjeljak poslije podne posjetili glavni tajnik i vojni zapovijednik NATO-a Xavier Solana i general George Joulwan. Iako je pristanak dat još u ponedjeljak, trebalo je vremena, kako je to čest slučaj u Bosni da se odluka prenese zapovijednicima na terenu, piše Bellamy i dodaje da izvori NATO-a u Sarajevu tvrde da je taj pristanak na inspekciju iznenadio većinu srpaskih čelnika. Jučerašnji odlazak britanskog generala Michaela Walkera s predsjednicom Republike Srpske Biljanom Plavšić u Han Pijesak, bio je jednim dijelom test i njene stvarne moći na mjestu zamjenika Radovana Karadžića, stoji u The Independetu. Jučer su Solana i Joulwan u Bruxellesu s američkim državnim tajnikom Warrenom Christipherom razgovarali o podršci koju IFOR može pružiti provođenju rujanskih izbora u Bosni i Hercegovini. Tri strane u Bosni i dalje pokušavaju odvratiti stotine tisuća bosanskih izbjeglica od namjere da glasuju u mjestima odakle su izbjegli, što im omogućava Daytonski sporazum. O tome će danas u Ženevi Warren Christopher razgovarati s predsjednicima Bosne, Hrvatske i Srbije. Riječ će biti i o pritisku na medije, kao i o propustima lokalnih vlasti u Bosni, te vlada u susjednim zemljama da u sudu u Haagu izruče osumljičene za ratne zločince. Okončavši ... napora na velikim područjima i razdvajanjem zaraćenih strana, 50 tisuća IFOR-oviih vojnika sada imaju najvažniju zadaću u osiguravanju najboljih mogućih uvijeta za održavanje izbora. To uključuje otvaranje cesta i stvaranje uvijeta za život u urbanim centrima, piše Bellamy u The Independentu, te prenosi riječi Nickolasa Burnsa, glasnogovornika američkog State Departmenta da uvjeti za bosanske izbore neće biti savršeni. Kada će izgledati poput izbora u nekom njemačkom ili francuskom gradu? Mi nećemo u sljedećih mjesec dana stvoriti takove uvijete', prenosi riječi Nicholasa Burnsa The Independent. 15. VIII. 1996. Nekoliko glasila danas u britanskom tisku piše i o Bosni. The Daily Telegraph piše o tome kako su dužnosnici NATO-a propustili šansu da uhite generala Mladića, zapovjednika snaga bosanskih Srba i optuženika za ratne zločine. Prema pisanju The Daily Telegrapha, neki IFOR-ovi zapovjednici priznaju kako se boje kako bi moglo doći do oružanih sukoba i odmazda ako pokušaju uhititi Ratka Mladića i Radovana Karadžića. Neki čak kažu, sudeći prema The Daily Telegraphu, da je general Mladić, bez obzira na svoju prošlost, pomagao u provedbi vojnog aspekta Daytonskog dogovora, te da im je stoga koristan. List ipak dodaje kako je Međunarodna krizna grupa koja je zatražila odgodu izbora u Bosni, kao razlog navela baš činjenicu da se ti optuženi ratni zločinci i dalje nalaze na slobodi. Prijedlog rečene međunarodne organizacije navodi i diplomatska izvjestiteljica The Timesa Eve-Ann Prentice, koja to koristi da bi ustvrdila kako je jučer povećana napetost oko nastupajućih izbora u Bosni. Prema tvrdnjama te novinarke američki državni tajnik Warren Christopher je u Ženevi vodio niz sastanaka s čelnicima Hrvata, Muslimana i Srba u pokušaju da dobije obećanja glede suradnje kako bi se osiguralo da izbori budu slobodni i pravični. Od svih pregovora Prenticova izdvaja samo to da je hrvatski predsjednik Tuđman ponovo prisegao da će nezgodna mini država bosanskih Hrvata Herceg-Bosna biti raspuštena. O tome pišu i novinari The Financial Timesa Laura Silber i Kevin Done, ali oni ipak dodaju kako je na razgovorima u Ženevi dogovoreno da će i bosanska vlada prenijeti više ovlasti na bošnjačko-hrvatsku Federaciju do kraja mjeseca kolovoza. Novinari The Financial Timesa međutim drže kao je loš znak za budućnost suradnje unutar bošnjačko-hrvatske Federacije činjenica, da na razgovorima u Ženevi nije bio Krešimir Zubak, predsjednik Federacije. I na kraju recimo da The Daily Telegraph donosi kraću bilješku svojega izvijestitelja iz Sarajeva Juliusa Straussa, koji javlja da će danas, po prvi puta za više od četiri godine, biti otvorena sarajevska zračna luka za komercijalne letove. Jutros bi u Sarajevo trebao doletjeti prvi putnički zrakoplov Boing 727 iz Istambula.(BBC) SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 15. VIII. 1996. Određeni krajnji rokovi za postizanje ciljeva u Bosni "Samo mjesec dana prije kontroverznih nacionalnih izbora u Bosni koji su prouzročili međunarodnu zabrinutost, bosanski su se Hrvati složili da demontiraju svoju minidržavu do 31. kolovoza, a bosanski su se Srbi složili da odustanu od svog opiranja nagodbi glede osjetljivog koridora koji povezuje dva dijela podijeljenog područja koji se nalazi pod njihovom kontrolom. Ovaj je razvoj, 'veliki korak naprijed'- kako ga je nazvao američki pregovarač, rezultat cijelodnevnih saastanaka koje je državni tajnik, Warren Christoper, održao u Ženevi zajedno sa predsjednicima Bosne, Hrvatske i Srbije. Nakon odugovlačenja koje su provodile sve tri strane od kada je prošlog studenog Daytonski mirovni sporazum okončao bosanski rat koji je bio trajao 43 mjeseca, SAD su prvi puta postavile čvrste datume umjesto nejasnih obećanja u svezi s dva pitanja. Nova grupa sa SAD i Carlom Bildtom na čelu, ovlaštena je da nadgleda mnogo puta obećavano 'demontiranje' Herceg- Bosne, mini- države bosasnskih Hrvata i njeno udruživanje u hrvatsko-muslimansku federaciju. Daytonski sporazum nalaže da su federacija i srpski entitet tvorbeni elementi ujedinjene Bosne. Glede prošlih hrvatsko-muslimanskih prepiranja, SAD i Bildtov ured 'odlučiti će' što se mora uraditi do subote, zajedno sa provedbom svih mjera za 'demontiranje' Herceg-Bosne koja bi trebala biti urađena do kraja mjeseca, prema hrvatsko-muslimanskom dokumentu koji je danas utvrđen. Isto tako, pretežito bošnjačka vlada predat će mnoge od svojih vlasti federaciji, koja je osnovana u ožujku 1994. pod pritiskom SAD-a kako bi okončala skoro godinu gorkih borbi između prethodno povezanih bosansko-hrvatskih i bošnjačkih snaga. Zajednička izjava koju su potpisali Tuđman i Izetbegović, ponovno je potvrdila federaciju kao 'kamen temeljac mirovnog procesa' i ponovno je utvrđeno kako je nužno 'potapanje' Herceg- Bosne. Izjavu će potpisati u četvrtak svi dužnosnici federacije u prisustvu Christophera kada se vrati u Sarajevo . Glede pitanja koridora u Brčkom u središnjoj Bosni, koji je širok tri milje i koji povezuje istočni i zapadni dio Republike Srpske, američki je pregovarač kazao kako su se bosanski Srbi prvi put složili da prihvate rezultate nagodbe povezivanja, kao što je predviđeno daytonskim mirovnim sporazumom. Bosanske je Srbe u pregovorima predstavljao Aleksa Buha, ministar vanjskih poslova njihove republike i glavar SDS-a od kada je Karadžić dao ostavku na to mjesto pod pritiskom daytonskog mirovnog sporazuma. Ipak, tema dana bili su izbori koji bi se trebali održati 14. rujna. Tri su bosanske strane ponovo obećale kako će dopustiti slobodu kretanja i okupljanja, necenzorirani tisak, radio i televizijske emisije i kako će pokušati ' u potpunosti podupirati rad' međunarodne zajednice koja je zadužena za nadgledanje izbora. Unatoč tome što je danas ponovno obećano kako će biti provedeni slobodni i fer izbori ' u odsustvu nasilja, prijetnji ili zastrašivanja ma kakve vrste', Christopher i ostali dužnosnici SAD-a priznali su kako izbori neće biti provedeni prema zapadnim standardima, ali ustraju u tome kako ne postoji valjana alternativa. Opisujući dnašnji sastanak kao 'napredak koji je održao proces u napredovanju prema miru unatoč poteškoćama', Christopher je mudro kazao kako će sporazumi biti' ispitani i odvagnuti djelima koja slijede, ne samim riječima.' Ipak, Flavio Cotti je rekao:' sloboda kretanja nije zajamčena, povratak izbjeglica se još ne provodi, a nastojanja da se stvore etnički čiste države se nastavljaju' Pod američkim pritiskom Izetbegović, Tuđman i Milošević također su se složili kako će poduzeti hitne mjere za ubrzavanje osnivanja pan- bosanskih institucija kao što su središnja banka, konstitucijski sud, kabinet, parlament i ujedinjeno predsjedništvo nove države. Karakterističan za odlučnost SAD-a da održi provedbe odredbi daytonskog sporazuma u tijeku jest i zahtjev da se novoizabrano predjedništvo sastane u Sarajevu 'ne kasnije od četiri dana' nakon potvrđivanja rezultata izbora, koji se očekuju krajem rujna. Sporazumom je obećano kako će kabinet biti osnovan 'ne kasnije od 31. listopada'. Unatoč sve brojnijim ukazateljima na to da će izbori zapravo ojačati hrvatske, muslimanske i srpske nacionaliste, pregovarači SAD-a su ustrajali u održavanju tradicije višenacionalne predratne jugoslavenske Bosne. Christopher je kazao novinarima kako je današnji sastanak pomogao strankama da se 'približe cilju ujedinjene , demokratske Bosne u miru' piše Jonathan C. Randall. Istražitelji izbjegli srpsku bazu kako se ne bi susreli s Mladićem "Navodno onemogućavanje pristupa međunarodnim mirotvorcima srpskoj vojnoj bazi, koje su - bilo je izviješteno - prouročili srpski separatisti zapravo je uzrokovano time što su nadzornici željeli izbjeći susret s optuženim ratnim zločincem kojega su dužni uhititi, rekli su danas vojni dužnosnici SAD-a u Sarajevu. U početku, časnici snaga predvođenih NATO-om koje uključuju 15.400 postrojbi SAD-a, kazali su kako su Srbi bili onemogućili sedmočlano istražiteljsko nadzorništvo ući u bazu u Han Pijesku prošle subote. Danas je general John Sylvester promijenio priču kazavši kako su Srbi bili rekli nadzornicima da je njihov vojni vođa, general Mladić, unutra i kako će im se pridružiti. Nadzornici su otišli da izbjegnu susret, rekao je Sylvester. 'To je trebao biti pregled baze, a ne lov na čovjeka' rekao je novinarima. ' Nije razborito upuštati se, sa sedmero ljudi od kojih je dvoje pukovnika a ostali su naoružani tek pištoljima, u uhićenje čovjeka kojeg čuva 200 do 300 potpuno naoružanih ljudi.' Nakon što se nadzorništvo povuklo, zapovijedništvo snaga NATO-a zapovjedilo je svojim postrojbama da se prikupe u utvrđene postave, što je značilo da su pripravni napasti Srbe u slučaju da nadzorništvo bude zadržavano.(...) Nadzorništvo je u bazu pristupilo u ponedjeljak u pratnji Biljane Plavšić, aktualne predsjednice Republike Srpske. Nisu našli zabranjenog oružja. Danas je operacija prerazmiještanja postrojbi obustavljena. Tako je okončan jedan od najneobičnijih događaja vezanih za progon - ili izbjegavanje progona, kažu kritičari - Mladića koji je optužen za odgovornost nad nekim od najvećih zvijerstava u bosanskom ratu. Sumnja se da je osobno nadgledao smaknuća stotine nenaoružanih Muslimana koji su izbjegli iz Srebrenice prošloga srpnja. Međunarodni sud za ratne zločine u Hagu optužio je Mladića za genocid i pozvao mirotvorce da ga uhite.Zapovijednici snaga NATO-a obećali su kako će ga uhititi ako na njega naiđu za vrijeme obavljanja svojih uobičajenih mirotvornih dužnosti. No, kako te dužnosti često znače djelovanje na neprijateljskom području pod kontrolom Srba, mirotvoci su usvojili politiku 'ne vidim, ne čujem'. Časnici NATO-a tvrde kako je Mladić ključan u održavanju srpske vojske 'u redu' još od zaključivanja mirovnog sporazuma u Daytonu prošlog studenog čime je rat okončan. Njegovo bi uhićenje moglo poremetiti uspjeh mirotvoraca u održavanju primirja.(...) Prema Daytonskom mirovnom sporazumu, mirotvorcima bi trebao biti dopušten nesmetani pristup vojnim bazama kako bi istražili skriveno oružje. Mladićeva želja da im bude pratiocem preresla je u uvjet koji je nadzornicima postavio, kazao je Sylvester. 'Ipak smo, na kraju, na taj vojni položaj kročili a da nismo morali ispaliti ni hitca' zaključio je. Dok je operacija prerazmiještanja postrojbi zaustavljena, mirotvorne postrojbe zadržane su u stanju pripravnosti i budnosti kako bi se našao bombarder automobila. Jedinice su dovedene u stanje pripravnosti prošloga tjedna. Jedan od izgreda koji je zapovijednike NATO-a učinio nervoznima bio je taj u kojem je japanski turist fotografirao bazu SAD-a, a uskoro je uslijedio drugi kada je televizijska ekipa nađena kako snima prednji kraj kružne obrane baze. U oba slučaja, materijal je zaplijenjen' piše Daniel Williams. THE NEW YORK TIMES 14. VIII. 1996. Snimanje baza SAD-a u Bosni izaziva uzbunu radi terorizma "Američke postrojbe u Bosni stavljene su na najviši stupanj pripravnosti nakon što su ljudi u civilnoj odjeći uhvaćeni dok su videom snimali tamošnje američke baze, a obaviještajna izvješća sugerirala su da se možda priprema teroristički napad, kazalo je danas ministarstvo obrane.(...) Dužnosnik Pentagona također je kazao da kamermani 'nisu bili Srbi', no odbio je imenovati one koje su slikali. 'Ljudi su zaustavljeni i film je oduzet,' kazao je dužnosnik. Upitan da li je moguće da su ti ljudi radili s iranskim teroristima u Bosni, dužnosnik nije želio komentirati. Postoje strahovi da bi skupine i bosanskih Srba, i iranskih muslimana mogle imati razloga da napadnu NATO-ove mirovne snage u Bosni koje predvodi Amerika. Jedna je pretpostavka, kazali su, da bi srpske snage mogle htjeti prekinuti mirovnu operaciju u tjednima pred nacionalne izbore predviđene za slijedeći mjesec, nadajući se da će izbjeći glasovanje. Kazali su da, također, postoji i strah od skupina iranskih muslimanskih fundamentalista koji su se borili uz, od Muslimana vođene, bosanske snage protiv bosanskih Srba.(...) 'Mi uvijek učimo lekcije i isto tako ih u budućnosti primjenjujemo', kazao je g.Bacon kada je upitan da li postoji veza između povećanih mjera opreza u Saudijskoj Arabiji i u Bosni. Dužnosnici Pentagona su kazali da nove mjere sigurnosti u Bosni nisu povezane s napetostima tijekom vikenda, između mirovnih snaga i bosanskih Srba, radi nastojanja NATO-a da pregleda bunker koji je nekada bio glavni stožer generala Mladića, srpskog vojnog zapovjednika. Dužnosnici, koji su govorili pod uvjetom da ostanu neimenovani, kazali su kako su pokušaji nadgledanja uočeni prije najmanje tjedan dana kada je manja skupina ljudi viđena kako video i običnim kamerama snima američke logore u Bosni.(...)", piše Philip Shenon. U Bosni uvod u podjelu "Jedan mjesec prije izbora u Bosni 14. rujna, uobičajeno mišljenje između međunarodnih dužnosnika i diplomata zaduženih za nadgledanje poslijeratnih dogovora, jest da će se, ako glasovanja protekne glatko, napraviti zaokret, pa će izgledi za trajan mir će u velikoj mjeri porasti. Vrativši se iz Bosne prošloga tjedna, ja sam više nego ikada uvjeren da će nakon izbora uslijediti ubrazavanje podjele koja već postoji na terenu, nakon što NATO-ove snage za provedbu odu, moguće i novim ratom, vjerojatno između hrvatskih i snaga bosanske vlade u središnjoj Bosni i zapadnoj Hercegovini. Veliko postignuće daytonskog sporazuma je da više nema rata. Njegova velika pogreška je bile pretpostavka da su ga zaraćene strane dobrovoljno potpisale i da su bile iskrene glede njegove provedbe. Nakon što je prvi zapovjednik NATO-ovih snaga za provedbu, admiral Leighton Smith napustio Sarajevo prije nekoliko tjedana, ustrajavao je pri tome da su vojne odredbe daytonskih sporazuma uspješno provedene, no dodao je da je razočaran time da Bosanci nisu poduzeli korake u daljnjem političkom pomirenju. No stvar je u tome, što admiral Smith i njegovi politički gazde u Washingtonu zasigurno znaju, da niti jedna od zaraćenih strana nije za ozbiljno uzela slabu jedinstvenu bosansku državu predviđenu daytonskim sporazumom. Srpski, muslimanski i hrvatski nacionalisti će vjerojatno nadmoćno pobijediti na svojim područjima kada dođe do glasovanja. A njihova nesklonost pluralizmu i prijateljskim odnosima pokazuje se izostankom bilo kakvih kandidata na njihovim listama koji nisu članovi dominantne skupine koju odgovarajuća strana tvrdi da predstavlja. Vidjeli smo pobjedu etničkih politika na posljednjim izborima prije nego što je započeo rat. Tijekom borbi stranu bosnaske vlade činila je udruga koja je uključivala ne samo muslimanske nacionaliste već i demokrate, Muslimane i ne-Muslimane. Poslijeratno razdoblje svjedokom je još jednom iste samouništavajuće politike koja je i dovela do rata. Samo što se ovoga puta ona odigrava u uništenoj Bosni koja je gospodarski u potpunosti ovisna o pomoći stranih donatora i bez velikog djela ... svojih građana koji su iselili, poginuli, ranjeni i duševno poremećeni, što je golem problem o kojemu se nedovoljno izvještavalo. Liječnici u Sarajevu su u panici radi porasta razine alkoholizma i psihičkih poremećaja među veteranima i ostalima. Površinski znakovi oporavka u Sarajevu, ponovno oživljene ulice, množenje caffe barova i mnogih novih dućana, predstavlja lažno svitanje, bez obzira koliko može zavesti posjetitelje koji u gradu ostaju kratko vrijeme. Ono što se stvarno dogodilo od daytonskog sporazuma, jest da se od Muslimana vođena bosanska vlada pokazala nesposobnom ili nezainteresiranom da preuzme odgovornost za svoje građane. Cvatu samo sektori koji odmah donose dobit. Ishod je katastrofalan. Butici su puni, no apoteke su prazne, hoteli se ponovno namještaju, ali je sarajevsko sveučilište još uvijek u ruševinama. U caffeima možete gledati CNN, no prozori većine ljudi pokriveni su najlonom kojega je tijekom rata osiguralo Visoko povjerentsvo za izbjeglice Ujedinjenih naroda. I kritičari i podržavatelji vlade kažu da sarajevske vlasti računaju da će strani donatori pokrenuti stvari. To se dogodilo tijekom rata. No nije vjerojatno da će takvi darovi beskonačno stizati. Biti će više pomoći, i već se vrši određena obnova cesta i drugi veliki projekti. No Bosanci računaju na puno više toga. Kada oni opisuju pomoć koja im je potrebna, jasno je da na umu imaju neku vrstu Marshallovog plana koji će poduprijeti ponovnu izgradnju bosanske industrijske baze, i osigurati novac i tehničku pomoć za obnovu uništenog obrazovnog i socijalnog sustava. Barem nekakva pomoć pritječe na područja pod nadzorom bosanske vlade. Na srpskoj su strani stvari neusporedivo lošije. Sve dok je stranka Radovana Karadžića na vlasti, većina donatora nije sklona projektima izvan teritorija muslimansko-hrvatske federacije. Stanje u zapadnoj Hercegovini još je strašnije. Područja pod nadzorom Hrvata svoje zapovijedi dobivaju iz Zagreba, a ne iz Sarajeva, i velikim djelom ih vode mafije koje su u ratu stekle bogastva. U Mostaru ... sporazum između Hrvata i Muslimana, koji je omogućio dužnosnicima Europsku unije koji upravljaju gradom da spase obraz, je podvala. Iako je Stranka demokratske akcije koju vode Muslimani dobila gradske izbore, vjerojatno će hrvatski ekstremist zauzeti gradonačelnikov ured. A pregovarači Europske unije također su prihvatili potpuno neopravdano osporavanja izbornih rezultata hrvatske strane. Rezultata toga je da je dvojbeno da li će se ikada okupiti gradska skupština. Umjesto toga, većina promatrača na terenu vjeruje da će, nakon rujanskih izbora, Hrvati zatražiti sjedinjene s Hrvatskom. Srpski nacionalisti u takozvanoj republici srpskoj će se vjerojatno htjeti pridružiti Jugoslaviji. To će ili zapečatiti podjelu Bosne ili izazvati novi rat. Unatoč svega toga, zapadnjački dužnosnici nastavljaju govoriti najvedrijim tonovima, kao da je jedina zadaća bila da se osigura da se glasovanje obavi bez previše nepravilnosti. U stvarnosti nema razloga zašto bi nacionalističke stranke trebale sabotirati to glasovanje. Ono odgovara njihovim interesima. Jednom kada se glasovanje završi, vjeruju one, popustiće zanimanje svijeta i podjela Bosne na kojoj su radili svo vrijeme moći će se nastaviti daleko od očiju stranaca koji se petljaju. Jedina nada za očuvanje Bosne u kojoj pluralizam može napredovati je upravo takvo vanjsko uplitanje, posebice od strane Sjedinjenih Država, koje su nametnule daytonski sporazum. Bosna neće postati demokratskom ukoliko međunarodna zajednica jasno ne kaže da će bilo kakav drugi ishod izazvati najozbiljnije sankcije. No godine izbora, naših, ne bosanskih, vremena su kada se nastoji neugodne teme gurnuti pod tepih, a ne trenuci kada se politička elita, u Americi ili bilo gdje drugdje, javlja da preuzme nove odgovornosti.", piše David Rieff. RUSIJA DELOVOJ MIR 14. VIII. 1996. Bosna bez Srba - (ne)dostižan ideal? O progonima Srba iz Sarajeva i njihovu teškom položaju u m-h. Federaciji piše Jelena Martinova, izvjestiteljica lista iz Sarajeva: "Volim kada diplomati 'dobiju svoje' - tada možeš od njih čuti istinu. Zamjenik Carla Bildta, glavnog predstavnika međunarodne zajednice u BiH, Michael Steiner u razgovoru za muslimanski list 'Oslobođenje' otvoreno je optužio Izetbegovićevu vladu zbog nastavka etničkog čišćenja u Sarajevu. Steiner je rekao da se zbog stalnog odlaska Srba iz toga grada i on osjeća krivim. Ono što se radi na područjima grada koja su prešla pod nadzor m-h. Federacije sramota je za Sarajevo. Srbi koji su se odvažili ostati u Ilidži, Vogošći i Ilijašu ne samo da nisu zaštićeni, već su žrtve svakodnevnih ucjena i poruga. (...) Muslimanske su vlasti svečano obećale da će srpska djeca ovdje nastaviti školovanje po programu Republike Srpske i tako još jednom sve bezobzirno prevarili. 36 učenika škole Butmir (žurno preimenovana bivša škola Branka Radičevića kako ni spomena o Srbima ovdje ne bi bilo) u Ilidži prisiljeni su da rade po školskom programu muslimanskih škola. Njihovi su nastavnici otpušteni - ostale su samo dvije učiteljice i jedna nastavnica. Zamjenik ministra za prosvjetu, znanost, kulturu i šport Azem Džoilić izjavio je u svezi s time da prioritet pri zapošljavanju imaju oni koji su tu radili i prije rata. Steinerov prosvjed nije bio prihvaćen - on navodno nije u toku stvari i ne može ocijeniti stanje. (...) I muslimanska oporba tvrdi isto i optužuje stranku na vlasti, SDA da prisiljava Muslimane da se iz Tuzle preseljavaju u Sarajevo. Oni koji su spremni na preseljenje dobivaju 1700 njemačkih maraka za kupnju građevinskog materijala i 300 maraka ako se usele u srpsku kuću ili stan. U Bosni koja je do krajnosti osiromašena (gdje samo Izetbegovićevi pristaše dobivaju na dar kuće, prostore za kafiće i restauracije, mogu prodavati humanitarnu pomoć i uvoziti živežne namirnice, gorivo i cigarete po nečuvenim cijenama) 1700 i 300 maraka iznos je koji može potaknuti ljude na razmišljanje: on omogućuje da se obitelj prehrani neko vrijeme. Zato je grijeh osuđivati tih 10 tisuća Muslimana koji su se, prema podatcima međunarodnih organizacija, već preselili, primjerice u bivšu srpsku Vogošću. No iznenađuje infantilnost međunarodnih organizacija koje nisu učinile ništa da zaustave taj proces i da spriječe vrijeđanja Srba od strane muslimanskih nacionalista i običnih huligana. Predsjednik Helsinškog odbora BiH Srđan Dizdarević pun gorčine kaže: 'Što više vrijeme prolazi, sve se češće i grublje krše građanska i ljudska prava Srba u Federaciji, posebice u Sarajevu... Ono što se sada događa u tome gradu vodi prema konačnoj podjeli republike, etničkoj i političkoj, na tri dijela'. Očito da se 'srpski adut' kojim se Izetbegovićeva vlast predstavljala kao europska i civilizirana i koja se bori za višenacionalnu Bosnu, nakon Daytona smatra istrošenim - sada su u nemilosti i oni Muslimani koji su se iskreno razočarali u namjerama svoje vlade: po novome, žurno prihvaćenom zakonu 'O obnovi gospodarstva' direktore preko 30 poduzeća i tvrtki u Tuzli zamijenit će vjerni članovi SDA. A 'glavni humanist u Bosni' Alija Izetbegović na pitanje kakvu Bosnu želi stvoriti još je jednom cinično izjavio: samo područja koja se nalaze pod nadzorom njegove vojske mogu se smatrati slobodnom BiH.'" MOSKOVSKIJ KOMSOMOLEC 14. VIII. 1996. Lov na silnog Boris Petrović i Aleksandr Nesterenko pišu o izgledima za Karadžićevo i Mladićevo uhićenje i izručenje međunarodnom haaškom sudu. U napisu između ostaloga stoji: "Još jučer je cijeli svijet koketirao s njima. Srbi su držali 70 posto Bosne, svaki imalo važniji korak trebao je njihovo odobrenje. Danas nikome nisu potrebni. Ministar Primakov nazvao je pitanje Karadžića i Mladića 'pitanjem koje više ne postoji' budući da su oni 'u stvari otišli iz državnog i političkog života'. Postimperijalna Moskva sve više ima sklonosti k velikodržavnosti. No jednom od njezinih osobina uvijek se smatralo zauzimanje za svoje ljude. Za svoje 'pasje sinove', diktatore, tiranine i satrape. Koristeći Karadžića Rusija je izvlačila (gdjekada jako uspješno) 'balkansku kartu' dokazujući Americi svoje prvorodstvo. Prazno je u duši, gospodarsvo razrušeno, nikakvog ugleda. Privid ruskog utjecaja održavao se tako dugo samo zahvaljujući Karadžiću. (...) Poput Dudaeva, u slučaju s Karadžićem imamo klasičan primjer razdvajanja duše od tijela. Radovan fizički može napustiti područje Republike Srpske u Bosni, no njegovo će djelo živjeti. Uostalom i sada dok je sa svojim narodom Karadžić sve više podsjeća na stanovnika onoga svijeta. Obraćajući se naciji putem televizije predsjednik parlamenta RS Krajišnik, kao da se samo sobom razumije, prenosi sugrađanima pozdrav od onoga 'čije ime znate i koji neumorno radi za dobrobit srpskog naroda'. Žirinovski i Antilov predložili su progonjenim srpskim vođama da se nasele u Rusiji. Na ozbiljnoj razini takvo se pitanje nije postavljalo. Možda je stvar u tradiciji. Postoje i formalne smetnje. U Ministarsvu vanjskih poslova rekli su nam da u ovoj situaciji (kada njihovo izručenje ne traži određena država već međunarodno tijelo) gospoda Karadžić i Mladić ne ulaze u kategoriju tražitelja političkog azila. Postoje i osobni razlozi. Kako je za 'MK' izjavio ugledni ruski diplomat koji je jedno vrijeme bio na čelu jugoslavenske struje u našoj diplomaciji, Srbi se nemaju na koga žaliti: 'Da su poslušali naše savjete, mirovni bi sporazum o Bosni bio postignut još u ljeto 94. g.' Srpsko bi vodstvo sačuvalo svoja mjesta, ne bi ih gonili kao ratne zločince i sporazum bi općenito bio povoljniji za Srbe. Danas Rusiji nije zgodno da štiti Karadžića: 'Zbog čega bismo izlagali opasnosti svoj ugled?' Glede priznanja ovlasti 'tzv. Haaškog suda' srpsko vodstvo nije donosilo nikakve odluke. Dakle sve informacije da snage MUP-a i vojska RS neće spriječiti strance da uhvate Karadžića ne odgovaraju stvarnosti. Sam junak koji se pisano obvezao da se neće pojavljivati u tisku slobodno vrijeme posvećuje pisanju i znanstvenim istraživanjima. Kao takav ne ometa mirovni proces. U Daytonskim sporazumima se kaže: osobe optužene za ratne zločine ne mogu se kandidirati na izborima. On se nije ni kandidirao. Kada je riječ o Rusiji, Srbi više ništa od nje ni ne očekuju. Dosta je i to što Moskva zajedno sa zapadnim prijestolnicama ne zahtijeva uhićenje Srba. Rusija je, smatra Karadžićev predstavnik, 'imala mogućnost da se s NATO-om susretne u Republici Srpskoj. Sada će to morati učiniti kod Smolenska. To je njezin izbor." VELIKA BRITANIJA FINANCIAL TIMES 15. VIII. 1995. Bošnjački izbori "Kada je gospodin Flavio Cotti, švicarski ministar za vanjske poslove i predsjednik ureda Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi, dao zeleno svjetlo u lipnju da se izbori u Bosni održe u rujnu, upozorio je kako su u međuvremenu nužni određeni minimalni preduvjeti. Oni su trebali uključivati slobodu kretanja, izražavanja, slobodu medija i okupljanja, politički neutralnu sredinu i, iznad svega, uklanjanje 'izravnog ili neizravnog utjecaja optuženih ratnih zločinaca'. Ovi uvjeti nisu ispunjeni, a neće ni biti sve dok nacionalistički glavari ostanu na vlasti u svakoj od tri zone na koje je Bosna podijeljena(...). Oni svoju vlast neće predati svojevoljno. SAD, nakon niza godina u kojima je kritizirala snage UN-a zbog neutralnog stava koje su zauzele, sada je stav neutralnosti nametnula puno većim i teže naoružanim snagama IFOR-a. Kao posljedica toga, IFOR je djelovao kao posrednik dijelidbe zemlje umjesto da bude posrednik za reintegraciju. Povratak izbjeglica u svoje domove gotovo da uopće nije proveden. Etničko se čišćenje nastavilo, uz izgon ono malo Hrvata i Muslimana iz područja pod kontrolom Srba. Optuženi ratni zločinci još su na slobodi. Ne postoji sloboda kretanja među entitetima, niti sloboda govora za one koji se protive vladajućim strankama. Političko je okružje sve samo ne neutralno, a srpske vlasti koriste proces popisivanja izbornih mjesta kako bi ojačale svoju vlast izvršavajući pritisak na raseljene Srbe da glasuju ondje gdje se nalaze sada, umjesto da glasuju u mjestima odakle dolaze. Krajnji rok koji predstavlja 14. rujan bio bi koristan da je iskorišten kako bi se stvorili uvjeti za slobodne i poštene izbore. To se nije dogodilo, za vjerovati je i zbog toga što je stvoren dojam kako će izbori biti održani bili uvjeti ispunjeni ili ne. Grupa za međunarodnu krizu, utjecajno promatračko tijelo, bila je stoga u pravu kada je jučer zatražila da izbori budu odgođeni. Predložila je i novi izborni plan koji bi se trebao odvijati u fazama(...). Ako se izbori ipak održe u uvjetima kavi vladaju sada oni će jednostavno ojačati i legitimirati poglavarstvo u tri zone, ostavljajući međunarodnu zajednicu bez vjerodostojne djelotvorne moći i utjecaja koje bi upotrijebila protiv njih' piše u uvodniku Financial Times-a. FRANCUSKA LIBERATION 14. VIII. 1996. Karadžić, nevidljivi čovjek s Pala "Ni u ponedjeljak ni jučer na Palama nije bilo ništa od uzbune za stanje najveće pripravnosti, ništa od znakova velike napetosti. Seljaci su prevrtali sijeno na poljima, europski promatrači pili popodnevno pivo na terasi kavane VBC, izbjeglice su vješale svoje rublje na balkonima hotela 'Jahorina'. U planinskoj ljetnoj svježini Pale su sačuvale svoj neobičan mir - izvan vremena - koji je iznenadio sve prolaznike tijekom rata. Međutim, mnogi znakovi pokazuju drugu vrstu krize. Najzanimljivije je da se posvuda pojavljuje lik Radovana Karadžića. Posteri na izlozima, uokvirene slike u uredima, fotografije u školama, restauracijama, mnogim kućama: otkako je otišao iz politike, lik vođe bosanskih Srba krasi sve zidove. U svom uredu jedan od glavnih urednika tv dnevnika objašnjava: 'Sada je Karadžić postao simbol otpora.' No je li on još uvijek vođa? Goran razmišlja i smiješi se: 'On je više nego ikad naš vođa.' (...) U tvornici 'Famos' i dalje se održavaju skupštinske sjednice, tu su uredi Biljane Plavšić, privremene predsjednice RS i Sanje Karadžić, Radovanove kćerke odgovorne za informiranje. Ova je tvornica posebice mjesto svakodnevnih susreta između gore spomenutih osoba, ministara, zastupnika i generala. Može li se tu vidjeti Radovana Karadžića? Jedan od njegovih tjelesnih čuvara kaže: 'Od sada je sve o Karadžiću najveća tajna.' U svakom slučaju on ne posjećuje nijedno od tih mjesta. Nije napustio svoju vilu koja je tri kilometra udaljena od središta grada, tu dolazi dva do tri puta na tjedan. No ne živi u njoj stalno, redovito mijenja prebivalište. Više ne odlazi u Banju Luku i ne udaljuje se s Pala, osim ako ide u Han-Pijesak gdje je sjedište glavnog stožera generala Ratka Mladića, vojnog vođe bosanskih Srba. Bivši predsjednik SDS-a i Republike Srpske očito je ozbiljno uzeo optužbe međunarodnog suda i američke prijetnje. U pravu je. (...) Ipak je teško povjerovati da će on napustiti politiku. Prema nekim izjavama 'Karadžićev se vremenski raspored zamrsio, ali se nije skratio'. On se i dalje svakodnevno seli. Prima strance, ugledne Srbe iz Bosne i Srbije. Gdje? To je tajna. Pale - to su vikendice i vile razbacane po planinskim vrhovima i udolinama, na pašnjacima i u šumama, povezane cestama i putevima pod srpskim nadzorom. Na kojima je uzaludno slijediti bilo koga. Čini li ova tajnost Karadžića slabijim? To je pravo pitanje. Koljević, potpredsjednik i jedan od ideologa srpskog etničkog čišćenja povukao se iz javnosti i nalazi se negdje između Pala i Beograda kako bi ga zaboravili. Mladić je u istim neprilikama kao i Karadžić. Od istaknutih paljanskih vođa jedino je Momčilo Krajišnik pogodan za Karadžićeva nasljednika. Sve dok je okružen Biljanom Plavšić, Aleksom Buhom i svojom kćerkom, Karadžić će sam donositi odluke. Kada tako više ne bude bit će teško ocijeniti promjene bez prisile u politici bosanskih Srba. Sve do sada ni Krajišnik ni bilo tko na Palama nije pokazao više umjerenosti i razuma od Karadžića", piše Jean Hatzfeld. SRBIJA NEDELJNI TELEGRAF 14. VIII. 1996. Miloševiću se kao bumerang vraća optužba protiv Panića i Ćosića List objavljuje opširan razgovor s dr. Svetozarom Stojanovićem, nekadašnjim posebnim savjetnikom Dobrice Ćosića dok je ovaj bio predsjednik SR Jugoslavije između lipnja 1992. i lipnja 1993. godine. Profesor Svetozar Stojanović, od 1989. godine redoviti predavač na Cansas university u SAD na jesenjem semestru postdiplomskih studija uz ostalo, kaže: -(...)Bili ste prisutni i susretima s Franjom Tuđmanom? =Bili su to vrlo teški i mučni pregovori. Ali uz posredovanje Vancea i Owena došlo je do značajnog dogovora o normalizaciji nekih odnosa i Deklaraciji Ćosić-Tuđman koja je tada predstavljala značajan dokaz naše spremnosti za mirno reguliranje svih hrvatsko-srpskih sporova. Nažalost, Milošević je odbacio taj sporazum i naložio vladi RS Krajine da javno oduzme Ćosiću i Paniću 'mandat' da je zastupaju. Bio je to koban Miloševićev potez koji će tri godine kasnije odvesti u kapitulaciju pred Tuđmanom.(...) -Kako iz američke perspektive vidite ambivalentni odnos Zapada prema Miloševiću? Kao da je na djelu međusobna uporaba? =Svakako. On još uvijek ne gubi nadu da će manevriranjem i odugovlačenjem pridobiti Zapad da ga trajno prihvati. Miloševićev odnos prema Zapadu kretao se u rasponu od arogantne, preko brzoplete, zatim panične, pa najzad i do kapitulantske improvizacije. Početak je najbolje simboliziran njegovim odbijanjem da audijencijom 'udostoji' američkog veleposlanika Zimmermanna, a kraj uzmakom za uzmakom poslije Daytona. Miloševiću se sada kao bumerang vraća optužba protiv Milana Panića i 'bezmalo' Dobrice Ćosića da im je kormilar u Washingtonu. Mnogi su toliko impresionirani umijećem sa kojim je Milošević osvojio i održava vlast da i ne primjećuju koliko je on u suštini provincijski političar. Ispostavilo se da svijet ni malo ne sliči na 8. sjednicu CK SK Srbije, na kojoj se on domogao vlasti. U bitno promjenjenim svjetskim okolnostima najuspješnija vanjska politika sastojala bi se u mijenjanu društvenog sustava u Srbiji. Međutim, čak i da provede unutarnje promjene, Milošević nenadoknadivo kasni, pošto je u međuvremenu u SAD i na Zapadu stekao toliko lošu reputaciju da nijedna tamošnja administracija, čak i kada bi htjela, zbog oporbe i javnog mnijenja ne bi smjela definitivno ga prihvatiti. Vlastodršci u SAD znaju da se bez Miloševića postojeći režim u Srbiji ne bi održao ni dana. Njegov režim je besperspektivan prvenstveno zbog toga, a ne zbog nesposobnosti njegove diplomatske i propagandističke službe, koju od nedavno treba nadomjestiti jedna unajmljena britanska tvrtka za odnose s javnošću.(...)" Tajni rat SAD i Njemačke u Hrvatskoj Beogradski tjednik u tekstu Đoke Kesića piše: "Neozbiljne su tvrdnje da su SAD, poslije rata na prostoru bivše Jugoslavije odnijele šnjur u Hrvatskoj i da je Njemačka ostala 'kratkih rukava', unatoč širokogrudnoj predusretljivosti koju je Njemačka neobično iskazala prema Hrvatima u posljednjih desetak godina. Zapravo, prije bi se moglo reći da je Njemačka danas u poziciji usmjeravati skoro sva gospodarska i politička kretanja u Hrvatskoj, ali je još neizvjesno tko će uzeti primat kontrole nad strateškim vojnim zračnim lukama u Tuđmanovoj državi. Pentagon ili Bundesver - otkriva ekskluzivno za 'Nedeljni Telegraf' povjerljiv izvor u kontraobavještajnoj službi Vojske jugoslavije. Uvođenjem snaga NATO u rat na prostorima bivše Jugoslavije, oružane snage SAD su pod svoju kontrolu stavile ratnu luku 'Lora' kod Splita i središnju tvrđavu Jadrana - otok Vis sa značajnom i modernom vojnom infrastrukturom, navodi naš izvor. Na drugoj strani, Njemačka je vrlo smišljeno gradila svoje dugoročne pozicije u Hrvatskoj. Preko svojih moćnih kompanija kupila je koncesije na 99 godina u hrvatskim lukama Rijeka, Pula i Split. Njemačke banke dale su Hrvatskoj velike kredite, pa su i na taj način stavile u svoju šaku velika poduzeća u Hrvatskoj. Po nekim neslužbenim tvrdnjama, glavnica njemačke pozajmice Hrvatskoj prelazi 20 milijuna dolara. Njemačka vlada, odnosno Bundesver, trenutno drži pod kontrolom vojne zračne luke Pula i Split, ali i civilna zračna luka na otoku Krku, koji je istodobno opremljen i za vojne potrebe, zanimljiv je i Pentagonu. Međutim, velika je neizvjesnost tko će preuzeti kontrolu nad vojnim kompleksom zračne luke 'Željava' kod Bihaća. Naš izvor iz kontraobavještajne službe VJ tvrdi da oko 'Željave' traje pravi podzemni rat između Pentagona i Bundesvera.(...)" HRVATSKA VJESNIK 16. VIII. 1996. Muke oko Zubakove države Marko Barišić uočava kako se kroz odnos prema Krešimiru Zubaku "zapravo ogleda pristup službenog Sarajeva prema hrvatsko-muslimanskoj federalnoj državi. Muslimani je, naime, drže prijelaznom do stvaranja svoje nacionalne države. A rado bi se njome okoristili kako bi od Hrvata majorizacijom otkinuli još koji komad područja pod kontrolom HVO-a..." Osvrćući se na slučaj kada su Amerkanci posve nenajavljeno izmijenili pismeni nacrt dogovora oko ukidanja AID-a i pojavili se sa posve novim, Barišić se pita jesu li "i američki posrednici poput Koschnicka i Steinera počeli pomišljati kako je važno da nešto podrže Muslimani dok će pristanak od Hrvata ishoditi pritiskom na Zagreb", te zaključuje: "Kako god bilo, trebaju imati na umu da Hrvati popuštaju do jedne granice, a ta je dok se ne ugroze područja BiH koja su vojno obranili u ratu. Upravo stoga i dolazi do hrvatskog zaokreta prema Sarajevu. Federacija, da, ali ne samo po Daytonu nego i po Washingtonu. A to znači da ne treba isključiti konfederacijsku kartu kojom Zagreb jamči ravnopravnost Hrvatima u Federaciji BiH. Zubak je takvo nešto i čekao." Jačanje Federacije Vinka Drezga u uvodnom komentaru lista piše o pripremama i provedbi izbora u BiH, te zaključuje kako je samo mjesec dana prije izbora "sloboda kretanja na teritoriju BiH upitna, izbjeglice su još u trećim zemljama, slobode proistupa medijima gotovo da nema, a glavni ratni zločinci slobodno se šeću između Pala i Han Pijeska". Osvrćući se dalje na ženevski sastanak na vrhu, Drezga uočava kako su u središtu pozornosti ipak bili hrvatsko-bošnjački odnosi, te piše: "Zajednička politička platforma potpisana u nazočnosti američkoga državnoga tajnika potvrdila je volju za suradnjom između vodstva Hrvatske i muslimana Bošnjaka iz BiH. Jačanje Federacije te dogovor o sporazumnom rješavanju spornih pitanja ostvarit će se ukidanjem ovlasti Herceg-Bosne, ali i funkcija sadašnje vlade BiH te njihova prenošenja na Federaciju BiH.(...) Iako se Amerikancima može zamjeriti prenaglašavanje hrvatske odgovornosti u ovom mirovnom procesu, a posebice u pogledu hrvatskih ratnih zločina - bez obzira što je Hrvatska i na tom planu najkooperativnija, ovo se može razumjeti. Jer osim rujanskih izbora u BiH, približavaju se i predsjednički izbori u SAD-u. A Federacija BiH kao američki projekt mora uspjeti." Hrvat za pokazivanje Osvrćući se na izjave Ive Komšića, člana sadašnjeg bosanskohercegovačkog Predsjedništva, u jednom sarajevskom tjedniku, Josip Vričko se pita što je "ovog političara-višebojca poslije tri godine sjedenja u fotelji do Izetbegovića" natjeralo da digne glas na "svoga šefa" te, između ostalog piše: "Bilo je tada odabranim Hrvatima lijepo živjeti s Alijom Izetbegovićem. Obitelj se mogla smjestiti u inozemstvo, a kako je predsjednik 'lahak' na putnim nalozima, moglo se do mile volje putovati po svijetu i 'širiti istinu' o tzv. multietničnoj Bosni. Jer, drugačije je kada Hrvat priča Izetbegovićevu priču, nego kada to recimo 'širi' Ejup Ganić. Stranci, naime, vole da mi jedni o drugima lijepo pripovijedamo. Ma koliko se u međuvremenu međusobno ubijali. Sve u svemu: Ivo Komšić je čovjek koji (...) može reći da mu je u ovom ratu bilo lijepo. Ivo Komšić je, međutim, izgleda osoba kojoj će lijepo biti i u svakom sljedećem ratu. Baš kao što mu je lijepo bilo i u dosadašnja dva režima. Uvijek na vlasti, uvijek uz vlast.(...) Komšić se, tako u trenutku kada broji dane u Izetbegovićevu Predsjedništvu, odlučio progovoriti. Njemu, pak, nije istekao mandat u Predsjedništvu, već mandat koji mu je odredio njegov predsjednik Izetbegović - Hrvat za pokazivanje. Sada, jer maske su ionako konačno pale, kada to nema nikakva značenja, prokazuje, u službi glasnogovornika nove opcije, svoga predsjednika. Nakon što se jednog dana, kad skupi hrabrosti, Ivo Komšić okrene iza sebe, valjda će shvatiti da bi se trebao ispovjediti. Ali, ne, kao sada, novinarima - već svećenicima. Može mu pri tom pomoći i trenutačni stranački kolega fra Luka Markešić?!" VEČERNJI LIST 16. VIII. 1996. Rok je zadan Višnja Starešina komentira ženevski susret na vrhu te konstatira kako je "učinjen korak dalje u preciziranju obveza iz Daytonskog sporazuma, SAD je još jednom demonstrirao svoje pokroviteljstvo nad njegovom provedbom, a Clintonova je administracija ostvarila još jedan promidžbeni potez u predizbornoj kampanji". Uočivši kako je "zajednička izjava predsjednika Tuđmana i Izetbegovića o usporednom raspuštanju HR Herceg Bosne, kao i institucije Republike BiH, i prijenosu njihovih funkcija na odgovarajuće organe Federacije BiH najznačajniji dokument s toga sastanka", Starešina nastavlja: "Ženevski je razgovor predsjednik Tuđman označio 'vrlo otvorenim', jedan član Izetbegovićeve delegacije 'pomalo gorkim', iz čega se mogu naslutiti i ton i sadržaj. No, i u zajedničkoj izjavi dvojice predsjednika i u Christopherovim istupima pristup je bio uravnotežen: raspuštanje Herceg Bosne je nužno, to je 'jedna od glavnih zapreka oživljavanju Federacije', ali je isto tako nužan i istodobni prijenos funkcija s organa Republike BiH na organe Federacije. Rok je zadan, suština prijenosa ovlasti dogovorena, no rasprava o detaljima provedbe sigurno neće biti bez napetosti." 160118 MET aug 96