ZAGREB, 6. kolovoza (Hina) - Tomislav Jonjić u današnjem Vjesniku komentira kako je "na početku procesa osamostaljenja Hrvatske moralo biti jasno da će ključnom točkom hrvatsko-srpskog rata ostati ono što je bilo ključnom točkom
hrvatsko-srpskog prijepora: Bosna i Hercegovina", jer "rat na tlu BiH nije mogao ne biti i hrvatskim ratom, ratom koji odlučuje o sudbini hrvatskoga naroda i države", te piše:
ZAGREB, 6. kolovoza (Hina) - Tomislav Jonjić u današnjem Vjesniku
komentira kako je "na početku procesa osamostaljenja Hrvatske moralo
biti jasno da će ključnom točkom hrvatsko-srpskog rata ostati ono što
je bilo ključnom točkom hrvatsko-srpskog prijepora: Bosna i
Hercegovina", jer "rat na tlu BiH nije mogao ne biti i hrvatskim
ratom, ratom koji odlučuje o sudbini hrvatskoga naroda i države", te
piše: #L#
"(...)S obzirom na povijesne pouke, svaki nagovještaj mogućnosti
podjele BiH između Srbije i Hrvatske u trenucima raspada Jugoslavije
hrvatski su nacionalisti morali promatrati kao prijetnju ostvarenju
nacionalnog ideala. Zato su mnogi napeto i sa zebnjom promatrali
organiziranje Hrvatske zajednice Herceg-Bosne. Ohrabrivano je vojničko
pripremanje u obliku Hrvatskog vijeća obrane i istodobno se vjerovalo
kako se je moguće vojnički organizirati i obraniti bez
upravno-političkog, kvazidržavnog ustrojavanja.
Potku takvog razmišljanja činio je strah da će HZ HB iskopati jaz
između Hrvata i Muslimana, dati izgovor svijetu da Hrvate izjednačuje
sa Srbima i ujedno legitimitirati srpski zahtjev za promjenom tzv.
avnojskih granica kao administrativnih međa."
Uočivši kako se "činilo kao da nema razloga da službeno Sarajevo
negoduje zbog toga što se Hrvati spremaju na obranu, jer oni ne brane
samo Republiku Hrvatsku, nego i BiH ostavljajući Muslimanima i vremena
i prostora da još jednom preispitaju nije li savez s Hrvatima i za
njih najbolje, ako ne i jedino rješenje", Jonjić piše:
"Kod nacionalističkog dijela hrvatske oporbe nije nedostajala svijest
o realnostima o tome da su Muslimani ipak stasali kao entitet različit
od hrvatskoga, ali se općenito razmišljalo na sljedeći način: voditi
politiku samo na temelju ideala i idealnih predodžbi nedvojbeno je
naivno. Međutim, isto tako, politički realizam koji se ne obazire na
ideale i koji ne teži njihovu postignuću, prijeti da postane izdajom."
Jonjić dalje piše kako se "sva složenost bosanskohercegovačkog čvora
sustavno svodi na 'problem Hercegovaca'", što "ne pokazuje samo
neshvaćanje cjeline problema, nego ima i druge dalekosežne
posljedice".
"Objašnjavanje tragedije u BiH 'hercegovačkim sindromom' neizbježno
dovodi u opreku hercegovačke i bosanske Hrvate i između njih stvara
jaz koji se neizbježno odražava na čitav nacionalni korpus.(...)"
Jonjć uočava kako su hercegovački Hrvati upali u klopku koja ih u
cjelini prikazuje kao nadute primitivce i gotovo genetske kriminalce",
te nastavlja:
"Ta 'europska odnosno' velegradska klopka nema nikakve veze s
uljuđenošću, ona je jednako provincijalna i jednako kampanilistička. I
što je najgore, ona je jasno protuhrvatska. Jer, ona nije osuđivala
'provincijalce' i 'dotepence' u vrijeme kad je Zagreb (Split, Rijeka,
Osijek) koloniziran 'solunašima', kninskim i bosanskim četnicima. Isti
'europski' mentalitet koji će u Splitu za sve okrivljavati 'vlaja' pa
će u lovačkoj priči kliknuti: 'pusti zeca, ubij vlaja!', u gornjoj će
Hrvatskoj (i ne samo u njoj) optuživati Hercegovca."
Uočivši kako su "ti diljem svijeta rasuti ljudi cijenjeni u novoj
domovini (a stara ih se odriče), (ne)skloni kriminalu kao i svi
drugi", a to što se okoristio "tanak sloj mešetara (nipošto samo
Hercegovaca), ne smije dovesti do poistovjećivanja tog sloja i
desetaka tisuća težaka koji i dalje u znoju zarađuju svakodnevnu
koricu kruha", Tomislav Jonjić zaključuje:
"Zato ne valja vjerovati 'europejcima' koji će ustvrditi da sve zlo
na ovim prostorima 'potječe od ustaše iz Ljubuškog'. To što u
Ljubuškom nema obitelji koja u ovom ili u prošlom ratu nije oplakivala
poginulog za Hrvatsku, a u miru strepila za sudbinu političkog uznika
ili emigranta, tim 'europejcima' nije važno. Bili izvan vlasti ili na
vlasti, ti će 'europejci' (Joja bi ih Ricov nazvao 'sinekurcima')
svoju plaću ionako zaraditi: ako treba, privremeno će se
profesionalizirati čak i kao Hrvati."
(Hina) mc
060820 MET aug 96
(Hina) mc