NJEMAČKI RADIO - RDW
16. VII. 1996.
Američki diplomat Richard Holbrooke uputio se na Balkan po nalogu
američke vlade. Američki predsjednik Bill Clinton ne može sebi
dopustiti da Radovan Karadžić i Ratko Mladić, svojom slobodom
narušavaju njegov autoritet glavnoga zapovjednika američke vojske i
ugrožavaju planirane izbore u BiH. Koliko bi sve ovo moglo štetiti
američkom Predsjedniku na unutrašnjopolitičkom planu u predizbornoj
kampanji, komentira Thomas Gellach:
"Putovanje Richarda Holbrookea po Balkanu potvrđuje dvojbu o američkoj
politici prema Bosni. Okvire određuju angažiranje Haaškog tribunala i
predizborna kampanja u Washingtonu. Na politiku prema Balkanu su
uvijek utjecali vanjski čimbenici, jer na unutarnjem planu raspada
Jugoslavije nije bio moguć nikakav prihvatljiv kompromis. Najjasnije
vanjsko utjecanje na zaraćene strane bilo je ono u Daytonskim
sporazumima, do kojih je došlo uz posredovanje Amerikanca Richarda
Holbrookea. On je iznudio svršetak borba kao i prihvaćanje političkih
okvira za Bosnu. Mirovni sporazum i mirovni proces su na rubu
opstanka. Ukoliko Radovan Karadžić i dalje ostaje na čelu vodeće
političke stranke bosanskih Srba, njima prijeti isključenje iz izbora
u Bosni, 14. rujna, jer tada će bosanski Srbi bojkotirati izbore.
Ostane li Karadžić na čelu stranke, Muslimani će bojkotirati izbore.
Posljedice bi bile iste.
Međunarodna zajednica država naći će se u bezizlaznoj situaciji bude
li se čekalo s odlukom. Zajednica je priznala da se 14. rujna, dan
izbora u Bosni, dovodi u vezu s 4. studenim, danom izbora u SAD. Billu
Clintonu je za njegovu izbornu borbu nuždan pozitivan ishod izbora u
Bosni, kao osnova za obećano vraćanje američkih vojnika iz Bosne,
krajem godine. Ono što mu uopće nije potrebno u izbornoj bitki, to su
televizijske snimke mrtvačkih sanduka, eventualno poginulih američkih
vojnika pri eventualnom uhićenju Radovana Karadžića. Zato se
Washington prisjetio Richarda Holbrookea, diplomata koji umije
nastupiti i nediplomatski. Holbrooke, dakle, kao spasilac i vatrogasac
u kriznoj situaciji.
Međutim, sve dok on bude inzistirao samo na razvlašćenju Karadžića, a
ne i na njegovu izručivanju Tribunalu u Haagu, Holbrooke neće ugasiti
vatru na Balkanu. Karadžić u Haagu! Ta predstava, međutim, plaši i
političare sa Zapada, jer bi se tada mogla naći u plamenu i njihova
zajednička politika prema Balkanu."
Ž6=***
Europska Unija je mandat upravitelja u Mostaru produžila za još šest
mjeseci, međutim, Casado napušta svoju dužnost već 22. srpnja. On je
tu dužnost obavljao samo tri mjeseca. U Mostaru kruže glasine da se
Casado povlači zbog odbijanja mostarskih Hrvata da uspostave
zajedničko Gradsko vijeće s Muslimanima. Komentar Heriberta
Korfmachera:
"Odlazak Ricarda Pereza Casada s funkcije upravitelja UN-a za Mostar,
pokazao je kako diplomati poraze umiju predstaviti kao uspjehe. Nakon
izbora u glavnom gradu Hercegovine, održanih krajem lipnja, stanje se
tamo nije smirilo već je, naprotiv, postala još nemirnije nego prije.
Ispostavilo se, da je ono što je trebalo služiti kao primjer
zajedništva Muslimana i Hrvata u okviru zajedničke Federacije, zapravo
samo varka. U Mostaru i čitavoj Hercegovini se složena problematika
međunacionalnih razmirica vidi čak jasnije nego u odnosima republike
srpske s centralnom vlašću u Sarajevu.
Casado nije otišao zbog toga što su, kako se u ministarskim krugovima
u Bruxellesu govorilo, izbori u Mostaru uspješno završeni. To je ipak
samo jedan tehnički postupak na koji je jedinu sjenu bacila činjenica
da je u Bonnu, gdje su glasovale mostarske izbjeglice, izbrojeno 26
glasačkih listića više nego što je bilo samih glasača. Casado je
otišao jer je situacija u Mostaru upravo nakon izbora postala još
napetija. A i zašto on sebe ne bi poštedio situacije koja je njegova
prethodnika Hansa Koschnicka dva puta, zamalo, stasjala života.
Uostalom, i počinitelji atentata na Koschnicka i njihovi naredbodavci
se još slobodno kreću gradom i okolicom.
Izbori su, ponajprije, potvrdili raskol između Muslimana i Hrvata.
Ljudi grad ne vide kao cjelinu pa još nije odlučeno hoće li i
formalna, odnosno prostorna podjela na dva dijela, biti ukinuta.
Glasovi koji se zalažu za ovu podjelu nikako da utihnu, a dolaze
uglavnom iz redova HDZ-a. Hrvati ne žele prihvatiti ni činjenicu da je
Stranka demokratske akcije Alije Izetbegovića, s 48 posto glasova,
ostvarila nešto bolji rezultat od Tuđmanova HDZ-a. Oni u gradu kojega
drže glavnim gradom hercegovačkih Hrvata, ne žele Muslimana za
gradonačelnika. I u Zagrebu se stalno govori o tome da su izbori u
Mostaru izmanipulirani. Zagrebački tisak blizak Vladi, već danima
neumorno donosi komentare izbornih rezultata, a ta tema ne silazi s
naslovnih stranica novina. HDZ je od Casada u Mostaru kategorički
zahtijevala da ne objavi rezultate izbora, poručivši mu da bi mogao
biti suočen s neugodnim posljedicama ako postupi suprotno. To što se
španjolski upravitelj EU-a sada predao, Hrvati slave kao pobjedu.
Situaciju u Mostaru je sve teže kontrolirati. Potpuno je neizvjesno
kako će se s tom situacijom sada nositi sir Martin Garrod. Čak je i
njegova funkcija degradirana. On, naime, nije upravitelj već je
specijalni izaslanik EU. S druge strane, teško da itko poznaje
mostarske prilike bolje od njega, koji je u Mostaru već bio
Koschnickova desna ruka. Kao vojno lice, ovaj šezdesetogodišnji
general, govori jezikom koji će Mostarci možda bolje razumjeti. Ostaje
nam samo da čekamo.
Jedino što hercegovački Hrvati nisu raspoloženi za čekanje. Oni ne
samo što nisu odustali od svog zahtjeva za političkom samostalnošću u
Bosni, nego su, a da to svjetska javnost gotovo i nije primijetila,
ponovno oživjeli svoju državu Herceg-Bosnu. Zagreb to trpi jer je
predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman pobijedio na izborima baš
zahvaljujući glasovima hercegovačkih Hrvata. Osim toga, i u Zagrebu i
u Mostaru veliki utjecaj ima hrvatski ministar obrane Gojko Šušak.
U Zagrebu se nitko ne uzbuđuje zbog paradoksa da u Republici Hrvatskoj
na izborima glasuju i državljani druge zemlje. Ali zato je 26
glasačkih listića više, u korist Muslimana, svima trn u oku. Teško je
vjerovati da sir Martin Garrod raspolaže sredstvima kojima bi mogao
bar prividno poboljšati situaciju u Mostaru. Ali EU se i do sada, u
teškim situacijama, više priklanjala prividnim rješenjima."
Iz tiska
Situaciju u BiH i dalju političku sudbinu vođe bosanskih Srba Radovana
Karadžića danas analizira i njemački tisak.
Iz komentara lista Berliner Kurier: "NATO i EU pristupaju ozbiljno
lovu na vođu bosanskih Srba Radovana Karadžića. Bar na riječima.
Francuzi i čekaju na odobrenje UN-a. Tu će se pak stvari odvijati u
pogrešnom pravcu. Rusija će u Vijeću sigurnosti gotovo sigurno reći
svoje 'njet'. I angažiranju Organizacije za sigurnost i suradnju u
Europi, oko izbora u Bosni, prijeti neuspjeh. Europljani prijete
bosanskim Srbima da će ih isključiti iz izbora ako Karadžić ne bude
uklonjen s političkog vrha u stranci. Međutim, izbori se bez Srba ne
bi trebali ni održati. Sve te akcije su samo tigrovi od papira u
nemoćnosti Europljana u Bosni. Problem ostaje. Karadžić mora otići.
Ključ rješenja je u sadašnjoj Jugoslaviji. Mora se pojačati pritisak
na jakog čovjeka u Beogradu, Miloševića."
Situaciju u Bosni, glede položaja Karadžića komentira danas i list
Offenbach Post. "Ako se snagama IFOR-a konačno ne izda nalog za
uhićenje Karadžića i Mladića, što bezrezervno traži jedino Francuska,
u toj razorenoj zemlji nikada neće biti uspostavljen mir. Već
mjesecima bosanski Srbi nepopustljivo, a reklo bi se i samorazumljivo,
ssustavno i nekažnjeno, čine sve za bojkotiranje mirovnog sporazuma iz
Daytona. I Milošević, kome se udvaraju kao da će uskoro dobiti
Nobelovu nagradu za mir, samo ljubazno klima glavom, a ništa ne čini.
UN, NATO i EU nastavljaju svoju jugoslavensku politiku, kojoj, oprezno
rečeno, nedostaje odlučnost."
Iz lista Braunschweiger Zeitung izdvajamo: "Organizacija za europsku
sigurnost i suradnju želi narodima u BiH donijeti demokraciju. Stvari
se, s obzirom na to kako se to čini, odvijaju u pogrešnom smjeru.
Dekretom je Organizacija zaustavila izbornu bitku, i to kao kaznenu
mjeru protiv muslimanske Stranke demokratske akcije zbog njezine,
navodno odgovornosti za izgrede. OESS je jednostavno izbrisao sedam
predstavnika te stranke s liste kandidata za izbore. OESS čini se
uopće neće dopustiti stranci bosanskih Srba da na izbore izvede svoje
kandidate jer je predsjednik stranke Radovan Karadžić optužen od
Haaškoga suda za ratne zločine. Bosanski Srbi su ga izabrali
demokratski i odlučno stoje iza njega. Stoga bi pokušaj njegova
uhićenja najvjerojatnije doveo do novog krvoprolića, ako ne i do novog
rata. Ako međutim, OESS autoritativno isključi izabrane predstavnike
bosanskih Srba, izbori će biti obična farsa. Ako do njih uopće i
dođe..."
Frankfurter Allgemeine Zeitung piše ovako: "Međunarodna zajednica
država ulaže u prvom redu napore za održavanje izbora u Bosni. Ona je
odgodila početak izborne bitke i najavila isključenje najveće
političke stranke bosanskih Srba ako na njezinu vrhu ostane Radovan
Karadžić. Izbori, međutim, neće u oblastima pod kontrolom bosanskih
Srba donijeti i osudu genocida. Ako se, međutim, Karadžićevoj stranci
zabrani sudjelovanje na izborima, njihova važnost će još više biti
dovedena u pitanje. Ako Karadžić podnese ostavku, on će moći i dalje
zadržati moć. U Bosni bi sve vojske trebalo razoružati, a u prvom redu
vojsku bosanskih Srba. Masovne grobnice bi trebalo otvoriti, a glavne
ratne zločince bi trebalo izvesti pred Haaški sud. Tek tada bi izbori
imali smisla. Sada stvari stoje loše, a poboljšati ih neće ni
Amerikanac Holbrooke."
(RDW)
BRITANSKI RADIO - BBC
16. VII. 1996.
Pregled tiska
Svi britanski listovi jutros izvješćuju o odluci američkog izaslanika
u Bosni i Hercegovini, mjerodavnog za organizaciju predstojećih izbora
u toj zemlji, o odgađanju početka predizborne kampanje kako bi se
vodstvu bosanskih Srba dao još jedan rok da iz svojih redova uklone
optužene ratne zločince Radovana Karadžića i Ratka Mladića.
The Independent upozorava da se objavljivanje odgode vremenski
poklopilo s povratkom bivšeg američkog diplomata Richarda Holbrookea
koji je posredovao pri sklapanju prošlogodišnjeg Daytonskog sporazuma
na prostore bivše Jugoslavije. Američki dužnosnici jučer su
izjavljivali - piše The Independentov urednik za europske teme Tony
Barber - da je glavni zadatak g. Holbrookea da srpskoga predsjednika
Slobodana Miloševića upozna s kaznenim mjerama koje će se poduzeti ako
se ne osigura odlazak g. Karadžića. Međunarodni diplomati i dalje
vjeruju da predsjednik Milošević ima dovoljno utjecaja da učini ono
što se od njega traži. Njegov cilj je, međutim, kako se čini - piše
autor - da postigne nagodbu s bosanskim Srbima i međunarodnom
zajednicom koja će g. Karadžiću i Mladiću omogućiti mirno povlačenje u
mirovinu, istodobno izbjegavajući sudski postupak koji je protiv njih
otvoren pred Haaškim sudom za ratne zločine. Nije međutim izgledno da
će g. Milošević uspjeti u namjeri da s g. Holbrookeom sklopi bilo
kakav dogovor o obustavljanju postupka u Haagu jer bi se takav korak
izrazito protivio dosadašnjoj američkoj politici u regiji, ali i - što
je možda u sadašnjoj situaciji još važnije -... g. Holbrooke osobno
čvrsto misli da dvojica srpskih vođa moraju biti izvedeni pred sud.
Ništa manji nije pritisak i iz samog Haaškog suda koji je prošlog
tjedna izdao potjernice za Karadžićem i Mladićem, kao i onaj zapadnih
snaga, čija bi politika u BiH bila dodatno diskreditirana ako bi
dvojica spomenutih izbjegla suđenje uz suglasnost Zapada. Zapadne
vlade opetovano inzistiraju da se izbori trebaju održati sredinom
rujna, tvrdeći kako bi njihovo odgađanje moglo izazvati raspad
mirovnog procesa utvrđenog Daytonskim sporazumom. No sve dok su
muslimanske, hrvatske i srpske nacionalističke stranke dominantne u
područjima koje nastanjuju ti narodi rizik je da će izbori samo
potvrditi de facto podjelu Bosne i Hercegovine i spriječiti obnovu
jedinstvene zemlje. Tony Barber zaključuje svoju raščlambu u
jutrošnjem The Independentu ocjenom kako je glavni politički cilj
Radovana Karadžića učvrstiti, kako on kaže, državnost republike srpske
u BiH i spriječiti obnovu zajedničke države. Kako isti cilj dijeli i
najveći dio ostalih srpskih političara u Bosni, i najveći dio srpskoga
stanovništva, ne treba očekivati da će nesudjelovanje g. Karadžića na
izborima samo po sebi proizvesti bitnu razliku.
U The Guardianu Ian Traynor upozorava da se napetost u BiH jučer
dodatno zaoštrila kada je srpska policija zaprijetila oružanim
akcijama protiv mirovnih snaga NATO-pakta ako one pokušaju uhititi
Radovana Karadžića ili generala Mladića. Zaoštravanje situacije
istodobno je pridonijelo i priopćenje NATO-pakta o zabrani letova svih
vojnih zrakoplova i helikoptera bosanskohercegovačke vlade nakon što
su na helikopteru koji je prijavio da prevozi civilne putnike u
Goražde pronađena četiri protutenkovska minobacača i odgovarajuće
streljivo. Do novih podjela došlo je i u Europskoj uniji čiji se
ministri vanjskih poslova na sastanku u Bruxellesu nisu suglasili o
koracima koje bi trebalo poduzeti za uklanjanje g. Karadžića i
generala Mladića sa svih utjecajnih položaja te za njihovo privođenje
pred sud za ratne zločine u Haagu. Irski ministar vanjskih poslova
Dick Spring upozorio je kako razlike oko načina njihova uklanjanja ne
bi smjele umanjiti suglasnost koju su ministri postigli oko krajnjega
cilja. Njemački ministar vanjskih poslova Klaus Kinkel uložio je veto
na izglasavanje potpore međunarodnom poslaniku za civilne poslove
Carlu Bildtu. Između njega i američkog dužnosnika Roberta Frowicka
došlo je do bitnih razlika, a njih je djelomično pojasnio irski
ministar Spring kada je izjavio da g. Bildt vjeruje kako je održavanje
izbora u rujnu od najveće važnosti.
Britansko stajalište o novim europskim podjelama oko BiH pojašnjeno je
u tekstu diplomatskog urednika The Daily Telegrapha Christophera
Lockwooda. Njemačka podupire Sjedinjene Države u stajalištu da Srpsku
demokratsku stranku treba diskvalificirati od djelovanja na izborima
ako ona u naznačenome roku ne ukloni Radovana Karadžića. Britanci i
Francuzi, koji s Amerikancima imaju najveći broj vojnika na terenu,
odlučno se međutim protive takvom pristupu. To je zbog toga jer te
dvije zemlje vjeruju da bi bilo kakvi izbori bez sudjelovanja Srpske
demokratske stranke bili besmisleni, barem u srpskom entitetu u Bosni
te bi ogorčili najveći dio bosanskih Srba. Britanski dužnosnici
također upozoravaju kako u daytonskim sporazumima ne piše ništa što bi
ratnim zločincima branilo da zadrže političke položaje u političkim
strankama te da se ograničenja odnose samo na javne i državne položaje
- piše The Daily Telegraph.
Isti list ponešto začuđeno javlja i o zabrinutosti koju je srpski
nogometni klub "Vojvodina" iz Novoga Sada izrazio glede predstojeće
kvalifikacijske utakmice za nastup u kupu Uefa s momčadi Portdowna u
Sjevernoj Irskoj. List izvješćuje da su predstavnici kluba nakon
televizijskih snimki prošlotjednih nereda u Portdownu pozvali
sjevernoirski klub kako bi se raspitali o sigurnosti svojih igrača.
Predstavnik Portdowna je rekao da je svojim srpskim kolegama poručio
kako se uz njihovo iskustvo ne trebaju brinuti te da će do odigravanja
utakmice sve ponovno biti normalno.
Neredi i napeta političko-sigurnosna situacija u Sjevernoj Irskoj i
dalje prevladavaju naslovnim stranicama britanskih listova. Svi
listovi izvješćuju u jučerašnjoj policijskoj akciji u Londonu u kojoj
je otkriven veliki arsenal opreme za sklapanje bomba i uhićeno sedam
osoba. The Daily Telegraph piše kako je londonska policija uvjerena da
je do otkrića došlo samo nekoliko sati prije nego što je u glavnom
gradu bila planirana serija bombaških napada čiji su ciljevi trebali
biti gradska plinara te vodovodna i električna mreža. The Times piše
da je riječ o najambicioznijoj bombaškoj kampanji koju je IRA ikada
poduzela na britanskom otoku. List The Guardian naglašava pozitivnu
stranu jučerašnje akcije te piše kako uspješna akcija londonske
policije sada omogućuje ponovno pokretanje zamrlog mirovnog procesa u
Sjevernoj Irskoj.
U listovima je jutros svoj trenutak slave dočekao i jedan birmingenski
liječnik niskoga rasta i - kako ga The Daily Telegraph opisuje - krhke
tjelesne građe. Više listova objavilo je naime fotografiju gospodina
liječnika u društvu njegove nove tjelohraniteljice, Ruskinje visoke 2
metra i 3 centimetra koja je i svjetska prvakinja u ženskom hrvanju.
Doktor je angažirao korpulentnu damu iz Moskve da bi ga - kako je sam
izjavio - čuvala tijekom noćnih posjeta pacijentima, a nakon što su
dvojica njegovih kolega u proteklih mjesec dana tjelesno napadnuta u
vrijeme noćnih dežurstava na ulicama Birmingena.
***
Hrvatsko novinarsko društvo u suradnji s nekoliko nevladinih
organizacija te uz potporu više istaknutih pojedinaca, osnovalo je
nedavno Forum za zaštitu i promicanje slobode mišljenja i izražavanja,
članak 38, po uzoru na istoimeni članak Hrvatskoga Ustava. Forum, čiji
osnivači i suradnici smatraju da vlasti u Hrvatskoj, mnogim svojim
potezima, ograničavaju slobodu mišljenja i izražavanja, kršeći tako i
spomenuti dio Ustava, održao je danas konferenciju za tisak u povodu
početka svog rada. O tome i nekim drugim zbivanjima vezanim za
novinarsku profesiju u Hrvatskoj, iz Zagreba javlja Robert
Tomljenović:
"'Članak 38 različitim će se metodama rada i djelovanja zalagati za
zaštitu i promicanje slobode mišljenja i izražavanja misli u
područjima novinarskog, političkog, znanstvenog i socijalnog rada i
djelovanja, kao i svim pravno dopustivim sredstvima suprotstavljati
svim oblicima ograničavanja sloboda, intelektualnog rada i
djelovanja' - stoji u osnivačkim smjernicama Foruma. Slaven Letica,
koji je i sam dao potporu Forumu članak 38, pohvalio je njegovo
osnivanje, naglašavajući da nije u redu da se zaštitom slobode medija u
Hrvatskoj bave uglavnom strane udruge i pojedinci. 'Namjera nam je
sudbinu hrvatske vlasti uzeti iz ruku političara i potaknuti stvaranje
javnog mijenja' - izjavio je pak novinar Božo Novak, dodavši da
nikada u Hrvatskoj o novinarima nije izrečeno toliko ružnih riječi kao
u posljednje vrijeme te da su novinari danas tuženi više no ikada.
'Jednoga će dana i sama vlast shvatiti koliko je propaganda protokola
na HTV-u pridonijela gubitku glasova zagrebačkih birača' - rekao je,
govoreći o slobodama na HTV-u, Božo Novak, na novinskoj konferenciji na
kojoj je predstavljen Forum članak 38.
Danas se pak Vijeće časti HND-a očitovalo o sve više pritužbi na
etičnost i profesionalnost u medijima. Pri tome je Vijeće časti
naglasilo da je veći broj tih pritužba promašio adresu. Tako Vijeće
časti HND-a smatra da zahtjev državnog odvjetnika Hranjskog, da on
opovrgne neke osporene navode iz teksta 'Sud popio čišćenje',
objavljenog u 'Feralu' prije dva tjedna, nadilazi zadatke i moći
Vijeća časti, s obzirom da se ono ne može i ne želi upuštati u
svojevrsnu policijsku istragu - tko je s kime večerao u kojem
restoranu. Stoga Vijeće časti preporuča državnom odvjetniku da u
skladu s normalnim slijedom mogućih koraka prvo zatraži ispriku u
'Feralu', a onda, ako ne bude zadovoljan, i stručnu i zakonsku
pomoć ovlaštenih istražnih organa, u čije je, napominje Vijeće,
ovlasti i mogućnosti on zacijelo mnogo bolje upućen. Raspravljajući o
nedavnom članku u 'Nacionalu' o navodnoj gradnji vile za ministra
Granića, Vijeće časti je zaključilo da se radi o povredama onog dijela
profesionalnog kodeksa koji zahtijeva pouzdanu potvrdu takvih
senzacionalističkih tvrdnja, stoji u priopćenju Vijeća časti HND-a."
***
Žarko Vodinelić razgovarao je s jednom od osnivača Foruma članak 38,
zagrebačkom odvjetnicom Dafinkom Večerinom.
- Koja je bila svrha osnivanja ovog Foruma?
= Svrha osnivanja članka 38 bila je pokušaj zaštite i promicanja
slobode mišljenja. S obzirom na to da je u zadnje vrijeme bilo dosta
pokušaja da se ta sloboda ograniči. I oni još traju...
- Na što konkretno mislite?
= Pa, mislim konkretno na suđenje novinarima "Ferala", na skidanje
nekih televizijskih emisija, na razne napade na novinare putem
državnih medija, televizije, nekih novina... Sada se još ne zna
sudbina Radija 101, koji je izvanredan slobodni, nezavisni radio.
- Na osnovi ovoga što ste rekli, može li se zaključiti da Vi i vaši
kolege, suosnivači članka 38, smatrate da Hrvatskoj prijeti opće
gušenje slobode govora i mišljenja?
= Pa to postoji... To je već počelo! Budući da u članku 38 stoji da se
jamči sloboda mišljenja i izražavanja misli, da je time posebno
obuhvaćena sloboda tiska i drugih sredstava priopćavanja, da je
zabranjena cenzura i da se slobodno osnivaju sve ustanove javnog
priopćavanja, prema istom tom članku Ustava, novinari imaju puno pravo
na slobodu izvješćivanja i pristupa informaciji. Prema tome, Ustav je
najviši zakon u jednoj državi koji utemeljuje prava i slobode njezinih
građana. Mi smatramo da je ovaj članak Ustava ugrožen i baš zato smo
taj članak stavili kao ime našeg Foruma.
- Koji će biti cilj Foruma i koji će biti konkretni koraci koje ćete
napraviti?
= Mi, kao jedna nevladina, nestranačka i zapravo neideološka udruga,
možemo samo vršiti pritisak. Mi možemo pojedinačno ili zajednički
poduzimati nekakve akcije, možemo pokušati o tome govoriti i pisati...
To, još uvijek, možemo i na taj način ćemo vršiti pritisak.
- Kakve reakcije, eventualno, očekujete od vlasti na vašu djelatnost?
= Mislim da Forum neće biti zabranjen.
(BBC)
FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI
16. VII. 1996.
Iz Zagreba izvješćuje Marinko Čulić:
"Odnedavno obnovljeni pregovori vladajućeg HDZ-a i udruge oporbenih
stranaka oko rješenja zagrebačke krize, jučer su nastavljeni, ali bez
vidljivijeg rezultata. HDZ je iznio svoj prijedlog rješenja po kome bi
dužnost gradonačelnika pripala toj stranci, a oporba bi zadržala
mjesto predsjednika Gradske skupštine i dobila nekoliko nižih
funkcija. Šest oporbenih stranaka trebalo bi odgovoriti na ovaj
prijedlog prekosutra, u četvrtak, ali se ne vidi kako bi on mogao biti
prihvaćen.
Očekivalo se da će HDZ predložiti da mjesto gradonačelnika zauzme neka
izvanstranačka ličnost, što bi za oporbu također bilo jedva
prihvatljivo, ali bi se barem pregovori mogli nastaviti. Sada je
međutim jasno da HDZ, u tvrdoglavom nastojanju da pošto-poto sačuva
vlast u Zagrebu, koju je izgubio na jesenašnjim izborima, da dakle u
toj tvrdoglavosti, on nadilazi i samog sebe. Time je oporba, koja je
pristala na nastavak pregovora u ime uvijek isticanog nacionalnog
interesa očuvanja stabilnosti zemlje, još jednom osramoćena pred
svojim biračima.
HDZ pak, čiji se rejting u glavnom gradu procjenjuje na bazi većeg
broja istraživanja, ispod 20 posto, nastavlja prkositi toj činjenici
pa i zdravoj pameti, gotovo samoubilačkim potezima. U takve spada i
jučerašnja odluka da se ne odobri frekvencija nezavisnom zagrebačkom
Radiju 101, koji je ponajbolji u zemlji, a po svojoj neposlušnosti, i
bivšoj i sadašnjoj vlasti, uživa gotovo kultni ugled u javnosti.
Radiju je privremeno produženo pravo na emitiranje za mjesec dana i
premda postoji duže od deset godina, svi su izgledi da se traži način
kako da ga se likvidira ili nekom vlasničkom akrobacijom stavi pod
kontrolu HDZ-a. Javnost je izrazito na strani Radija, i nezavisnih
medija općenito, kao što je i na strani oporbe. Ali je oporba toliko
malo uradila na artikuliranju i usmjeravanju javnog mijenja, da to
sada pomaže Tuđmanovoj stranci da i najveće političke svinjarije radi
nesmetano i u tišini."
***
Iz Prištine se javio Fehim Redžepi:
"Jugoslavenska udružena ljevica, JUL, jučer se prvi put predstavila
kosovskoj javnosti. U Prištinu je došao predsjednik Ljubiša Ristić s
više članova centralnog rukovodstva. Na promociji je bilo oko 250
ljudi, među kojima i dosta poznatih ličnosti iz političkog, privrednog
i kulturnog života kosovskih Srba. Atmosfera je bila nostalgična, s
puno elemenata ranijih skupova tradicionalne ljevice. Desetak
govornika, među kojima i Ljubiša Ristić, izložilo je osnovne ideje
platforme JUL-a, kao što su opći društveni i gospodarski napredak,
socijalna pravda i sigurnost, ravnopravnost svih oblika vlasništva,
ravnopravnost građana, bez obzira na nacionalne i druge razlike i
borba protiv kriminala.
O posljednjoj temi govorio je koordinator JUL-a za Kosovo Miloš
Simović, vjerojatno jedan od najboljih poznavalaca stanja jer je do
prije nekoliko godina bio načelnik kosovskog okruga. Rekao je da je
sve ono što se javno govori o razvoju Kosova obična lakrdija i da
zapravo Kosovo tone u svakom pogledu. Iz njegova izlaganja može se
zaključiti da srpski prijedlog kosovskog društva funkcionira na
otimačini, potkupljivanju i gubljenju novca s obzirom na sve, od
političkih i drugih funkcija, do raznih diploma, uključujući i titule
doktora sveučilišta. Simović je prva, dosad najpoznatija srpska
ličnost koja oslobađa Albance odgovornosti za propast privrede na
Kosovu. Bilo je na tom skupu i drugih kritika, ali nijedna nije bila
agresivna.
JUL je najavljivao svoj nastup na Kosovu s daleko više ambicija kada
je riječ o Albancima. Ali ni on nije riješio problem privlačenja
Albanaca. Na ovoj promociji moglo je biti najviše desetak, javnosti
nepoznatih ličnosti. Iako se interno prihvaća mogućnost za razgovor i
dogovor s Albancima, javno se ostaje na razini oštre verbalne kritike
nacionalizma, pri čemu se ne čini napor kada se spominje srpski
nacionalizam. Od konkretnih pitanja načelno je bila pokrenuta potreba
rješenja problema normalnog školovanja albanske djece u osnovnom
školovanju i spomenuto pitanje vraćanja na posao, odnosno
zapošljavanja Albanaca.
Tako je promocija protekla uglavnom u duhu službene politike, kao da
na Kosovu uglavnom ne postoje akutni problemi položaja i zahtjeva
Albanaca. Izgleda da se ova pitanja nisu ni mogla otvoriti na skupu
koji je sličio na predstavljanje biračima u predizbornoj kampanji.
Naime, iz učestalijih izvješća o SPS-u i JUL-u, na službenoj
televiziji, stječe se dojam da predstoji i prijevremeno sazivanje
izbora za savezni Parlament, na kojima, kako su rekli neki govornici
na promociji, JUL ide samostalno."
Iz tiska
Francuski list La Croix pažnju svojih čitatelja usmjerava na tri vruće
točke u svijetu: Irsku, Bosnu i Bliski istok.
"U Bosni je nezamislivo da se na izborima, koje organiziraju
pokrovitelji mira, pojavi Karadžić u funkciji šefa stranke dok ga
službeno traže sve policije svijeta. Mir je ugrožen, na ovaj ili onaj
način, u sva tri područja u kojima su velike sile imale važnu ulogu u
osvjetljavanju budućnosti. Na velikim silama je da podupru snage koje
vjeruju u mirne solucije i otvaraju vrata pomirenju" - piše ovaj list,
gledajući na politiku iz kuta morala.
Inače, La Croix je list koji danas najopširnije piše o zbivanjima u
Bosni. Novinar Michel Coubler pratio je izaslanstvo francuske
Biskupske konferencije, koja se uputila u Bosnu, u želji da sagleda
položaj katolika. 'Etničko čišćenje nastavlja se u Banjoj Luci' naslov
je reportaže u kojoj se ističe da su u banjalučkoj regiji, iako ona
nije izravno iskusila rat, Hrvati i Muslimani prošli pakao etničkog
čišćenja. List naglašava da je na području biskupije 41 crkva potpuno
srušena, a 65 ih je oštećeno. Od 207 džamija u regiji, nijedna nije
ostala uspravna. Ipak, La Croix prenosi izjavu katoličkih i
muslimanskih vjerskih službenika s terena, da su usprkos svemu
odlučili ostati na tom području.
Specijalni izvjestitelj Liberationa, koji je pratio francuskog
ministra obrane Charlesa Millona, prilikom njegova posjeta Sarajevu i
Mostaru, ističe njegov zahtjev za uhićenje ratnih zločinaca. Iz
okruženja francuskog ministra precizirano je da za eventualno davanje
mandata IFOR-u za takvu akciju, problem predstavlja stav Rusije u
Vijeću sigurnosti UN-a. "Ruski vojnici ne žele ostaviti generala
Mladića. Za Karadžića će biti manje teško" - citira svoje anonimne
sugovornike Liberation. Također, iz francuskog ministarstva obrane,
taj list prenosi ocjenu da bi uhićenje trebalo izvršiti prije
rujanskih izbora, što bi omogućilo da se otvore zapriječeni politički
procesi kod Srba. U protivnom, ekstremistički lideri Srba mogli bi iz
ovih izbora izići ojačani - smatra se u francuskom ministarstvu
obrane.
Odmah zatim Liberation citira novu ličnost, iz istog ministarstva,
također pokrivenu anonimnošću, koja poziva na oprez i upozorava na
moguće komplikacije koje bi proizveo pokušaj uhićenja. U zaključku
ovog teksta list kaže da bi najbolja solucija bila da se uhićenjem
Karadžića pozabavi Miloševićeva služba, a da Mladić ode na jako dugo
ljetovanje na Krim.
Le Monde i list Les Echos danas naglašavaju činjenicu da se Amerikanac
Richard Holbrooke vraća svom starom posredničkom zadatku na području
bivše Jugoslavije. Holbrooke se vraća da dovede do ispunjenja
Daytonskog sporazuma čiji arhitekta je bio prošlog studenog. Radi se o
pritisku na Miloševića kako bi Karadžić i Mladić efektivno napustili
vlast i izišli pred sud. Američki izaslanik služi se sredstvima
brutalnijim od diplomatskih koja bi se, još jednom, mogla pokazati
efikasnima. Kao oblike pritiska, list navodi mogućnost ponovnih
sankcija protiv Srbije i prijeti bosanskim Srbima vojnom odmazdom.
U rubrici kultura, list Le Monde prenosi apel francuskih i poljskih
umjetnika, lansiran iz Krakowa, da Sarajevo bude određeno za glavni
europski grad kulture tijekom dvijetisućite godine. Taj poziv poduprli
su brojni francuski i poljski intelektualci.
(RFI)
ŠVICARSKA
LE NOUVEAU QUOTIDIEN
16. VII. 1996.
Tuđman želi nacističke krvnike pokopati zajedno s njihovim žrtvama
Novinar lista Thomas Hofnung piše o problemima vezanim uz Jasenovac:
"'Sada kad smo riješili sve probleme, moramo riješiti i onaj s
Jasenovcem', izjavio je nedavno hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. On
je početkom godine parlamentu predložio svoj plan koji je od tog
trenutka predmet polemika. Riječ je o pomirbi svih Hrvata, i Tuđman
predlaže pokapanje posmrtnih ostataka ustaških vojnika (nacistički
saveznici iz Drugoga svjetskog rata) u Jasenovcu (80 kilometara
istočno od Zagreba). Odmah su se oglasila udruženja bivših
antifašističkih boraca i malena židovska zajednica. Ali Tuđman ne
namjerava odustati od svojeg plana.
'Jasenovac'. Prokleto ime, sinonim za najgore zločine koje su od 1941.
do 1945. godine počinili ustaše Ante Pavelića, utemeljitelja Nezavisne
Države Hrvatske. Tamo je ubijeno na desetke tisuća Srba, Židova, Roma,
ali i Hrvata. Tamo su desecima godina odlazili naraštaji
jugoslavenskih učenika kako bi obnavljali sjećanje na te događaje. To
je mjesto danas posve pusto. Nekadašnji muzej prepun je slomljenog
stakla. Slike tadašnjih zatočenika samo što nisu otpale sa zidova,
budući da se nitko ne brine o njima.
'Jasenovac je korišten kao sredstvo Titova režima za optuživanje
Hrvata', priznaje Albert Goldstein, zagrebački nakladnik koji se
odlučno protivi Predsjednikovu prijedlogu.
Tijekom cijelog jugoslavenskog razdoblja postojala je stalna,
prikrivena polemika između Srba i Hrvata o broju jasenovačkih žrtava.
Prema Beogradu, tamo je ubijeno više od 700 tisuća ljudi. U Zagrebu
tvrde da je taj broj mnogo manji.
Franjo Tuđman drži da je bilo 40 tisuća žrtava. Ali dvojica
stručnjaka, Hrvat Vladimir Žerjavić i Srbin Bogoljub Kocović došli su
gotovo do istog zaključka: 50 tisuća Srba, 13 tisuća Židova i 10
tisuća Roma ubijeno je u Jasenovcu. Dakle, ako tom broju dodamo i broj
ubijenih Hrvata, tamo je umrlo ukupno 80 tisuća ljudi. Prema riječima
Vladimira Žerjavića, Beograd je poslije rata namjerno napuhao taj broj
kako bi dobio ratnu odštetu od Njemačke. Ali je ta falsifikacija
uzrokovala velike međuetničke napetosti, a Srbiji je poslužila kao
moralno opravdanje za rat protiv Hrvata.
Godine 1991, na početku srpsko-hrvatskog sukoba, Jasenovac je postao
strateški važno mjesto. Nalazi se u zapadnoj Slavoniji, u području u
kojem je srpsko stanovništvo u većini. Srbi su odmah zauzeli taj bivši
koncentracioni logor. U strahu da će Hrvati pokušati izbrisati tragove
'zločina', Srbi su ispraznili muzej i sve premjestili u Srbiju. U
svibnju 1995. hrvatska je vojska opet uspostavila nadzor nad tim
područjem. Nakon toga, u Jasenovcu se ništa nije promijenilo.
Predsjednik Tuđman svoj kontroverzni plan opravdava zločinima koje su
poslije rata počinili komunisti. 'Ne radi se o ignoriranju žrtava
ustaškog terora, nego o podsjećanju na to da je hrvatski narod bio
podijeljen pod različitim zastavama...' Šef države smatra da su u
Jasenovačkom logoru od 1945. do 1948. zatvarani i oni koji su se
protivili Titovu režimu. Zbog toga maršal Tito nikada nije želio
posjetiti Jasenovac.
Činjenica je da će taj koncentracioni logor ostati dijelom
jugoslavenskog kolektivnog sjećanja, ali i hrvatskog, kao sinonim za
ustaški teror. Zato je Tuđmanov prijedlog odmah naišao na
protivljenje. 'Nezamislivo je pokapanje žrtava uz njihove krvnike',
ljuti se Ognjen Kraus, predsjednik židovske zajednice u Hrvatskoj.
Prema njegovim riječima, 'događaji u Hrvatskoj između 1941. i 1945.
nisu bili građanski rat. Riječ je o genocidu nad Židovima, Romima i
Srbima, a Jasenovac je simbol svega toga'. Protiv toga plana pobunila
se i srpska zajednica. 'Mi se ne protivimo zamisli o nacionalnoj
pomirbi', objašnjava Milorad Pupovac, srpski zastupnik u hrvatskom
parlamentu. 'Ali ta pomirba mora uključivati sve državljane'. On
zahtijeva da se ne dira u Jasenovac. 'Postoje i neka bolja mjesta',
zaključuje Milorad Pupovac. U stvari, inicijativa predsjednika Tuđmana
mogla bi još više produbiti podjele u mladoj hrvatskoj državi. Na čelu
kampanje protiv tog prijedloga nalazi se i satirički tjednik 'Feral
tribune'.
Dvojica njegovih suradnika optuženi su zbog 'vrijeđanja' šefa države -
na naslovnoj stranici prikazan je kostur sa znakom hrvatskog
predsjednika. U Zagrebu je prije nekoliko tjedana protiv njih otvoren
sudski proces i prijeti im kazna od jedne do tri godine zatvora. Ali
'Feral tribune' ne prestaje nego još objavljuje foto-montažu na kojoj
neki logoraš ima lice predsjednika Tuđmana. Hoće li šef države ipak
odustati od zamisli o nacionalnoj pomirbi? A već godinama se bori za
popravljanje slike svoje države na međunarodnoj pozornici.
Nisu svi Hrvati bili ustaše, ponavlja predsjednik Tuđman. Možda ih je
čak bilo i više na partizanskoj strani, kod Tita, kažu neki
povjesničari. 'Ali, Tuđmanova je grješka to što misli da će do pomirbe
doći zaboravljanjem na ratne zločine, a ne njihovim osuđivanjem',
objašnjava nam jedan zagrebački intelektualac".
Richard Holbrooke, 'Balkanski Kissinger', opet djeluje u Bosni
Antoine Menuisier piše o stanju u Bosni. U članku, između ostaloga,
stoji:
"Vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić i dalje na slobodi, početak
predizborne kampanje odgođen za četiri dana, Zapad na meti napada,
mostarski Hrvati ne priznaju pobjedu Muslimana na mjesnim izborima...
nevolje u Bosni? Evo Richarda Holbrookea. Washington ga je opet
pozvao, pet mjeseci nakon što se povukao, pa bivši pomoćnik državnog
tajnika za europska pitanja danas počinje putovanje državama bivše
Jugoslavije na kojoj će posjetiti Beograd, Sarajevo i Zagreb kako bi
pregledao kritične slučajeve.
Može li isti joker poslužiti dva puta? Američki državni tajnik Warren
Christopher vjeruje da može. Tako barem izgleda, budući da je na
njegov zahtjev Richard Holbrooke, koji se iz diplomacije povukao u
predsjedništvo tvrtke 'Credit Suisse First Boston', sada opet zamoljen
da ode u Bosnu i pritegne vijke. Kao da su, nakon njegova odlaska u
veljači, njegovi nasljednici na terenu pokušavali dokazati da je
mehanizam Daytonskog sporazuma loš, a on, zvan 'balkanski Kissinger',
uspio ga je nametnuti zaraćenim stranama.
Holbrooke ima na raspolaganju samo tri dana, a mora uspjeti. Cilj
njegova putovanja jest neutraliziranje vođe bosanskih Srba Radovana
Karadžića, glavne optuženičke zvijezde u Međunarodnom sudu u Haagu, i
njegova kuma Ratka Mladića. Čemu takva žurba? Razlog treba tražiti u
uvjetima postavljenima još u Daytonu, a moraju biti ispunjeni prije
održavanja izbora u Bosni. A u njima se kaže da osoba optužena za
ratne zločine - to je Karadžićev slučaj - ne može biti kandidat na
izborima, što je spomenuti namjeravao. A vođa povjerenstva OESS-a za
Bosnu i Hercegovinu, Amerikanac Robert Frowick, jučer je zatražio da
Karadžić ode sa čela SDS-a do petka ili će SDS biti isključen s
izbora.
Osim toga, i prijetnja novim gospodarskim sankcijama prema Saveznoj
Republici Jugoslaviji trebala bi zabrinuti srbijanskog predsjednika
Slobodana Miloševića, koji je u Daytonu jamčio da će sve poduzeti kako
bi neutralizirao odbijanje s Pala. Priča se o Karadžićevu egzilu u
Rusiju, čak i u Grčku, u neki pravoslavni manastir, ali to pravno
ništa ne bi riješilo. 'Jedino bi nekakva prometna nezgoda dobro
riješila taj problem', ozbiljno govori jedan diplomat iz Sarajeva.
Hoće li Holbrookeov posjet Zagrebu imati povoljan učinak na nezdravu
mostarsku klimu? HDZ za sada odbija sudjelovati u gradskom vijeću pod
ravnanjem muslimanskog gradonačelnika istočnog Mostara Safeta
Oručevića, pobjednika na mjesnim izborima održanim 30. lipnja.
Odlazak Španjolca Ricarda Perez Casada i njegova zamjena Britancem Sir
Martinom Garrodom, najavljena jučer, mogla bi pridonijeti poboljšanju
odnosa između tih zajednica. 'Casado je slab', komentira jedan
diplomat. 'Tijekom boravka u Mostaru stalno je bio okružen španjolskom
klikom i nitko mu nije mogao prići'. Čini se da je njegov nasljednik,
sa šestomjesečnim mandatom, prikladniji za taj zadatak. 'On je
vojnik', komentira isti diplomat. 'Bio je zapovjednik britanskih
kraljevskih marinaca i služio je u Sjevernoj Irskoj. Za njega je
Belfast gori od Mostara'. (...)"
Švicarski radio za Bosnu počinje s radom
"Od jučer ujutro 'Free Elections Radio Network' (FERN) počinje
emitiranje programa za cijeli teritorij Bosne, pokrivajući na taj
način 81 posto teritorija Federacije i 66 posto republike srpske.
Nacrt švicarskoga radija izrađen u Upravi za suradnju u razvoju i za
humanitarnu pomoć, a on nudi slobodan i jednak pristup medijima za sve
stranke, od nadnevka određenog za početak predizborne kampanje.
U republici srpskoj, gdje zaposleni u radiju još nisu dobili sva
dopuštenja nužna za emitiranje, pokretne postaje međunarodnih mirovnih
snaga pomoći će u prenošenju FERN-ova programa koji će se preko
satelita moći čuti i u svim velikim europskim gradovima, na
frekvenciji od 11 700 Mhz.
'Cilj ovog radija jest jamčiti objektivno informiranje bosanskih
građana uoči općih izbora koji se održavaju 14. rujna, objašnjava Dino
Bornatico, vođa projekta. Građani će na taj način doznati sve o
strankama koje sudjeluju u izborima, ali i o načinu glasovanja'.
Uredništvo i tehnička ekipa smješteni su u Sarajevu, u podrumu kuće
dodijeljene OESS-u. U ekipi se nalaze profesionalci svih
nacionalnosti. U važnijim gradovima poput Mostara, Tuzle, Banje Luke i
Bihaća o lokalnim će događajima dopisnici izvještavati telefonom.
Program, koji 'neće biti cenzuriran', jamči Dino Bornatico, sadržavat
će razgovore s kandidatima na izborima, pregled aktualnih tema,
izravne prijenose rasprava i prikaze političkih programa stranaka.
Počeci ovog radija, u koji je Švicarska uložila 880 tisuća franaka,
nisu bili laki. Na frekvenciji koja je u početku bila predviđena za
djelovanje emitirao je srpski vladin radio pa su je FERN-ovi tehničari
morali smanjiti na 103.3 FM za okolicu Sarajeva. Osim toga, na
postojanje ovoga radija loše gledaju iz mjesnih radiopostaja, osobito
iz postaje 'Studio 99' koja je na glasu kao neovisna, i gdje tvrde da
je riječ o nelojalnoj konkurenciji. Iz te postaje švicarski radio
optužuju da su postavili u potpunosti strani radio, ne služeći se
raspoloživim lokalnim sredstvima", izvještava dopisnica lista iz
Sarajeva Maryam Michal.
SJEDINJENE DRŽAVE
THE NEW YORK TIMES
16. VII. 1996.
SAD još uvijek jedine protiv novog mandata Boutrosu Ghaliju
"Gotovo mjesec dana nakon odluke da spriječi drugi petogodišnji mandat
za glavnog tajnika Boutrosa Boutrosa Ghalija, Clintonova vlada nije
dobila nikakvu potporu za svoje stajalište niti od jedne od 14 članica
Vijeća sigurnosti, izjavili su danas diplomati.
S druge strane, Kina, arapske zemlje i afrički vođe (s nekoliko
iznimaka) prihvatili su kandidaturu Boutrosa Ghalija, čiji sadašnji
mandat završava 31. prosinca.
Egipat, Ghalijeva zemlja i članica i arapskog i afričkog bloka, drži
jedno od 10 dvogodišnjih mjesta u Vijeću. Bocvana i Gvineja Bisao,
druge dvije trenutne afričke članice Vijeća, nisu se otvoreno
suprotstavile odluci Organizacije za afričko jedinstvo da podupre
glavnoga tajnika.
Diplomati većine zemalja koje imaju mjesta u Vijeću kažu da se nadaju
da će se izbjeći sukob oko tog pitanja do poslije američkih izbora u
studenome. U Ujedinjenim narodima postoji mišljenje da bi se američka
odluka, koja se smatra političkom taktikom, mogla preokrenuti ili
preoblikovati ako pobijedi predsjednik Clinton, a republikanci oslabe
u kongresu.
Ako republikanac dobije predsjednički mandat, nova vlada će odlučivati
koga će Sjedinjene Države poduprijeti. Diplomati kažu da je stoga
uzaludno sada se usredotočiti na to pitanje.
Ali Clintonova vlada, koja je izjavila da neće promijeniti svoju
politiku i zaprijetila da će upotrijebiti veto u Vijeću kako bi
spriječila ponovni izbor Boutrosa Ghalija, počela je svoju kampanju i
pritišće druge vlade da se suzdrže od potpore glavnom tajniku.
Diplomati kažu da je Madeleine Albrihgt, američka veleposlanica pri
Ujedinjenim narodima, postavila to pitanje na svom nedavnom putu u
Istočnoj Europi. Poljska ima rotacijsko mjesto u Vijeću.
Američki diplomati su u Seoulu pristupili i Južnoj Koreji, još jednoj
članici Vijeća. Druge privremene članice ove godine su Chile,
Njemačka, Honduras, Indonezija i Italija. (...)
Uz Kinu, druge stalne članice Vijeća - Britanija, Francuska i Rusija -
podupiru glavnoga tajnika, ali ništa ne obećavaju, iako francuski
dužnosnici kažu da je predsjednik Jacques Chirac u svojim nedavnim
izjavama vrlo blizu javnoj potpori.
Britansko ministarstvo vanjskih poslova opisalo je glavnog tajnika kao
'uglednog državnika koji je časno služio'. Rusko ministarstvo vanjskih
poslova kritiziralo je State Department zbog davanja javnih izjava
'što je protivno praksi u Ujedinjenim narodima da se dogovaranja
moraju držati u tajnosti.'
Samo je jedna azijska zemlja jasno zatražila povlačenje: Malezija,
koja je sve češće u zavadi sa Sjedinjenim Državama. Malezijski
premijer Mahathir Mohamad izjavio je prije dva tjedna da njegova
muslimanska vlada prezire ono što smatra nedostakom potpore UN-a
bosanskim Muslimanima.
Malezija nije članica Vijeća sigurnosti, ali njezin predstavnik pri
Ujednjenim narodima Razali Ismali bit će predsjednik Generalne
skupštine koja počinje u rujnu. Generalna skupština službeno izabire
glavnog tajnika prema preporuci Vijeća sigurnosti.
Diplomati koji nagađaju hoće li biti kakvih poteza na Skupštini da se
odbaci američki veto u Vijeću sigurnosti, kažu da bi malezijsko
vodstvo moglo otežati situaciju", piše Barbara Crossette.
Odgođena izborna kampanja u Bosni zbog pitanja Karadžić
"Zapadni diplomati, koji su zaduženi za nadgledanje nadolazećih izbora
u Bosni, danas su odgodili početak izborne kampanje do petka, kako bi
bosanskim Srbima dali još nekoliko dana da uklone svog političkog vođu
Radovana Karadžića.
Robert Frowick, umirovljeni američki diplomat koji je na čelu bosanske
operacije Organizacije za europsku sigurnost i suradnju, izjavio je da
je njegovo 'stajalište nepromjenjivo' da niti jedna politička stranka
s dužnosnicima koji su optuženi za ratne zločine ne može sudjelovati
na izborima.
Jedina koja spada u tu kategoriju je Karadžićeva Srpska demokratska
stranka, koja je i jedina organizirana bosanskosrpska stranka koja ima
znatniji broj sljedbenika. Karadžić, protiv kojeg je sud za ratne
zločine u Den Haagu podigao optužnicu, izjavio je da se neće
kandidirati na nacionalnim izborima sazvanim za 14. rujna - što ionako
ne bi bilo dopušteno po Daytonskom sporazumu - ali je nedavno ponovno
izabran za čelnika svoje stranke, a i dalje kontrolira policiju i
politiku u srpskom dijelu Bosne.
Frowickov potez je posljednji u nizu diplomatskih pritisaka na
Karadžića da se odrekne svog političkog položaja, ako ne i da se preda
sudu za ratne zločine.
U utorak na ovo područje treba stići Richard Holbrooke, američki
diplomat koji je progurao mirovni sporazum prošle jeseni, kako bi
pokušao povući još jedan potez: uvjeriti srpskog predsjednika
Slobodana Miloševića da silom otjera Karadžića, nešto u čemu do sad
još nitko nije uspio. Holbrooke nije više u vladi, ali je posebno
zamoljen da obavi taj posjet.
Ispod javnog zavaravanja, međutim, postoji veliki pesimizam da je bilo
kakvo političko rješenje moguće, i sve veće uvjerenje da će samo vojna
akcija maknuti Karadžića sa scene.
Na tiskovnoj konferenciji u nedjelju francuski ministar obrane Charles
Millon izjavio je da je Francuska planirala zatražiti od Vijeća
sigurnosti UN-a da NATO snagama u Bosni dade jasniji mandat da uhite
one koji su optuženi za ratne zločine u Bosni. Ali za bilo kakvu
zajedničku akciju NATO snaga bilo bi potrebno odobrenje upravnog
tijela NATO-a, a mnogi diplomati smatraju da za to ima malo izgleda.
Prema sadašnjim naredbama, koje su uspostavile Sjedinjene Države i
europske sile u NATO-u, snage u Bosni trebaju uhititi optužene ratne
zločince samo ako ih susretnu. Ne trebaju ih tražiti, a vojni
dužnosnici u Bosni boje se da bi bilo kakva akcija protiv Karadžića
ili generala Ratka Mladića, vojnog zapovjednika protiv kojeg je
također podignuta međunarodna optužnica, izazvala smrtonosne osvete.
Dok je Francuska sada prva zemlja koja otvoreno raspravlja o
mogućnosti vojne operacije, nema nikakvih javnih znakova da bi
Francuzi bili voljni samostalno djelovati.
Britanija, koja se snažno opire vojnoj akciji, 'ponovno razmišlja',
rekao je jedan viši europski diplomat. A Carl Bildt, glavni
međunarodni pregovarač u Bosni, također je nedavno došao do zaključka
da je 'vojni zahvat' prijeko potreban, rekao je jedan dužnosnik blizak
Bildtu.
Clintonova vlada je podijeljena po tom pitanju. Neki dužnosnici u
State Departmentu snažno favoriziraju vojnu akciju, prema riječima
nekoliko američkih dužnosnika. Pentagon je izjavio da je protiv takve
operacije jer bi to dovelo američke vojnike u opasnost.
Ali prije nekoliko dana, zapovjednik američkih snaga u Bosni general
William Nash, na sastanku s ministrom trgovine Mickeyjem Kantorom,
rekao je da su njegove snage sposobne obaviti taj posao.
'Dajte nam naredbu i mi ćemo to učiniti', rekao je Nash, prema
riječima ljudi koji su pribivali sastanku. (...)
Naglašavajući moguće rizike, šef policije na Palama, glavnom gradu
bosanskosrpske republike, zaprijetio je odmazdama protiv NATO snaga i
policije UN-a ako dođe do pokušaja uhićenja Karadžića, rekao je
glasnogovornik UN-a Alex Ivanko.
Mnogi diplomati su skeptični glede uspjeha posljednjih diplomatskih
napora da se ukloni Karadžić jer se oružje koje vanjske sile imaju -
ili su spremne upotrijebiti - ne slaže s polemikama protiv Karadžića.
Tako na primjer, zapadne zemlje nisu pokazale jednoglasnost koja je
potrebna da bi se ponovno nametnule stroge gospodarske sankcije.
Viši zapadni diplomat kaže da misli da je Milošević 'imun' na bilo
kakav pritisak koji bi Holbrooke mogao donijeti. (...)
Takozvana kontaktna skupina za Bosnu također je podijeljena oko toga
što učiniti s izborima. Na sastanku u Londonu prošli tjedan, samo su
Sjedinjene Države i Njemačka poduprle Frowickov prijedlog da se
Srpskoj demokratskoj stranci ne dopusti sudjelovanje na izborima ako
Karadžić još bude tamo. Francuska se držala suzdržano, a Britanija još
jače, ali obećali su da će se suzdržati, izjavili su američki i
europski diplomati. Rusija je bila vrlo tiha na sastanku, ali je prije
izjavila da nikakve nove akcije protiv Karadžića nisu potrebne.
Britanci kažu da je bolje održati izbore s Karadžićem na vlasti, nego
diskvalificirati njegovu stranku jer bi se time uklonila i većina
Srba.
Upitan misli li da će novi diplomatski pokušaji da se otjera Karadžić
djelovati, jedan je zapadni diplomat odgovorio: 'Ne, i ne znam tko
tako misli. Ali Holbrooke je već uspio učiniti neke stvari koje nitko
nije mislio da su moguće'", piše Raymond Bonner.
THE WASHINGTON POST
16. VII. 1996.
Naš plan reforme UN-a
"U svom članku od 23. lipnja 'Slaganje do studenog', Jim Hoagland
tvrdi da bi 'kritiziranje i preoblikovanje vrijednosti i birokracije
UN-a' bili vrijedni truda kako bi se odstranio glavni tajnik Boutros
Boutros Ghali ako Bijela kuća misli ozbiljno glede reforme UN-a te
drži gospodina Ghalija zaprekom. Nasuprot onom što tvrdi gospodin
Hoagland, Clintonova vlada ima plan reforme, učinila je reformu UN-a
svojim najvažnijim prioritetom i potpuno opravdano traži novo vodstvo
u UN-u.
U veljači, vlada je predala radnoj skupini za reforme UN-a (osnivanje
koje su predvodile Sjedinjene Države) opsežan plan za reformu sustava
UN-a za XXI. stoljeće. Plan naglašava usredotočenje UN-a na misije kao
što su mir i sigurnost, humanitarna pomoć, održivi razvoj, osnivanje
norma za ljudska prava te međunarodnih tehničkih standarda. Specifične
reforme uključuju moderniziranje birokracije, smanjivanje broja viših
činovnika, združivanje glomaznih ekonomskih i socijalnih agencija,
stvaranje sekretarijata sa ne više od pet odjela (od kojih će svaki
biti usredotočen na određeni zadatak), novog zamjenika glavnog tajnika
s određenim ovlaštenjima, veću odgovornost i naglasak na radnom
učinku, širenje funkcije glavnog inspektora u cijelom sustavu UN-a te
relevantniju Glavnu skupštinu, koja bi se bavila pitanjima od prave
važnosti za svijet.
Prošle godine, administracija je uspješno nametnula prvi pravi
stabilni proračun, prisiljavajući UN da financira troškove inflacije i
promjena tečaja. To je za posljedicu imalo smanjenje broja zaposlenih,
a smanjivanje će se nastaviti i obuhvatiti više od 1.000 za slijedeće
dvije godine. Naposljetku, UN uz pomoć SAD osnovao je svoj vlastiti
program za preoblikovanje uprave kako bi se izgradio UN koji radi
bolje i jeftinije.
Osim što je dobro počeo, gospodin B. Ghali nije bio vođa za reforme.
Nije bio osobno uključen, više je volio zadužiti druge nego da se
osobno uključi u politički opasan posao reformiranja organizacije.
Nema razloga vjerovati da će ovaj 73-godišnji diplomat u drugom
mandatu postati reformator.
Gospodin Hoagland je u pravu glede još jednog pitanja UN-a. Dug
Amerike UN-u je sraman. Najveći svjetski predlagač vladavine zakona ne
bi trebao zaboraviti svoju pravnu obavezu da plati svoje dugove.
Nastavljanje posla reforme zahtijeva novo vodstvo u UN-u i obnovljeno
zalaganje i predanost SAD, započevši sa sramotnom činjenicom naših
vlastitih dugova", zaključuje David E. Birenbaum, predstavnik SAD-a u
UN-u za upravu i reforme od 1994. do 1996.
ITALIJA
CORRIERE DELLA SERA
16. VII. 1996.
Prijetnje UN-u: 'Ne dirajte Karadžića i Mladića'
"Završio je 'medeni mjesec' između međunarodne zajednice i rs-a
bosanskih Srba. Za dvojicu najvažnijih traženih ljudi na planetu možda
je počela završna utakmica. To kažu ljudi iz Ujedinjenih naroda na
Palama i u Sarajevu. A to pokazuju, s druge strane barikada, podižući
glas i ton prijetnji, kerberi koji čuvaju predsjednika koji je sam
sebe suspendirao, Radovana Karadžića, i njegovo vojno krilo, Ratka
Mladića. To izgleda poput epohalne predstave 'lopova i pandura'.
Francuska se nalazi u ulozi neporočnog policajca, u ulozi bjegunaca su
dvojica bosanskih Srba, a svi ostali glumci s međunarodne pozornice
(UN, SAD i Jugoslavija u prvom redu) pokrivaju naizmjence, ulogu
žrtve, posrednika i suučesnika koji se pokajao.
Pariz predvodi frontu tvrdih. Francuska je spremna iskoristiti sav
svoj politički utjecaj kako bi od Vijeća sigurnosti dobila ovlaštenje
da uhiti Karadžića i Mladića, dvojicu glavnih optuženika za užase rata
u Bosni. 'Mjesto čelnika bosanskih Srba i njihova generala je pred
porotom međunarodnog suda za ljudska prava', kazao je glasnogovornik
pariškog ministarstva vanjskih poslova. Da bi potom lakonski dodao:
'Treba im biti suđeno. Nema smisla davati druge komentare'.
Sjedinjene Države, za sada, ostaju pomalo u pozadini spram problema
međunarodnog naloga za uhićenje srpskih čelnika. Za Washington je
važnije uspjeti pokrenuti demokratski proces u Bosni, više nego li
postići predaju dvojice super-traženih. Jučer je Clinton odlučio da na
teren pošalje tvorca složenih pregovora, Richarda Holbrookea, koji je
naoružan strpljenjem (i NATO-ovim bombarderima) bio uspio postići
prekid vatre, i potom pokrenuti mirovne pregovore. Holbrooke je
napustio diplomatsku karijeru radi jedne tvrtke iz Wall Streeta, no
nije odbio poziv iz Bijele kuće. 'Postoje ozbiljni problemi koji se
trebaju riješiti u bivšoj Jugoslaviji, no glavni je onaj da se uvjeri
beogradskog predsjednika Miloševića da djeluje tako da se bilo
Karadžića, bilo Mladića, udalji od svake javne dužnosti', objasnio je
jedan Clintonov glasnogovornik. To je, uostalom, i bilo obećanje koje
je dano u Daytonu. SAD ne traže ništa više od toga: pravda može
čekati, ali mir ne.
Karadžić i Mladić odgovaraju nišaneći puškama. Načelnik paljanske
policije upozorio je ljude iz Ujedinjenih narode u svezi bilo kakvog
pokušaja da se uhiti dvojicu čelnika. Međunarodna policija treba se
držati podalje, inače će doći protumjere, uključujući i uzimanje
talaca. Bosanci su tijekom ofenziva na Srebrenicu i Žepu kao štit
koristili taoce kako bi izbjegli UN-ova bombardiranja. 'Da se nitko
nije približio Karadžiću. Ako se pokuša uhititi predsjednika, mi ćemo
zarobiti policajce i drugo osoblje UN-a. Držaćemo ih za taoce.'
Kako reagira Karadžić? Formalno odricanje od vršenja predsjedničkih
dužnosti, bio je njegov najveći ustupak. U Haag, pred sud za ljudska
prava bio je poslao jednog svog odvjetnika, no do sada se još nije
pokušao braniti od optužbi za genocid. Ima namjeru ponovno se
kandidirati u rujnu, na prvim izborima nakon rata. No Europa i
Sjedinjene Države su isto tako odlučni da mu to ne dopuste.
Robert Frowick, čelnik misije u Bosni Organizacije za europsku
sigurnost i suradnju, jučer je upozorio kako 'niti jedna stranka koja
će u svojim redovima imati osobe optužene za ratne zločine neće moći
izići na izbore.'(...) Jasnije: ostane li Karadžić kandidat, njegova
stranka neće moći izići na izbore, i nova će se skupština osnovati bez
ijednog predstavnika sadašnje većine Srba u Bosni."
L'UNITA
16. VII. 1996.
Srbi prijete UN-u
"Karadžić u bijegu, u pokušaju da pobjegne u Crnu Goru u nastojanju da
vidi majku u zemlji rođenja? Ili Karadžić, još uvijek siguran u svojem
paljanskom uporištu, koji si dopušta da prijeti, kroz usta načelnika
srpske policije, ljudima iz Ujedinjenih naroda ako bi ga krenuli
uhititi? I što treba značiti skori povratak na pozornicu Richarda
Holbrookea, oca daytonskog mira? Europske zemlje i dalje grme kako ne
postoji drugi put za predsjednika-pjesnika, osim onoga koji ga vodi
pred Haaški sud koji mu treba presuditi. No ne može se vidjeti kakvi
bi konkretni koraci trebali uslijediti nakon toliko vike.
Stanje čekanja i nesigurnosti do kojega je došlo u ovim satima (no
mnogi takvi će još uslijediti u sljedeća dva mjeseca) simbolički je
predstavljeno u odluci OESS-a da odgodi početak predizborne kampanje
za glasovanje u Bosni i Hercegovini predviđeno za 14. rujan. Radi se o
političkoj odgodi. Organizacija za europsku sigurnost i suradnju je
odlučila Radovanu Karadžiću dati još četiri dana vremena: u 96 sati se
čovjeka s Pala treba uvjeriti da napusti svaku političku dužnost. Od
njega se više ne traži da napusti počasnu dužnost predsjednika
republike srpske, koju si je zadržao delegirajući ovlasti, već da
napusti mjesto predsjednika svoje stranke, pod prijetnjom isključenja
socijalističke demokratske srpske stranke, kao i svih onih koje će u
svojim redovima i dalje imati ratne zločionce. Previše naivno, da bi
moglo biti istinito. Što bi se moglo dogoditi u ova četiri dana za
uvjeravanje Karadžića? Vijesti bilježe, naprotiv, prijetnju odmazdom
od strane policije bosanskih Srba protiv UN-ove policije u Bosni ako
ova pokuša uhititi predsjednika, traženog u već gotovo svakoj zemlji
svijeta.(...)
Druga smetnja je Brčko.(...) Brčko i takozvani posavski 'koridor'
povezuju područja na sjeverozapadu s onim istočnima republike srpske,
a i od bitne su strateške važnosti i za drugi bosanski entitet
(hrvatsko-muslimansku federaciju) koji želi imati lučki izlaz na
desnoj obali rijeke Save.(...) Bosanski Srbi odbijaju raspravljati o
arbitraži za grad Brčko, što, međutim, želi federacija, barem
djelomice, u svezi sa stvaranjem riječne luke na Savi. RS traži da se
posavski koridor sa sadašnjih deset proširi na dvadeset kilometara."
IL PICCOLO
16. VII. 1996.
IDS: raščišćavanje računa
"Ključni sati za Istarski demokratski sabor. Na vijeću stranke, na
rasporedu za sutra, na red dolazi raščišćavanje računa. Na klupi za
optuženike nalaze se dva 'povijesna čelnika' regionalističkog pokreta,
dopredsjednik Ivan Pauletta i pulski gradonačelnik Igor Štoković.
(...)
Koji su mogući izlazi iz krize? Prije svega se jedna činjenica
pokazuje očitom: savez Jakovčić-Delbianco se učvrstio, bez obzira na
to što je župan bio među prvim potpisnicima pisma devetnaestorice.
'Povijesni kompromis' je dakle postignut, no proizveo je i svoje
neizbježne žrtve (posebice pulskog gradonačelnika). Na drugom mjestu,
već je očito kako radikalnije krilo Istarskog demokratskog sabora
(čiji su glavni nosioci Pauletta i Dino Debeljuh) iz događaja izlazi
znatno umanjeno. Vjerojatni scenarij je da će doći do izbornog
učvršćivaja IDS-a uoči buduće bitke za zauzimanje nacionalne vlade, u
sklopu udruge lijevog centra. No, uz moguće nepoznanice kakve bi bile
'nezavisne' kandidature ličnosti kalibra Paulettte ili Delbianca.
S Jakovčićeve tiskovne konferencije treba zabilježiti i uvjet koji je
IDS postavio za ulazak u koaliciju za vladu: objavljivanje političkih
izbora u razdoblju do šest mjeseci: 'Svima je već očito da nas je
stečajna politika HDZ-a i njegova predsjednika Franje Tuđmana udaljila
od Europe. Dvoznačno stajalište u vezi s bosanskom federacijom ponovno
nas je utjerala u balkansko blato', primijetio je Jakovčić", piše
Alessio Radossi.
VELIKA BRITANIJA
THE FINANCIAL TIMES
16. VII. 1996.
Karadžićeva stranka suočena sa zabranom sudjelovanja na izborima
"Dužnosnik SAD-a sa zadatkom da nadgleda bosanske nadolazeće izbore
upozorio je jučer bosanske Srbe da će njihova glavna politička stranka
biti isključena iz sudjelovanja na izborima ako gospodin Radovan
Karadžić ne preda političku vlast do petka.
Gospodin Robert Frowick, predsjednik komisije koja sprema izbore za
14. rujan, odredio je krajnji rok dok je gospodin Richard Holbrooke,
tvorac politike SAD-a za Balkan, odletio u Bosnu s glavnim zadatkom da
svrgne gospodina Karadžića s vlasti.
Gospodin Holbrooke, koji je ponovno ušao u balkansku politiku nakon
šest mjeseci, treba posjetiti Beograd, Zagreb i Sarajevo s porukom da
SAD želi da se izbori održe, ali bez gospodina Karadžića.
Gospodin Frowick odgodio je do petka službeno otvaranje političke
kampanje koja je trebala početi već u nedjelju i ponovno potvrdio
svoje stajalište kako niti jedna stranka koja za vođu ima optuženog
ratnog zločinca ne bi smjela sudjelovati na izborima.
'Ako izbori počnu u petak, moramo biti sigurni da će sve biti u redu
do tada' kazao je na tiskovnoj konferenciji.
Ostali zapadni političari koji utječu na situaciju u Bosni, kao Carl
Bildt koji je zadužen za civilni dio mirovnog procesa, uzdržali su se
od davanja odobrenja inzistiranju gospodina Forwicka da se zabrani
sudjelovanje SDS-u na izborima sve dok Karadžić ostane na vlasti. Ali
gospodin Forwick imat će odlučujući glas na sastanku izbornog
povjerenstva u petak, tako da će moći nadglasati izaslanika gospodina
Bildta ako bude potrebno.
Jučer su se u Bruxellesu razišli ministri vanjskih poslova Europske
unije bez dogovora o tome kako da uklone gospodina Karadžića i
generala Mladića s vlasti. Gospodin Dick Spring, irski ministar
vanjskih poslova koji je predsjedavao sastankom kazao je: 'Pitanje
kako to postići ne bi smjelo omesti naš dogovor o zajedničkim
ciljevima.'
Nešto ranije, britanski i francuski dužnosnici rekli su kako je
potrebno da se odluka donese u sljedeća dva do tri tjedna. Kazali su
kako se pritisak da se uklanjanje Karadžića i Mladića osigura pojačava
zbog potrebe da se neutralizira njihov loš utjecaj što je moguće duže
prije izbora.
Gospodim Malcolm Rifkind, britanski ministar vanjskih poslova,
naglasio je kako je Britanija oduvijek podupirala ideju da se dvojica
zločinaca privedu pred Međunarodni sud za ratne zločine u Haagu koji
je i izdao uhidbene naloge prošloga tjedna.
Ali gospodin Rifkind distancirao se od francuskih tvrdnji da bi akcija
uhićenja predvođena NATO komandosima trebala promjenu u mandatu UN-ova
Vijeća sigurnosti. Kazao je kako je to problem IFOR-ovih zapovjednika
koji trebaju procijeniti rizik NATO jedinica koje bi tebale preuzeti
teško naoružane tjelesne čuvare.
Zapadne vlade svjesne su da bi akcija komandosa pri uhićenju R.
Karadžića mogla imati učinak povećavanja izgleda njegove SDS stranke.
'Zbog nekog čudnog razloga, Karadžić je još uvijek vrlo popularan i
njegovo uklanjanje moglo bi ojačati SDS, prikazavši je u svjetlu
žrtve' izjavio je jedan od diplomata.
Dužnosnici NATO-a izjavili su jučer kako su spriječili uzlijetanje
vojnog zrakoplova bosanske vlade nakon što su otkrili protutenkovsko
oružje te streljivo u helikopteru koji je trebao prevoziti putnike,
izvješćuje Reuter iz Sarajeva. Izgred u Goraždu koji je pod kontrolom
Muslimana, bio je povreda odluke o zabrani oružja izvan skladišta",
izvješćuju Lionel Barber, Paul Wood i Bruce Clark.
AUSTRALIJA
THE CANBERRA TIMES
16. VII. 1996.
Saga ratnih zločina mora se i dalje progoniti
"Odluka predsjednika Sjedinjenih Država Billa Clintona da pošalje
Richarda Holbrookea u Srbiju dobrodošla je, ali samo ako je dio šireg
plana da se Radovan Karadžić i Ratko Mladić privedu pred sud.
Dvojica vođa bosanskih Srba optuženi su već mjesecima za gnusne
zločine i za svoju ulogu u bosanskom ratu, naročito u Sarajevu.
Odnedavno, dok istražitelji otkrivaju šokantne dokaze o pokoljima u
masovnim grobnicama izvan Srebrenice, tereti ih se novim optužbama i
stvoren je pritisak da ta dvojica odgovore na optužbe upravljene
protiv njih. Ipak, nedostaje političke volje koja bi osigurala da se
to provede u djelo.
Razlog tome leži dijelom i u krhkosti primirja u Bosni i Hercegovini.
Američka i britanska vlada pretpostavljaju da bi konkretno uhićenje
dvojice vođa rezultiralo oružanim otporom i velikom vjerojatnosti
krvoprolića na svim stranama. Upozoravaju na ponudu zaštite bosanskih
Srba Mladiću ranije ovoga mjeseca kada se sumnjalo da ga NATO
namjerava uhititi.
Smatraju da saveznicima nedostaje vještine i sredstava da bi proveli
uhićenje obojice bez suvišnog uznemirivanja i sukoba.
Takvog pokušaja ipak nije bilo zbog političke zabrinutost u Londonu i
Washingtonu. Britanski premijer John Major zauzet je krizom u
Sjevernoj Irskoj i veoma niskim brojem glasova na biralištima u
vrijeme dok se približavaju izbori. Gospodin Clinton obećao je da će
američke snage napustiti Balkan u studenom, nakon međunarodno
nadgledanih izbora u muslimanskim, srpskim i hrvatskim zajednicama.
Njegova je najveća briga da će izbiti sveopći rat i da će se
Amerikanci naći zarobljeni u njegovu žarištu s velikim brojem žrtava i
bez mogućnosti da se časno izvuku.
Sva je vjerojatnost da gospodin Clinton ne bi djelovao ni sada da
Muslimani nisu priprijetili bojkotom izbora. Bili su revoltirani
činjenicom da bi bili uključeni u demokratski proces koji bi
uključivao Karadžića kao vođu srpske frakcije i Mladića kao vrlo
utjecajnog.
Clintonova odluka da pošalje Holbrookea u Beograd kako bi izvršio
pritisak na srpskog predsjednika Miloševića da 'ukloni vođe bosanskih
Srba s vlasti' najlošija je opcija koja mu je otvorena. Holbrooke nema
stvarne moći nad srpskim vođom da bi mogao njime manipulirati.
Nadalje, bosanski Srbi već su razdvojili Karadžića od uredskih
formalnosti, pa bi bilo kakav potez Miloševića imao malo praktične
važnosti.
Da je ozbiljan u svome sukobu s optuženim ratnim kriminalcima, nema
sumnje da bi predsjednik Milošević mogao postići njihovo uhićenje i
izručenje Međunarodnom sudu. Malo je vjerojatno da će to učiniti
čovjek koji se domogao vlasti na valu fanatičnog srpskog nacionalizma.
Gospodinu Clintonu kao da nedostaje hrabrosti da djeluje unilatelarno.
Možda će vlada Jacquesa Chiraca poduzeti konkretne korake. To bi,
međutim, vjerojatno stvorilo zahtjeve i za uhićenje i hrvatskih i
muslimanskih zločinaca. Pravda je zasigurno neuhvatljiva, no
svakidašnje strahote koje se otkrivaju traže da se krivci privedu pred
njezino lice."
SRBIJA
VEČERNJE NOVOSTI
16. VII. 1996.
Zloporaba gostoprimstva
Beogradski list u udarnom komentaru Predraga Viteza piše:
"(...) Među onima koji su došli u nedjelju na parastos koji je služio
patrijarh Pavle vođi četničkog pokreta Draži Mihajloviću bilo je dosta
viđenih ljudi iz oporbe, ali svojom nazočnošću najviše pozornosti
skrenula je dr. Biljana Plavšić, predsjednik rs.(...)
Prisutnost predsjednika rs na parastosu otvara više pitanja. Nitko
naravno ne osporava pravo Biljani Plavšić, kao ni dobrom dijelu
rukovodstva s Pala, da u četničkom vođi vidi svoj osobni uzor. Da je
general Mihajlović onaj čiji put treba slijediti, o tome su pojedinci
iz vrha rs dali do sada mnogo konkretnih dokaza. Biljana Plavšić -
osobito.
Treba, istina, reći da se, u određenim trenucima i povodima, priznanje
odavalo i drugoj, partizanskoj strani. Ali, to se činilo samo iz
taktičkih razloga. Onda kada je sinove partizana trebalo imati uza se,
a oni su, prema priznanju generala Ratka Mladića, činili većinu vojske
rs.
(...) Takvo stajalište bilo je samo na riječima. U praksi, međutim,
sve izgleda drukčije. O tome kakav odnos rukovodstvo rs ima prema
oslobodilačkoj borbi srpskog naroda u Drugom svjetskom ratu, najbolje
govore porušena i oskrnavljena partizanska groblja u rs. Dostatno je
vidjeti što je napravljeno od spomenika na Kozari gdje počiva oko
deset tisuća poginulih partizana (među njima je više od 90% Srba) pa
onda donijeti zaključak. Još sumorniji dojam ostavlja Sutjeska.
Spomenici u Dolini heroja su porušeni, opljačkani i oskrnavljeni.
Muzej s imenima 3.500 ubijenih partizana na Tjentištu pretvoren je u
konjsku štalu.
(...) Rukovodstvo s Pala ima pravo na osobni izbor. Ima pravo odati
počast i vođi četničkog pokreta za koga je taj antifašistički svijet
rekao da je kolaborirao s onima koji su pregazili Europu. Ali, to
pravo imaju u svojoj državi, naravno, ako im narod koji predstavljaju
to dopušta. Ono što rukovodstvo s Pala, pa i dr. Biljana Plavšić, po
našem mišljenju, nemaju pravo raditi, to je da, u drugoj državi,
demonstriraju svoja osobna određenja, naklonosti i simpatije.(...)
Odavati počast vođi četničkog pokreta u Beogradu u najmanju ruku je
zloporaba gostoprimstva.(...)"
VJESNIK
17. VII. 1996.
Prevlaka i rezolucije
Fran Višnar komentira u uvodniku lista odluku Vijeća sigurnosti UN-a
da produlji mandat promatrača UN-a na Prevlaci do 15. siječnja 1997.,
pa uočava da takve rezolucije "zatamnjuju problem poput crnila sipe",
što ne drži slučajnim.
"(...) U Beogradu su nedavno jasno prozborili da je puna normalizacija
srpsko-jugoslavenskih odnosa nemoguća bez rješavanja 'statusa
Prevlake'. Srbija i Crna Gora po svaku cijenu žele uspostaviti
kontrolu nad područjem Prevlake, a za to imaju i brojne unutarnje
političke razloge...
Stvari se na Kosovu ne odvijaju dobro po Srbe. Integracija istočne
Slavonije u ustavni poredak Hrvatske zapjenila je sve srpske radikalno
orijentirane političke krugove. U BiH klika oko Radovana Karadžića ne
namjerava otići s vlasti, a Ratko Mladić se ukopava sve dublje pod
zemlju, pa se Srbiji već prijeti ponovnim uvođenjem sankcija ako
spomenutu dvojicu ne pošalje 'u paketu' u Haag (ili ih makar skloni od
očiju javnosti uoči izbora u rujnu).
Izložen pritisku Milošević želi, a za to ima punu podršku crnogorskog
rukovodstva, u pogledu Prevlake pokazati 'punu čvrstinu' i od Hrvatske
iznuditi ustupak. Svojim novim priopćenjem Vijeće sigurnosti pokušava
usmjeriti vjetar na srpsku vjetrenjaču, što je neprovedivo. Hrvatska
ne smije popuštati jer bi u protivnom oslabila svoju pregovaračku
poziciju. Tu apsurd nije gotov. Vijeće sigurnosti istodobno ponovno
potvrđuje neovisnost, suverenitet i teritorijalni integritet Hrvatske.
Pa kad je tome tako, onda od Zagreba tražiti da pregovara o nečemu što
je apsolutno hrvatsko.(...)"
Izdaje li Finkielkraut samoga sebe
Đurđica Ivanišević osvrće se na slijed izjava i tekstova francuskog
filozofa Alaina Finkielkrauta vezan uz Hrvatsku i susjedne zemlje, pa
na kraju svoje raščlambe piše:
"U jednom trenutku Finkielkraut iskreno govori: 'Ja se ne mogu staviti
u položaj Hrvata 1941. godine'. I to je istina, zašto onda nas koji
smo rođeni desetljeće i desetljeća poslije, stavlja kao ulog? Ova
zemlja nije doživjela katarzu ni danas, njezini su mrtvi još
nepokopani, njezini nestali su cigle s imenima na kilometrima dugoj
cesti, i zašto bismo uvijek kao sinonim za Hrvate trebali biti
genocidni i ustaše? Zašto se rubne pojave, koje se, uostalom, mogu
pravdati demokracijom koja ima i klicu anarhoidnosti, smatraju
suštinom, pa se jedna Pavelićeva, slučajno (ili namjerno) snimljena,
fotografija u nekoj kancelariji uvećava do apsurda kao da se
nekolicina mladića s kukastim križem u Njemačkoj poistovijeti s
nacističkom zemljom?
Zbog čega se uvijek kada je Hrvatska u pitanju dekontekstualizira
situacija, kao što uporno radi HHO, pa su uvijek Srbi žrtve, a Hrvati
krivci? Ili predbacivanje Hrvatskoj zbog neulaska u Vijeće Europe,
poput izjave: '...Hrvatska je bila na nišanu velikom broju predrasuda,
ali postojao je trenutak u kojemu je Hrvatska mogla postati, recimo to
tako, simpatična.' Zar smo trebali postati Disneyland, dok su ljude
doslovno u 20. stoljeću, u srcu Europe raspinjali na križeve? Sjetite
se izlaska Hrvata iz Vukovara, gospodine Finkielkraut: slika užasa
dovoljna za cijeli jedan život.
A ako je Hrvatskoj ulaznica za Vijeće Europe Feral ili Nacional i
simpatičnost, onda i mala zemlja mora razmisliti o svojem
dostojanstvu. Jer često smo i još uvijek smo bili intelektualna
stimulacija za brušenje moždanih vijuga sterilnoj Europi i sterilnim
intelektualcima, što ne znači da moramo manje biti zahvalni Alainu
Finkielkrautu, koji je Hrvatskoj pružio ruku kada je bilo najteže, ili
manje težiti priključenju današnjoj Eurupi.
Vjerujemo da će u svojim mijenama Alain Finkielkraut osjetiti želju da
pojasni svoja razmišljanja i ostati prijatelj. I treba biti zahvalan
za sve dobro, ali ne ponizan do mjere samoosude poput 'splitskog
povjesničara umjetnosti' i izjednačavanja s agresorom. Jer, Hrvatska
je od početka osudila zločin, ma od koga dolazio. Ali, treba
ponavljati i ponavljati ulog i ulogu žrtve, a Hrvatska je to još
uvijek."
VEČERNJI LIST
17. VII. 1996.
Zagreb čeka kompromis
Silvana Perica piše o kriznom stanju oko zagrebačkih vlasti:
"(...) A u Gradskom poglavarstvu imenovana gradonačelnica vodi gradske
poslove s energijom po kojoj je već poznata. I dok Zagrepčani
strpljivo zaobilaze velika gradilišta, poput onoga na podvožnjaku u
Savskoj ili na obnovi Ribnjaka, naizgled je u Zagrebu sve kao i prije.
No, s koliko strpljenja Zagrepčani mogu čekati konačni dogovor? Hoće
li netko na kraju ipak povući potez koji bi donio razrješenje? Takvih
poteza zasad nema na vidiku, i mnogi i dalje drže kako kompromisa neće
biti i kako će rješenje donijeti tek - novi izbori. Ipak, možda
nastavak razgovora, najavljen za četvrtak, donese rješenje nakon
kojega izbori neće biti nužni."
'Treba nam svaki glas'
Srećko Vučina, čelnik izbornog stožera HDZ-a BiH, dao je listu
interview u kojemu je uglavnom govorio o završenim mostarskim izborima
i o predstojećim rujanskim općim izborima u BiH:
- Protiv Hrvata u središnjoj Bosni podižu se nove optužnice.
Muslimanska ih policija uhićuje uz obrazloženje da je riječ o
pripadnicima 'neprijateljske vojske'. Hrvatskim prognanicima priječi
se povratak u mjesta pod muslimanskom vlašću. Kako uz sve to uvjeriti
Hrvate da je njihova budućnost u Federaciji?
= Pa, vjerujem da je Hrvate teško uvjeriti u to. Teško je uvjeriti i
mene, a kamoli ljude koji su pod pritiskom. Želim naglasiti da se s
takvim radnjama počelo baš na početku predizbornih aktivnosti. To je,
na žalost, dio ne samo taktike, već i predizborne strategije naših
federalnih partnera. Kao stranka koja je zadobila plebiscitarno
povjerenje hrvatskoga korpusa mi smo dužni i pružit ćemo nadu i
ohrabrenje i učiniti sve da zaštitimo Hrvate. Ako se radnje koje
spominjete na zaustave, mi ćemo biti prisiljeni poduzeti odgovarajuće
mjere da zaustavimo te pritiske i zastrašivanja Hrvata.
(...)
- Zašto su HDZ-u toliko važni izbori u rujnu?
= Ti su izbori bitni za svakoga tko želi dosljedno provoditi Daytonski
sporazum, a HDZ BiH opredijelio se za dosljednu i autentičnu provedbu
sporazuma iz Daytona.
(...)
= Predizborna kampanja HDZ-a već je počela u onom što mi smatramo
najbitnijim, a to je poziv stranke svim Hrvatima u domovini i u
inozemstvu, i prognanima i raseljenima, da provjere nalaze li se na
biračkim popisima i, ako nisu upisani, da učine sve kako bi se uveli
na birački popis. To je za ove izbore najvažnija stvar. Jer, do 19.
srpnja određuje se biračko tijelo i ono će u najvećoj mjeri odrediti
rezultate izbora u rujnu.
Naravno, hendikepirani smo time što u BiH nemamo svoju televiziju,
svoj list. Očekujemo da će televizija Herceg Bosne proraditi do 18.
srpnja, a nadamo se da će uskoro krenuti i dnevni list.
(...)
- S kakvim će programom HDZ nastupiti na rujanskim izborima?
= Taj program ne odstupa od onoga programa s kojime je HDZ BiH krenuo
od svog utemeljenja 1990., kada smo dobili legitimitet da zastupamo
interese Hrvata u BiH i taj legitimitet potvrdili tijekom obrambenog
Domovinskog rata. To je, dakle, ostvarenje hrvatskoga nacionalnog
projekta koji uključuje i nas, Hrvate iz BiH. U toj bitnoj odrednici
nema nikakvih pomaka, pogotovu ne uzmaka."
170217 MET jul 96
(Hina) mp sbo