ZAGREB, 16. srpnja (Hina) - "(...) Europsku uniju tvori petnaest država. Svaka država ima određenu količinu moći. Već je u tome nizu jedan do petnaest prepoznatljiva ljestvica ili stuba različite količine moći. Četiri zemlje, prije
svega Njemačka, Italija, Francuska i ocvala Velika Britanija, pojedinačno se razlikuju od ostatka političkounionističkog brojčanog niza, čije članice ponekad izgledaju kao nužni dodatak ili ukras izveden iz ideologije europske raznolikosti i (problematičnog) jedinstva. Međutim, gledajući petnaesteročlanu obitelj, nije uočljiva razlika u moći i snazi četiriju njezinih članova u odnosu na ostatak obiteljskog niza, već je znatna razlika među četiri nakmoćnija člana obitelji: Njemačke, Italije, Francuske i Velike Britanije.
ZAGREB, 16. srpnja (Hina) - "(...) Europsku uniju tvori petnaest
država. Svaka država ima određenu količinu moći. Već je u tome nizu
jedan do petnaest prepoznatljiva ljestvica ili stuba različite
količine moći. Četiri zemlje, prije svega Njemačka, Italija, Francuska
i ocvala Velika Britanija, pojedinačno se razlikuju od ostatka
političkounionističkog brojčanog niza, čije članice ponekad izgledaju
kao nužni dodatak ili ukras izveden iz ideologije europske
raznolikosti i (problematičnog) jedinstva. Međutim, gledajući
petnaesteročlanu obitelj, nije uočljiva razlika u moći i snazi
četiriju njezinih članova u odnosu na ostatak obiteljskog niza, već je
znatna razlika među četiri nakmoćnija člana obitelji: Njemačke,
Italije, Francuske i Velike Britanije. #L#
Upravo su na njihovu primjeru prepoznatljivi stari,
tradicijski antagonizmi, koji su bar do sada tvorili svekoliki usud
Europe. Uzmu li se empirijski pokazatelji moći i snage spomenutih
zemalja te količina novca uloženih u riznicu Europske unije, Njemačka
u svakom pogledu prednjači.(...)
(...) U odnosu na uloge i povrate, najviše ulaže, a najmanje
joj se vraća. Francuska, Italija i Velika Britanija očito gospodarski
profitiraju unionističkom politikom. Unatoč tim i takovim probicima,
iz intelektualističkih ideoloških francuskih i posebice
'velikobritanskih' radionica, od njemačkoga ujedinjenja, ne prestaju
optužbe na račun navodnog njemačkog ekspanzionizma, drastično izražene
ideopojmom - Četvrti Reich.(...)
Borba ili volja za moć među četvoricom, njihovi stari računi u
novom ruhu, stereotipovi i mitovi ili stabilne mitske strukture, koje
nisu plod objektivne povijesne istine, već učinak ideološko
promidžbenog uma - odigrava se u našem prostoru. Dokaz te igre nije
potrebno podastirati kvalitativnim, već empirijskim politološkim
metodama. Svakako je najznačajnija metoda neposrednog iskustva,
vlastite kože. Učinak spomenutih igara znakovit je u ovom prostoru od
1990. do danas.
Igra nije prekinuta. Nova situacija i novi realiteti i državni
entiteti tjeraju na nove igre. Valja to znati. Po mogućnosti
dokumentirati. Znati da bi se predvidjelo. Znati da bi se bolje
djelovalo. Djelovati da bi se opstalo. Tko je taj koji bi bilo komu
branio naravno pravo na opstojnost i identitet?" - pita na kraju dr.
Anđelko Milardović, viši znanstveni suradnik Institua za migracije.
(Hina) dp mć
160800 MET jul 96
(Hina) dp mć