WASHINGTON, 12. srpnja (Hina) - U pravim rukama zlatna olimpijska
medalja u Americi može postati doživotni izvor i više nego solidnih
prihoda.
U tome najmanju stavku igra 15 tisuća dolara kojima Olimpijski odbor
Sjedinjenih Država nagradi svakog 'zlatnog' športaša, bez obzira na
broj osvojenih zlatnih medalja.
Pravi su prihodi višegodišnji ugovori za reklame, bonusi koje
kompanije-sponzori isplaćuju za svaku medalju te plaćeni javni
nastupi.
Proizvođač športske opreme Nike i optičarska kompanija Bausch & Lomb
spremne su ove godine za zlatnu medalju atletičara Michaela Johnsona
izdvojiti 25 tisuća dolara bonusa po svakom zlatu koje osvoji.
Nove medalje mogle bi povećati cijenu njegovih javnih nastupa sa 60
na 75 tisuća dolara, a zlato bi moglo privući i koncerne poput
Coca-Cole, najveće američke telefonske kompanije AT/T ili Xerox-a koji
bi mogli višegodišnjim ugovorima osigurati športašu lijepi dohodak
kroz mnogo godina.
Plivač Tom Dolan mogao bi spremiti gotovo 200 tisuća dolara u
bonusima od Nikea, Američkog plivačkog udruženja i Olimpijskog odbora
ako osvoji tri utrke. No, pravi je zgoditak mogući ugovor sa vodećom
farmaceutskom kućom koja bi ovog astmatičara iskoristila u reklamama.
Zlato bi moglo podići cijenu takva ugovora sa 50 na 250 tisuća dolara.
Kompanije Nike, Reebok, Bausch & Lomb ili Speedo plaćaju svojim
atletičarima bonuse u rasponu od 15 i 25 tisuća dolara za svako zlato.
Tu je i novac koji daju Športske federacije poput Američkog plivačkog
saveza ili onog dizača utega koji daju 50 tisuća dolara po zlatu. Čak
i Nogometni savez SAD-a kani platiti prosječno 20 tisuća dolara
članicama ženskog tima ako osvoje zlato.
Plivačica Janet Evans novim bi zlatom, uz postojeća četiri, mogla
podići svoju cijenu za tvornicu Speedo, Visu, AT&T ili Cadillac sa 50
na 150 tisuća dolara, procjenjuju tržišni stručnjaci.
U cijeloj priči postoji i druga strana medalje - 'zlatni' sportaši
poput Nelsona Diebela ili Nicole Haislett nakon osvojenih zlata 1992.
zaboravljeni su. Na američkom tržištu više nije dovoljno ponuditi samo
olimpijsko zlato. Danas se prodaje čitav paket - prozvod kompanije
koja sponzorira, zlatna olimpijska medalja u atraktivnom športu i
njezin nosilac osebujne i otvorene ličnosti. Upravo zbog pomanjkanja
posljednjeg ti američki športaši uz medalju u džep nisu spremili
nijedan unosni ugovor.
Američki košarkaški - 'Dream Team III' pripadaju krugu onih koje se u
športskom marketingu naziva 'doživotnim olimpijcima' - sretnicima koji
su svoje medalje pretočili u doživotni izvor solidnih prihoda.
Ovaj tim godišnje proizvodi milijune dolara kako za igrače koji
zarađuju po sto tisuća dolara (u to nisu uključeni i pojedinačni
ugovori sa raznim sponzorima), za košarkaški olimpijski odbor, tako i
za NBA.
Reklamni ugovori kreću se od 100 tisuća dolara za vrhunske olimpijce
čije pobjede pogađaju Ameriku 'u dušu'. Pobjednik na zimskim
olimpijskim igrama u Lillehammeruu u brzom sklizanju Dan Jansen
godišnje kupi dva milijuna dolara od ugovora sa Swatchom, jednim
američkim osiguravajućim zavodom, AT&T i Nissanom.
No, najveći su ulovi ipak višegodišnji ugovori športaša i kompanija.
Coca Cola, Foot Locker, Visa, Nike, Reebok ili Kodak plaćaju po pet
tisuća dolara za pojedinačne nastupe zlatnih športaša na skupštinama
kompanija ili na večerama na kojima treba zabavljati važne uzvanike.
Tako primjerice ugovor Jansena za TV kuću CBS uključuje i večere sa
predstavnicima kompanijama koje su zainteresirane reklamirati preko
stanica CBS-a te predstavljanje Heineken piva na teniskom turniru US
Open u New Yorku.
Višestruko zlato ima još veću cijenu. Brza klizačica Bonnie Blair
zainteresirala je jednu industriju hrane tek kad je osvojila treće i
četvrto zlato u Lillehammeru. Rezultat pregovora bio je dvogodišnji
ugovor na šesteroznamenkastu svotu.
U prodaji 'paketa' bitno je obogatiti ga dobrom pričom. Tako je na
primjer plivač Pablo Morales, nakon zlata 1984., u 1988. razočarao jer
se nije čak ni kvalificirao u tim. Nakon smrti majke od raka 1991.
Morales se vratio športu, osvojio zlato delfinovim stilom na 100
metara u Barceloni i bio proglašen personifikacijom olimpijskog duha.
Ugovori koje je tada potpisao za javne nastupe takvi su da od njih
može živjeti idućih dvadeset godina.
Čak i treneri poberu svoj dio vrhnja. Pobijedi li netko od njihovih
pulena i njihov prihod može skočiti za kojih par desetaka tisuća
dolara godišnje od treniranja ili držanja govora.
(Hina) ps rš
121033 MET jul 96
(Hina) ps rš