(od dopisnika Hine Branka Merlina)
PEKING, 11. srpnja (Hina) - Kada je krajem ožujka golema tvrtka
Changhong iz pokrajine Sichuan snizila cijene svojim proizvodima za 8
do 18 posto, bio je to znak za početak bespoštedne borbe kineskih
proizvođača tv prijemnika za domaće tržište.
Kupci su ovakvu odluku dočekali sa zadovoljstvom, no poučeni
iskustvom, zaključili da će i drugi početi spuštati cijene, što se
ubrzo i dogodilo: drugi je veliki proizvođač, Konka, odmah potom
spustio svoje cijene u prosjeku za 20 posto, nimalo spreman dozvoliti
Chonghongu da ga istisne s tržišta. Manji proizvođači, pak, počeli su
na to ubrzano s rasprodajama, promocijama svojih proizvoda i drugim
uobičajenim načinima privlačenja kupaca, svjesni da ih natjecanje među
velikim i jakim konkurentima zapravo može potpuno potisnuti s tržišta.
Još prije petnaestak godina prvorazredni statusni simbol, televizor u
boji danas je roba što se na kineskom tržištu nudi u takvim količinama
da statusna obilježja zadržava samo u slučajevima kad je riječ o
najvećim i najskupljim aparatima.
Upravo je razdoblje kineskih reformi primjer kako gospodarski
razvitak brzo devalvira statusne simbole. Prvi znaci oporavka privrede
nakon katastrofe "kulturne revolucije" omogućili su kupcima san o
dostupnosti dobrog bicikla, pa je tada on spadao u statusne simbole,
kao i ručni sat, ventilator ili kazetofon. U međuvremenu, Kinezi su se
počeli privikavati na snove o automobilu, na air-conditionere i
složene muzičke linije. Danas su možda samo najskuplji od enormno
skupih satova svjetski poznatih marki zadržali svoj prestižni status,
ali - uz obilje jeftinih kopija - i to je upitno.
Svojedobno uvjerenje da se može dobro zaraditi baš na proizvodima o
kojima kupci najviše sanjaju, a uz želju države da tv-slika pokrije
golemi kineski teritorij, rezultiralo je i s 90 današnjih tvornica
tv prijemnika u boji, sposobnih proizvesti 36 milijuna prijemnika
godišnje. Podaci, pak, na koje se ovih dana poziva kineski tisak,
kazuju da je godišnje tržišne potrebe moguće zadovoljiti i sa samo 16
milijuna. U takvim uvjetima, potres izazvan snižavanjem cijena
proizvoda najjačih tvrtki najviše je zabrinuo male proizvođače odmah
spremne na poviku o nelojalnoj konkurenciji kojom ih se želi izgurati
s tržišta.
No, stanje je složenije, jer ni velikima ne cvjetaju ruže. Jedan od
problema u pristupu tržištu svakako je konkurencija sa stranim
tv-prijemnicima koji se nude iz uvoza ili su proizvedeni u Kini, u
tvornicama stranih i kineskih partnera. Da bi osigurali tržište, ali i
podigli standarde proizvodnje i kvalitete, od 18 jakih proizvođača
kolor-televizora njih 11 ima zajedničke tvornice s Toshibom, Sharpom,
Sonyem i Samsungom. To, naravno, usložnjava odnose među konkurentima,
jer strani prijemnici (proizvedeni u Kini ili izvan nje) drže oko 50
posto tržišta (a upućeni tvrde da dio tržišta pokrivaju i prijemnici
iz šverca). Strani tv prijemnici, naravno, uz to što su u većoj mjeri
statusni simbol od domaćih, jamče kvalitetu na koju je kod domaćih,
posebno malih proizvođača, teže računati.
U uvjetima gospodarske politike čija je strateška težnja ojačati
velike domaće proizvođače kako bi bili sposobni za međunarodnu
konkurenciju, malima i manjima je ostavljeno da plivaju ili potonu.
Njihov se bankrot ocjenjuje kao bolna, ali nužna mjera, razumljiva u
borbi za tržište.
(Hina) mer br
111157 MET jul 96
(Hina) mer br