ILI POLITIČARI?
(od dopisnika Hine Luke Fiamenga)
LJUBLJANA, 12. lipnja (Hina) - Nakon što su slovenski slobodnomisleći
novinari iz kružoka "Civilno društvo" krajem osamdesetih i početkom
devedesetih godina dali velik doprinos pokušaju demokratizacije starog
sustava, a onda i stvaranju Slovenije kao demokratske zajednice, danas
su se našli u poziciji žrtava revolucije koja počinje disciplinirati
vlastitu neposlušnu djecu, iako je još ne jede.
Tako većina liberalnih komentatora u Ljubljani ocjenjuje sudsku osudu
novinara "Mladine" Bernarda Nežmaha u ljubljanskom okružnom sudu na
mjesec dana zatvora uvjetno, tim prije što nije riječ niti o prvom
a ni o jedinom slučaju u posljednjih nekoliko godina. Ipak, riječ je o
prominentnom slučaju, jer je novinara tužio ljubljanski gradonačelnik i
začetnik slovenske diplomacije Dimitrij Rupel nakon što je Nežmah u
svom žučnom pamfletu (stalnoj rubrici "Mladine") dotičnoga napao
riječima zbog kojih Rupel, kako je izjavio u sudinici, nije mogao
mirno spavati.
Vispreni pamfletist branio se da je izraze kao što su "šizofreničar",
"nenormalnost" i "dementnost" upotrebljavao i sam Rupel u svom
karakterističnom političkom diskursu, čak i kada se obraćao vlastitim
kolegama. Ali, Quod licet Iovi non licet bovi. Slučaj je uzburkao
političku i novinarsku javnost, podijelivši je na konzervativce, koji
smatraju Nežmahov stil anarhističkim, i nove liberale, koji izjavljuju
da je riječ o discipliniranju medija kojima država sve više steže
prostor slobode i okrivljuje ih za nedržavotvornost i eroziju
autoriteta.
Zanimljivo je da se profesionalna udruga stavila na stranu
državotvorne struje u toj polemici. Tako je predsjednik slovenskog
novinarskog društva (bivši glavni urednik magazina "Prezident" i
dnevnika "Republika") Marjan Sedmak izjavio kako su, doduše, moguće i
sudske pogreške, no da treba poštivati sustav te imati povjerenja u
pravnu državu i njezino sudstvo. Sličan pravorijek potvrdio je u
ponedjeljak i upravni odbor Društva novinara Slovenije. On je
konstatirao kako je polazište cehovske organizacije novinara
povjerenje u pravni sustav koji su sami stvarali i u kojemu su
standardi zaštite novinara, kako su istaknuli, iznad europskih
standarda. Novinari su upućeni da u slučaju da ipak sumnjaju u
pravosudni sustav, mogu svoja prava potražiti na sudu za prava
čovjeka u Strasbourgu.
Princip je dobar, ali teško ostvariv, tvrde međutim slovenski
"euroskeptici", jer novinari dobivaju plaću u slovenskim tolarima, a ne
europskim ecuima. Slovensko je novinarsko tržište malo i poprilično
kadrovski zasićeno. Na njemu opstaju samo najbolji, poput Nežmaha ili
najprilagodljiviji, a tu je konkurencija zaista velika.
Najljući kritičari državotvornog novinarskog kursa upozoravaju tako
na slučaj slovenskog dopisnika iz jedne susjedne države koji je prije
nekoliko mjeseci, u važnom pregovaračkom trenutku, poslao u Ljubljanu
izvješće u kojem se kritički analizirala vanjska politika države prema
Italiji. Izvješće je objavljeno, ali već drugog dana pojavio se u
istom listu i komentar ministarstva vanjskih poslova koji je potpisao
Zoran Thaler. U komentaru je dopisnik, u tonu da sada gotovo
nezabilježenom u povijesti slovenske žurnalistike, iskritiziran kao
sumnjiv subjekt koji je "podlegao talijanskoj propagandi".
Na kraju priče o zapletenim tranzicijskim putovima novinarstva iz
susjedne Slovenije i jedna zanimljiva hrvatsko slovenska tangenta koju
je izazvao "slučaj Nežmah". Na stranu osuđenog novinara u javnoj se
polemici stavio i književnik Rudi Šeligo, označivši presudu "početkom
kroatizacije" slovenskog novinarstva. Šeligu je odgovorio zastupnik
Socijaldemokrata (SDS) u parlamentu, pravnik Vitodrag Pukl: "Slažem se
sa Šeligom da bi osuda Nežmaha mogla negativno utjecati na slobodu
izražavanja i slobodu tiska. Moje je mišljenje da bi slovenski suci
barem povremeno u zagrebačkom Globusu trebali pročitati stalnu rubriku
gospođe Torbarine kako bi dobili sliku o tome što je to politički
pamflet i o kakvom se novinarskom žanru tu radi...".
(Hina) fl br
121616 MET jun 96
(Hina) fl br