JERUZALEM, 22. svibnja (Hina/Reuter) - Na ogoljelim padinama ispod nekadašnjeg jeruzalemskog arapskog naselja Malcha, danas se, kako s ponosom ističu njegovi tvorci, uzdiže najveći shopping centar na Bliskom istoku.
JERUZALEM, 22. svibnja (Hina/Reuter) - Na ogoljelim padinama ispod
nekadašnjeg jeruzalemskog arapskog naselja Malcha, danas se, kako s
ponosom ističu njegovi tvorci, uzdiže najveći shopping centar na Bliskom
istoku. #L#
Američki fast-food restorani, trgovine dizajnirane odjeće i prekrcana
parkirališta, dokaz su svojevrsnog izraelskog ekonomskog čuda, ali je
istodobno nemoguće a da se ne nameće pitanje "Kako si ljudi mogu sve
to priuštiti?".
Odgovor je na jednu od najvećih ekonomskih zagonetki na svijetu, kako
tvrde ekonomisti i pobornici slobodnog tržišta, da si to ljudi zapravo
uopće ne mogu priuštiti, te da troškove pokrivaju drugi, većinom
Amerika.
Oslanjanje na pomoć izvana, zatim sve veći trgovinski jaz, te ponovno
pokrenut proces inflacije, nisu problemi koje bi se moglo ozbiljno
razmatrati samo tjedan dana prije izbora koji se većim dijelom bave
samo jednim velikim problemom: pitanjem sigurnosti.
Vođa Radničke stranke Shimon Peres i njegov suparnik iz Likuda u utrci
za mjesto premijera Benjamin Netanyahu, ne razilaze se dovoljno u
stavovima da bi se imali razloga sukobljavati oko ekonomije.
Vlada je dala sve od sebe da se pokaže zaslužnom za očiti ekonomski
bum u Izraelu, naglašavajući takozvanu "mirovnu dividendu", koja je,
kako se tvrdi, plod sporazuma koje je potpisala s Organizacijom za
oslobođenje Palestine (PLO) i Jordanom.
Ekonomisti smatraju da je Netanyahuov "recept" za ekonomsko zdravlje
gotovo identičan onome Radničke stranke, jer i jedna i druga strana
najveći naglasak stavljaju na slobodno tržište i privatizaciju.
Kupci u Malchi, kao i u svim drugim shopping centrima izgrađenim
početkom devedesetih godina, zapravo uopće ne pokazuju interes za
izbore; njih zanima samo kupnja.
No oni niti ne slute da bi ih poslije izbora moglo čekati neugodno
iznenađenje, budući da ekonomisti predviđaju kako je došao kraj rastu
godišnje potrošnje od šest do sedam posto.
Izrael je uvozio tolikom brzinom da je trgovinski deficit prošle
godine iznosio 10 milijardi dolara, inflacija se ponovno izražava u
dvocifrenim brojevima, a ušteđevine su sve manje.
U proteklih pet tjedana, šekel (židovski novac) je u odnosu na dolar,
valutu u kojoj se u Izraelu izražavaju cijene skupljih proizvoda,
izgubio pet posto svoje vrijednosti.
Zev Golan, direktor u jednom nezavisnom institutu za intelektualne
usluge, Institutu za strateška i politička proučavanja, kaže da je
ekonomska politika ravna filozofiji "živi sad, plati kasnije".
"Naša se ekonomija razlikuje od svih drugih ekonomija zato što smo mi
duže vrijeme dobivali više pomoći izvana nego, vjerojatno, bilo koja
druga zemlja na svijetu.", kaže on.
Amerika najviše pomoći šalje Izraelu, 3 milijarde dolara godišnje. U
zemlju utječe novac i u obliku institucionalnog subvencioniranja,
donacija i privatnih naknada koje iz Njemačke pristižu izraelskim
pojedincima. Golan kaže da je sve to zajedno, poznatije kao
unilateralni transferi, u 1994. godini dostiglo iznos od 6,96
milijardi dolara.
Novac je 1993. godine počeo doticati i u obliku zajmova pod američkim
zajmodavnim jamstvima, u iznosu od 2 milijarde godišnje. Slijedeće
godine ističe rok jamstvima u ukupnom iznosu od 10 milijardi dolara.
"Previše smo ovisni o pomoći izvana. Ja bih, da sam Amerikanac,
Izraelce poslao k vragu.", kaže ekonomist Yakir Plessner, bivši
zamjenik upravitelja Izraelske banke.
(Hina) gt fs
221437 MET may 96
(Hina) gt fs